Kuća Laze Lazarevića

кућа Лазе Лазаревића у Београду

Kuća Laze Lazarevića nalazi se u Hilandarskoj ulici broj 7, u gradskoj opštini Stari grad u Beogradu. U objektu je živeo književnik Laza K. Lazarević od avgusta 1887. godine do decembra 1890. godine, odnosno po novom gregorijanskom kalendaru do januara 1891. Kuća je spomenik kulture, pod zaštitom zakona, o čemu svedoči i mesingana ploča na fasadi kuće. Takođe, na kući se nalazi i obeležje u vidu mermerne spomen-ploče koju je povodom stogodišnjice rođenja  Laze Lazarevića postavilo Srpsko lekarsko društvo 13. maja 1951. godine. Na zidu kod ulaznih vrata kuće nalaze se još dve table, koje govore da su trenutno u ovoj kući smeštene dve ustanove: Dečje odeljenje Biblioteke grada Beograda „Čika Jova Zmaj” i Učenički kulturni centar Doma učenika srednjih škola Beograd.

Kuća Laze Lazarevića u Hilandarskoj ulici, Beograd.

Istorijat uredi

 
Prednji deo kuće.

Kuća u Hilandarskoj br. 7  postojala je 1878. godine.  Spominje se u „Srpskim novinama” od 2. septembra 1881. godine u oglasu koji je dala njena vlasnica Sofija L. Ivanović, kojim je želela da izda kuću i baštu zasađenu raznim voćem. U pismu koje je poslao svom prijatelju Vatroslavu Jagiću, Laza Lazarević kaže: Ja sam sve moje planove rasturio i u jedan jedini skupio, a to je, ako da Bog, da kupim kuću.” Ovu svoju nameru ubrzo je ostvario, kuću je kupio 1887. godine.  Prepravka kuće i uređenje bašte poverena je preduzimaču Andreji Jankoviću.  Nameštaj i tepihe Laza Lazarević je  brižljivo birao i lično nabavljao u Beču. Laza K. Lazarević koristio je kuću za stanovanje i obavljanje privatne prakse.[1]

Posle smrti Laza Lazarevića, njegova supruga, Poleksija Lazarević je još neko vreme koristila kuću, a onda je izdala Opštini za smeštaj kancelarija paliluskog kvarta (1896—1912). U međuvremenu kuća je prodata Paliluskoj štedionici, koja je u ovu zgradu uselila svoje kancelarije. Potom, zgrada je više puta menjala vlasnike i namenu. Poznato je još da je kuću koristio Društveni dom „Dragi Milovanović” i Zajednica za organizaciju i korišćenje odmora „Stari grad".

Predlog Zavoda za zaštitu spomenika kulture grada Beograda je da se memorijalni karakter zgrade istakne na taj način što bi se tu smestila neka biblioteka ili legati srpskih književnika.  Dečje odeljenje Biblioteke grada Beograda preseljava se u Spomen kuću Laze Lazarevića 2001. godine.[2]

Kuća je u lošem stanju. Od 2022. pitanje svojine nad objekatom bio je povod predmeta pred Upravnim sudom u Beogradu u postupku između institucija grada Beograda i pravnih naslednika braće Sotirović.[3]

Opis kuće uredi

 
Spomen ploča na kući Laze Lazarevića.
 
Tabla na natpisom.

Izgled kuće i raspored prostorija nije se menjao, u odnosu na vreme kada je slavni pisac u njoj živeo. U predsoblje se ulazi preko malog stepeništa, do kojeg se dolazi kroz kapiju za pešake. Ovo predsoblje moglo je da služi kao čekaonica, a soba koja je sa njim povezana, kao ordinacija. Kuća ima tri sobe okrenute prema ulici i jednu salu okrenutu prema dvorištu.  U sredini kuće je trpezarija. Levo od trpezarije je mali hodnik, koji vodi u toalet i u prostoriju sa stepeništem za tavan. Desno od trpezarije je prostorija koja je mogla da bude kuhinja, a mala prostorija do nje – ostava. Jedna vrata vode iz trpezarije na terasu, koja je stepenicama povezana sa dvorištem.[4] Kuća pored prizemlja sadrži sprat, u vidu potkrovnog prostora i podrum, te je ukupna površina objekta oko 500 metara kvadratnih.   

 Dvorište kuće, ima dva ulaza – levo od kuće je kapija za pešake, a desno velika kapija. Velika kapija je, nekada, vodila u baštu i dvoriše, koji su se protezali sve do današnje Ulice despota Stefana Lazarevića. Pored redovne dužnosti u bolnici, Laza Lazarević je imao mnogo drugih obaveza kao što su lečenje glumaca Narodnog pozorišta, šegrta Beogradske trgovačke omladine, pitomaca ženskog društva i privatnih bolesnika. Da bi stigao da se odazove svim tim obavezama, kupio je kola i konje. Iz tog razloga, nekada se u dvorištu nalazila štala za konje i šupe, ali i prelepa bašta sa bujnim zelenilom među kojim su dominirali lipa i orah. U bašti je postojao deo za odmor i zabavu, sa ležaljkama, ljuljaškama i kuglanom.[1]

Arhitektura kuće uredi

Arhitektura zgrade predstavlja neobičnu i originalnu mešavinu elemenata različitih stilova. Pored prozora velike sobe nalaze se vajani ukrasi u obliku stilizovanih glava. Iznad sva četiri prozora nalaze se trouglasti timpanoni, koji su inače karakteristični elementi neorenesanse. Srednji, najviši deo zabata, završen je lučno i ima u sredini prozor tavana. Pored prozora su šahovska polja, iznad prozora loza sa lišćem i plodovima. Bočni delovi zabata, takođe, su ukrašeni crveno-belim šahovskim poljem. Šahovsko polje je jedna od karakteristika srpsko-vizantijskog stila, kao i oblik lučnog završetka zabata.[1]

 U ovoj kući Laza K. Lazarević napisao je mnoga značajna književna i medicinska naučna dela. Bio je prvi srpsli gerontolog, a pisao je i objavljivao radove iz neurologije, interne medicine, zaraznih bolesti, hirurgije, urologije, farmakologije, toksikologije, bakteriologije, epidemiologije, javnog zdravstva i sudske medicine.[5] Napisao je devet pripovedaka, od kojih je jedna objavljena posthumno, dok je trinaest pripovedaka ostalo nedovršeno. I pored toga Lazarević je pisac umetnički najsavršenijih priča u srpskom realizmu i smatra se tvorcem psihološke pripovetke.[6]

Reference uredi

  1. ^ a b v Svetlana V. Nedić, Kuća Laze Lazarevića, Godišnjak grada Beograda knj. XXVI, 1979, st.154.
  2. ^ Ljbica M. Ćorović, Ilustrovana istorija Biblioteke grada Beograda, Biblioteka grada Beograda, 2011, st. 112. 
  3. ^ Vuković, Ana. „Kuća Laze Lazarevića pred Upravnim sudom”. Politika Online. Pristupljeno 2022-05-27. 
  4. ^ Svetlana V. Nedić, Kuća Laze Lazarevića, Godišnjak grada Beograda knj. XXVI, 1979, st.151.
  5. ^ http://www.lazalazarevic.rs/index.php/o-klinici/dr-laza-lazarevic Klinika za psihijatrijske bolesti „Dr Laza Lazarević”
  6. ^ Laza K. Lazarević, Pripovetke, prir. Jovan radulović, Evro, Beograd, 2004, st.233.

Spoljašnje veze uredi