Krupovi topovi (engl. Krupp gun), olučni topovi sa zatvaračem - ostragani - masovno korišćeni u evropskim armijama u 19. i 20. veku.

Krupov top kalibra 75 mm, Argentina.

Istorija uredi

Industrija oružja Krup uredi

Koncern Krup (nem. Friedrich Krupp A.G. Essen) je nemački proizvođač oružja, koji se razvio iz čeličane koju je 1811. osnovao Fridrih Krup. Godine 1859. ova fabrika proizvela je prvih 380 topova ostragana za prusku vojsku. Zbog velike zarade, Krup se potom preorijentisao na vojnu metalurgiju. Do kraja 1887. proizvedeno je 24.576 topova, koji su prodati mnogim evropskim i drugim državama. Od 1890. počela je i proizvodnja oklopnih ploča, za potrebe fortifikacije, koje su se do tada proizvodile samo u Velikoj Britaniji. Od 1903. preduzeće je postalo akcionarsko društvo, ali je preko 97% akcija pripalo porodici Krup. Pre i tokom Prvog svetskog rata preduzeće je ostvarilo ogromne zarade (kapital je porastao sa 160 na 717 miliona maraka). Pred Drugi svetski rat Krup je proizvodio više od 10% uglja i čelika u Nemačkoj, i bilo je vodeći proizvođač oružja tokom rata. Vlasnik preduzeća Alfred Krup osućen je 1948. kao ratni zločinac na 12 godina zatvora, ali je pomilovan već 1951, posle čega mu je vraćena imovina, a koncern je nastavio da posluje pod imenom Topionice i rudnici Rajnhauzen A. D. Esen (nem. Hütten- und Bergwerke Rheinhausen A. G. Essen).[1]

Krupovi topovi uredi

Krupovi topovi u proizvodnji od 1859. za prusku vojsku bili su prvi masovno proizvedeni izolučeni topovi sa zatvaračem, punjeni otpozadi - takozvani ostragani. Krupovi poljski topovi od 4 (uvedenih 1859) i 6 funti (uvedeni 1862) imali su veći domet (preko 3.200 m) i preciznost gađanja (do 2 puta) od francuskih poljskih topova sistema La It, koji su se punili spreda.[2][3]

Osim pruskih, sva rana izolučena artiljerijska oruđa punila su se spreda, pa su imala manji domet i preciznost od pruskih: posle 10-15 godina (u Velikoj Britaniji tek 1890) zamenjena su ostraganima.[2]

Izvori uredi

  1. ^ Nikola Gažević, Vojna enciklopedija 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd (1972), str.739
  2. ^ a b Nikola Gažević, Vojna enciklopedija 1, Vojnoizdavački zavod, Beograd (1970), str. 231
  3. ^ Nikola Gažević, Vojna enciklopedija 10, Vojnoizdavački zavod, Beograd (1976), str. 22