Kuća srpsko-norveškog prijateljstva

Музеј у Србији

Kuća srpsko-norveškog prijateljstva, poznata i kao Norveška kuća (norv. Det norske hus), nalazi se u Gornjem Milanovcu, na istočnom ulazu u grad sa Ibarske magistrale. Ranije se zvala „Kuća jugoslovensko-norveškog prijateljstva”, ali je 2008. godine Jugoslovensko-norveško društvo promenilo naziv u Srpsko-norveško društvo, jer je svih devetnaest ogranaka društva iz Srbije[1], čime je u isto vreme izmenjen i naziv ove zgrade. Pored glavne zgrade tj. „Brkovića kuće”, Muzeja Drugog srpskog ustanka, Miloševog konaka u Gornjoj Crnući i Spomen prostora Takovski grm, Muzej rudničko-takovskog kraja je odnedavno počeo da rukovodi i ovim objektom.

Kuća srpsko-norveškog prijateljstva

Istorija uredi

Tokom Drugog svetskog rata, 1942. godine u 13 logora u Norveškoj internirano je oko 4000 Jugoslovena, od čega 3840 Srba, a od toga oko 40 logoraša iz Gornjeg Milanovca i okoline. Manje od polovine interniraca, tačnije 1660, je uspelo da izbegne smrt u nacističkim logorima, a najviše zbog pomoći domaćeg stanovništva koje im je dostavljalo hranu, lekove i druge potrepštine, a uz njihovu pomoć neki su uspeli i da pobegnu.

Ideja o gradnji ovog zdanja potekla je od aktivista Društva jugoslovensko-norveškog prijateljstva, koje je osnovano 9. februara 1969. u Nišu[1], a činili su ga preživeli logoraši i predstavnici Norvežana koji su im pomagali. Početna namera je bila da se gradi u Splitu, ali je na kraju odlučeno da se gradi u Šumadiji. Da bi došao do ideje kakav objekat treba graditi i da bi isti podsećao i na norvešku i srpsku kulturu, arhitekta Aleksandar Đokić je sredinom 80-ih godina 20. veka proveo šest meseci u Norveškoj.[2] On je došao do jedinstvenog arhitektonskog rešenja koje u jednoj građevini sublimira vikinški brod i staru norvešku brvnaru. Po njegovom projektu i kao simbol prijateljstva dva naroda, Kuća je izgrađena i svečano otvorena krajem septembra 1987. godine. Sastoji se 90% od drveta, a ostatak je od stakla. Sva građa je isečena i obrađena u Norveškoj, a u Gornjem Milanovcu gotovi elementi su samo montirani onako kako su bili označeni brojevima. Kuća je izgrađena od dobrovoljnih priloga koji su stizali iz cele Jugoslavije, a sredstva su takođe dali Jugoslovensko-norveško društvo (JND), opština Gornji Milanovac i GP Graditelj iz Gornjeg Milanovca (koje je izvodilo radove), a čiji je tadašnjni direktor, Živorad Bata Knežević, bio jedan od preživelih interniraca.[3] Jedan od najvećih priloga dao je kralj Norveške, a deo radova izveden je dobrovoljnim radom učenika i studenata iz Norveške i Gornjeg Milanovca.

Kuća je iste godine kada je sagrađena dobila Borbinu nagradu za najbolje arhitektonsko ostvarenje, koja je u to vreme bila najznačajnija arhitektonska nagrada SFRJ.[4]

U sklopu Norveške kuće nalazi se sala za priredbe i konferencijske skupove sa stotinak mesta, kao i ugostiteljski prostor sa salom ukrašenom drvoreznim mozaikom koji prikazuje Josipa Broza Tita i norveškog kralja Olafa V, a koji je kao nepoželjan bio uklonjen 2007. godine da bi posle restauracije bio ponovo vraćen na svoje mesto četiri godine kasnije. Takođe, u okviru ove građevine nalazi se i muzejska postavka u potkrovlju sa ličnim predmetima onih koji su bili prinuđeni da borave u nacističkim logorima u Norveškoj. Ona je takođe sedište Srpsko-norveškog društva, a slična organizacija postoji i u Norveškoj (osnovana još 1945), koja je 2010. promenila naziv iz Norveško-jugoslovensko društvo u Društvo prijateljstva Norveška-Zapadni Balkan (Vennskapšamband Norge - Vest Balkan).[5]

Krajem 2018, kuća je dospela u vesti zbog ne baš vesele činjenice – da ide na „doboš” zbog namirivanja dugova društva od preko 11 miliona dinara.[4] Nakon opsežne akcije ogorčenih građana preko društvenih mreža i medija, kao i inicijative jednog lokalnog arhitekte, kuća je stavljena pod zaštitu, a opština Gornji Milanovac ju je otkupila od društva i otplatila dugove, čime je sprečeno njeno otuđenje.[6][7]

Reference uredi

  1. ^ a b Četiri decenije Jugoslovensko-norveškog društva Arhivirano na sajtu Wayback Machine (4. mart 2016), www.srpskadijaspora.info, 23. februar 2009.
  2. ^ Norveška kuća u Šumadiji[mrtva veza], www.nekretnine.rs, 31. mart 2011.
  3. ^ Čija je Norveška kuća, www.politika.rs, 16. februar 2010.
  4. ^ a b „Norveška kuća na prodaju zbog duga”. Politika Online. Pristupljeno 2020-12-09. 
  5. ^ Zapadni Balkan, umesto Jugoslavije[mrtva veza], www.vesti-online.com, 16. avgust 2010.
  6. ^ „Spas u poslednji čas za Norvešku kuću”. BBC News na srpskom (na jeziku: srpski). 2018-11-13. Pristupljeno 2020-12-09. 
  7. ^ „"Norveška kuća" ipak ne ide na prodaju”. www.021.rs (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2020-12-09. 

Spoljašnje veze uredi