Кукурузна совица

Kukuruzna (pamukova) sovica
	Odrasli leptir kukuruzne sovice
Naučna klasifikacija
Carstvo:	Animalia
Tip:	Arthropoda
Klasa:	Insecta
Red:	Lepidoptera
Natporodica:	Noctuoidea
Porodica:	Noctuidae
Potporodica:	Heliothinae
Rod:	Helicoverpa
Vrsta:	H. armigera
Binomno ime
	Helicoverpa armigera; (Hübner, [1808])
Sinonimi
	Spisak Chloridea armigera Hübner, ; Chloridea obsoleta Duncan & Westwood, 1841; Helicoverpa commoni Hardwick, 1965; Helicoverpa obsoleta Auctorum, ; Heliothis armigera Hübner, 1805; Heliothis conferta Walker, 1857; Heliothis fusca Cockerell, 1889; Heliothis pulverosa Walker, 1857; Heliothis rama Bhattacherjee & Gupta, 1972; Heliothis uniformis Wallengren, 1860; Noctua armigera Hübner, [1805]; Noctua barbara Fabricius, 1794; ;

Kukuruzna (pamukova) sovica (lat. Helicoverpa armigera) je vrsta leptira, štetočina koja je izuzetno polifagna, napada više od 250 gajenih biljaka. Prisutna je ne samo na kukuruzu, već i na drugim biljkama kao što su paprika, paradajz, suncokret, soja, duvan. Rasprostranjena je u Evropi, Aziji, Africi, Australiji. To je migraciona vrsta koja leti i do 500 km. ^[2]

Izgled uredi

Leptir je zdepast, tipičnog izgleda za sovice, širokih grudi, sa trbuhom koji se prema kraju sužava. Prednja krila su sivkasto žute boje, zadnja krila su svjetlija od prednjih, sa mrkom prugom pored spoljne ivice i tamnom pjegom po sredini. Raspon krila iznosi 30—40 mm. Jaja su loptastog oblika sa spljoštenim bazalnim dijelom. Svježe položena jaja su sjajno—žutobijela, a prije piljenja larvi postaju tamnosmeđa. Gusjenice narastu i do 40 mm i u toku razvića prolaze 6 larvenih stupanja. Njihova boja varira od svijetlih nijansi pa sve do crnih, u zavisnosti od stupnja. Iako nalikuju srodnicima iz potporodice, moguće ih je prepoznati u skoro svakom larvenom stupnju. Odmah po piljenju, nespecifične su i skoro providnog, sluzavog integumenta. Kako rastu, papilozne osnove seta postaju istaknutije i crne, a integument tipično dorzalno prošaran finim beličastim markacijama. Boja od svetlo mrke prelazazi u zelenu. Sazrevanjem, dorzum postaje sve tamniji, sa nešto svetlijim subdorzalnim poljima. Uočljiva je i široka, svetlo naranddžasta lateralna linija, koja zbog specifičnog položaja gusenice deluje istalasano. Zbog masovnog hranjenja i ubušavanja, integument je sjajan i blago sluzav.^[3] ^[4]

Ciklus razvoja uredi

Larva kukuruzne sovice

Kukuruzna sovica ima dvije do tri generacije godišnje, u zavisnosti od vremenskih prilika. Prezimljava u stadijumu gusjenice ili lutke, na dubini od 4-8 cm. Ženke pamukove sovice polažu jaja na metlici, svili, klipovima ili dijelu stabla oko klipova, a rado naseljavaju kukuruz, pogotovo kada se period cvjetanja poklapa sa intenzivnim polaganjem jaja. Jedna ženka može da položi i do 500 jaja. Svježe položena jaja su bijele boje, a pred piljenje postanu braonkasta. Razvoj jedne generacije se završi za mjesec dana.^[2]

Štetočina uredi

Odrasli leptir kukuruzne sovice

Štete pravi gusjenica. One se na kukuruzu najčešće hrane svilom, a potom se zavlače pod komušinu klipova i izgrizaju tek formirana zrna ili zrna u mliječno—voštanoj zrelosti.^[5] U uslovima sušnog ljeta dolazi do migracije ove štetočine na sočne plodove povrtarskih biljaka. Usljed visokih temperatura i dužeg sušnog perioda biljke kukuruza, glavnog domaćina navedene štetočine, postaju grube i manje atraktivne za ishranu, pa one prelaze na plodove paprike i paradajza.^[6] Gusjenice se ubušuju u plodove paradajza i paprike, prave štete u njima i teško su uočljive. Pored direktnih šteta od gusjenica, mogu se javiti i indirektne koje se ogledaju u masovnoj pojavi gljivičnih oboljenja poslije njihovog napada.

Mjere suzbijanja uredi

Štete na paradajzu koje pravi larva kukuruzne sovice

Suzbijanje pamukove sovice treba obavljati prvenstveno na kukuruzu kao njenom glavnom domaćinu. Dovoljno je pravovremeno i kvalitetno uništavati kukuruzovinu i to sjeckanjem i zaoravanjem ostataka. Hemijsko suzbijanje primjenom insekticida je veoma otežano. Insekticidi su efikasni samo ako se primjene u periodu od piljenja gusjenica do njihovog ubušivanja u stabljiku ili plod. To je period nakon 5—6 dana nakon početka polaganja jaja, kada dominiraju mlade gusjenice, koje su najosjetljivije prema insekticidima. Insekticidi koji se koriste za suzbijanje ove štetočine na kukuruzu jesu Karate(Karate), Fastak 10(Fastac 10).^[7] Smanjenju brojnosti navadene štetočine doprinosi, prije svega, pravilan plodored. Treba izbjegavati gajenje paprike i paradajza poslije kukuruza, a potrebna je i prostorna izolacija, odnosno što veća udaljenost polja pod paprikom i paradajzom od površina zasijanih kukuruzom.