Kruševac

град у Србији

Kruševac je gradsko naselje i sedište istoimene teritorijalne jedinice u Srbiji. Administrativni je centar Rasinskog upravnog okruga. Prema popisu iz 2022. bilo je 68.119 stanovnika. Nalazi se u dolini Zapadnog Pomoravlja, na reci Rasini.

Kruševac
Administrativni podaci
Država Srbija
Upravni okrugRasinski okrug
RegionŠumadija i zapadna Srbija
GradKruševac
Stanovništvo
Stanovništvo
 — 2022.68.119
 — gustina79,76 st./km2
Aglomeracija (2022.)113.582
Geografske karakteristike
Koordinate43° 34′ 57″ S; 21° 19′ 36″ I / 43.582533° S; 21.326667° I / 43.582533; 21.326667
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina137 m
Površina854 km2
Kruševac na karti Srbije
Kruševac
Kruševac
Kruševac na karti Srbije
Ostali podaci
GradonačelnikIvan Manojlović (SNS)
Poštanski broj37000
Pozivni broj037
Registarska oznakaKŠ/КШ
Veb-sajt
www.krusevac.rs

Kruševac je ekonomski, administrativni, kulturni, zdravstveni, obrazovni, informativni i sportski centar Rasinskog okruga. Grad Kruševac obuhvata 101 naselje i zahvata površinu od 854 km2. Kruševac je bio srednjovekovna prestonica kneza Lazara.

Geografija uredi

Nalazi se u Kruševačkoj kotlini koja obuhvata kompozitnu dolinu Zapadne Morave i prostire se između Levča i Temnića na severu, Župe, Kopaonika i Jastrepca na jugu i Kraljevačke kotline i Ibarske doline na zapadu.

Kruševac se nalazi na 137[1] metara nadmorske visine, i to na koordinatama 43° 34′ 60" severno i 21° 19′ 36" istočno. Kruševac pripada središnjoj i južnoj Srbiji u Rasinskom okrugu.

Istorija uredi

Kruševac je kao svoju prestonicu podigao knez Lazar[2] 1371. godine. Prvi put se pominje 1387. godine, u povelji kojom knez Lazar u svojoj utvrđenoj prestonici potvrđuje ranije trgovačke privilegije Dubrovčanima. Grad je postao privredno i kulturno središte Srbije. Mesto iz koga se rukovodilo i koje je davalo inicijativu za organizaciju države.

Predanje kaže da je Kruševac dobio ime po kamenu krušcu, oblom rečnom kamenu kojim je većim delom grad i sazidan.

Posle Kosovskog boja, Kruševac postaje prestonica vazalne Srpske države Lazarevića kojom isprva upravlja kneginja Milica, a kasnije njen i Lazarev sin, despot Stefan, koji kasnije prestonicu seli u Beograd. Turci napadaju Kruševac više puta a osvajaju tek 1426, pred smrt despota Stefana. Od 1444. godine, Kruševac je u rukama despota Đurđa Brankovića, a Osmanlije ga konačno porobljavaju 1454. godine. Te godine je turski sultan, putujući za Sredec (danas Sofija) iz Kruševca odveo 50.000 Srba, od kojih je 4000 uputio u Istanbul.[3] U to vreme nosi osmansko ime Aladža Hisar (Šareni grad)[2] i sedište je istoimenog sandžaka.

Vreme mira pod Turcima bilo je od 1480. do 1670. U vreme Velikog bečkog rata 1689. grad je bio oslobođen od Turaka. To se desilo još dva puta u XVIII veku: 1737—1739. godine i za vreme Kočine krajine, 1789. godine. Grad je vraćen Turcima 1791, Svištovskim mirom. Kruševac je konačno oslobođen od Turaka 1833. godine. Posle oslobođenja grad počinje naglo da se razvija i napreduje, i postaje jedan od većih oblasnih središta knjaževine Srbije.

Prvu apoteku u Kruševcu, a treću u Srbiji, otvorio je 1868. godine Dragoslav Kedrović (1839—1907).[4]

Zgrada Berze rada je podignuta 1940.[5]

Tokom Drugog svetskog rata, pripadnici nemačkih okupacionih snaga su na brdu Bagdala streljali 1642 rodoljuba iz Kruševca i okoline. Posle rata ceo taj prostor je pretvoren u spomen park pod imenom Slobodište.

U Kruševcu je tokom 2013. godine rekonstruisano pet srednjovekovnih česama.[6]

Privreda uredi

Kruševac je jak privredni centar sa posebno razvijenom metalo-prerađivačkom („14. oktobar“) i hemijskom industrijom (HI „Župa“, „Hajnkel-Merima“, „Trayal“). Tu je i fabrika alkoholnih i bezalkoholnih pića „Rubin“, kao i fabrika maziva „FAM“. Osim velikih društvenih kolektiva, u gradu ima i preko 1200 privatnih preduzeća i preko 2500 samostalnih radnji različitih delatnosti.

Gradske slave i proslave uredi

U narodnoj sveslovenskoj mitologiji Sveti Vid označava vrhovno, svevideće božanstvo. U srpskoj narodnoj tradiciji Vidovdan se obeležava kao dan Kosovskog boja 1389. godine. Stoga ga je srpska crkva od 1892. godine, ozvaničila i uvrstila u svoje praznike, a posle proroka Amosa i svetog kneza Lazara. Najznačajniji praznik za grad Kruševac svakako je Vidovdan, duboko ukorenjen u svesti stanovništva na ovim prostorima kao dan pogibije kneza Lazara u borbi za očuvanje svoje države i naroda. Proslavlja se sa svim atributima gradske slave, kao i Duhovi ili Sv. Trojica. Na Vidovdan se takođe svake godine, u crkvi Lazarici, daje pomen kosovskim, ali i svim drugim izginulim srpskim ratnicima u oslobodilačkim ratovima. Do 2002. godine u spomen parku Slobodište održavala se manifestacija pod nazivom Svečanosti slobode koju je kreirao Dobrica Ćosić U prošlosti se toga dana održavao i vašar, najveći u Kruševcu. Vašari ili sajmovi, nekada važan vid trgovine, uvedeni su u Kruševcu kad i u celoj Srbiji, zakonskom uredbom 1839. godine. Osim Vidovdanskog, održavali su se na Blagovesti, 7. aprila, Sv. Iliju, 2. avgusta i na „Malu Gospojinu“, 21. septembra, što se održalo do današnjih dana. Esnafske slave, nekada važna karakteristika građanskog društva, kada su razni esnafi, društva i udruženja, uglavnom humanitarnog karaktera, proslavljali svog patrona-zaštitnika (najstariji esnafi u Kruševcu su lončarski iz 1839, mumdžijski iz 1842, trgovačko-bakalski iz 1846, meandžijski iz 1848...) zadržale su se još samo kod humanitarnog društva „Dobra narav“, ili „Baksuzi, ugursuzi i namćori“, specifičnog za ovaj grad, koje se okuplja svake godine devetog utorka od Božića, gajeći svoja pravila ponašanja.

Demografija uredi

Nahija Kruševac 1516. imala je 216 sela sa populacijom oko 320.000 stanovnika, koja se je pred kraj veka svela na 160000. Sam grad je imao 204 muslimanske i 84 hrišćanske kuće.[3]

Prema najnovijem popisu iz 2022 godine, Grad Kruševac imao je 113.582 stanovnika, dok je gradsko naselje Kruševac imalo 68.119 stanovnika (prema popisu iz 2011. godine bilo je 73.316 stanovnika, a prema onom iz 2002. godine - 75.256 stanovnika).

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine).

Demografija[7]
Godina Stanovnika
1948. 13.862
1953. 16.638
1961. 21.957
1971. 29.509
1981. 53.071
1991. 58.808 57.971
2002. 57.347 59.036
2011. 58.745
2022. 53.746
Etnički sastav prema popisu iz 2002.‍[8]
Srbi
  
54.690 95,36%
Romi
  
1.021 1,78%
Crnogorci
  
427 0,74%
Jugosloveni
  
159 0,27%
Makedonci
  
135 0,23%
Hrvati
  
92 0,16%
Slovenci
  
26 0,04%
Bugari
  
17 0,02%
Rusi
  
16 0,02%
Mađari
  
16 0,02%
Goranci
  
12 0,02%
Česi
  
10 0,01%
Muslimani
  
10 0,01%
Rumuni
  
6 0,01%
Bošnjaci
  
6 0,01%
Ukrajinci
  
4 0,00%
Nemci
  
4 0,00%
Albanci
  
2 0,00%
Slovaci
  
1 0,00%
Bunjevci
  
1 0,00%
nepoznato
  
435 0,75%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Mediji u Kruševcu uredi

Televizijske stanice:

Nacionalna televizija (medijski javni servis):

  • Dopisništvo RTS-a.

Regionalna televizija:

  • RTK.

Gradske televizije:

  • TV Plus,
  • TV Jefimija

Radio-stanice:

Regionalni radio:

  • RTK

Gradske radio-stanice:

  • Radio FIMS,
  • Radio OK studio,
  • Radio Plus,
  • Radio Neven,
  • Radio Čigra,
  • Radio Antena,
  • Radio Jefimija.

Gradske novine:

  • Grad.

Sport uredi

 
Stadion Mladost.

Gradovi pobratimi uredi

Grad Kruševac ostvaruje intezivnu saradnju i sa sledećim gradovima:

Poznati Kruševljani uredi

Galerija uredi

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ Turizam Kruševac, Arhivirano iz originala 27. 12. 2017. g., Pristupljeno 23. 7. 2017 
  2. ^ a b Spremić, Momčilo (2005). Prekinut uspon: srpske zemlje u poznom srednjem veku. Beograd: Zavod za udžbenika i nastavna sredstva. str. 113. 
  3. ^ a b Đidić, Ljubiša. Kruševac (Posebna izdanja izd.). Kruševac: Bagdala. str. 70—71. ISBN 86-7087-067-3. 
  4. ^ „Kruševac: Sećanje na prvog farmaceuta („Večernje novosti“, 9. decembar 2012)”. Pristupljeno 9. 4. 2013. 
  5. ^ "Politika", 16. avg. 1940, str. 13
  6. ^ „Kruševljanin rekonstruisao pet srednjovekovnih česama („Večernje novosti“, 28. novembar 2013)”. Arhivirano iz originala 02. 12. 2013. g. Pristupljeno 28. 11. 2013. 
  7. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  8. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  9. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze uredi