Lazar Sočica (1838—1910) bio je srpski ( po etničkoj pripadnosti) i crnogorski (po državnoj, regionalnoj pripadnosti) vojvoda iz plemena Pive.

Lazar Sočica
Datum rođenja1838.
Mesto rođenjaPlužine
Datum smrti1910.
Mesto smrtiPlužine

Biografija uredi

 
Pivski vojvoda Lazar Sočica (1838-1910) i Kučki vojvoda Marko Miljanov (1833-1901)

Rođen je Lazar u Plužinama 1838. (ili 1840?)[1] godine, od oca Rista Sočice i majke Jovane Joksi Sočice, sestre uglednog drobnjačkog prvaka Živka Pekića. Brat Ristov, stric Lazarev, Hadži Teodosije Sočica bio je iguman manastira Pive. Lazarov otac Risto, poginuo je 1848, a majka mu se potom preudala za vojvodu Šćepana Lješevića. Iguman Teodosije potom je Lazara uzeo kao siroče i primio u manastir, u namjeri da ga nauči pismenosti. Kad je naučio da piše, Lazar je bio jedno vrijeme u pratnji turskog bega Dedage Čengića.

Sa 14 godina latio se oružja i učestvovao u svim glavnim bojevima protiv Turaka, počev od 1856. godine. Za vrijeme borbi 18581862. godine Lazar je zajedno sa Vulom Adžićem bio u Drobnjaku, kod ujaka Živka Pekića koji ga je vodio na Cetinje, i upoznao sa knjazom Danilom. Otvorio je Lazar prve dućane u Pivi, robu je nabavljao od primorskih i gatačkih trgovaca a organizovao je i izvoz stoke. Ubrzo je postao najbogatiji čovek Pive, što mu je omogućilo da bude nezavisan u svom djelovanju, čak i od kralja Nikole. Bio je juzbaša u Pivi i jedan od istaknutijih prvaka hercegovačkog ustanka 1875. godine. Po velikom junaštvu se pamti njegovo učešće u borbama na prvoj i drugoj Miritovici, Krstcu i Nikšiću. U ustanku se vojvoda pokazao kao dobar taktičar. Kralj Nikola mu je dao nadimak Munjica, zbog okretnosti i brzine.

Kada je po odluci Berlinskog kongresa 1878. godine, oblast Piva pripala Crnoj Gori, Lazar Sočica je „bio i ostao prvi gospodar Pive”. Kada je knez Nikola dao Ustav Crnoj Gori, Lazar je zajedno sa crnogorskom inteligencijom podržavao demokratizaciju Crne Gore. Zbog slobodoljubivosti i pravičnosti bio je sumnjičen i gonjen, pa je čak na cetinjskom Prekom sudu bio i osuđen na tamnicu.[1]

Oženio je Jovanu Joksi Tasovac, kći Marka Tasovca, hercegovačkog prvaka iz Trebinja. Imali su 17 djece, ali je većina poumirala za vrijeme ratova. Sin Risto bio je ban Zetske banovine za vrijeme Kraljevine Jugoslavije. Kći Joka bila je udata za barjaktara Perka Vukotića.

 
Lazar Sočica (1838-1909)

Na 180. strani knjige "Crna Gora u miru" 1884, Čeha Jozefa Holečeka, opisuje se dolazak Lazara Sočice na Cetinje na ispitivanje, na nagovor austrijskog zastupnika na Cetinju, zbog podržavanja hercegovačkih ustanika. Lazar je rekao, nakon ispitivanja, u Lokandi "Ubogi narode, što će od tebe biti?". Govorio je još kako Austrija ima da na mnogo toga zahvali Crnoj Gori, aludirajući na to da je Crna Gora primila od Austrije novac za izdaju Hercegovaca, što se preko korumpiranog Maše Vrbice i desilo.

Vojvoda Lazar Sočica je za vreme tamnovanja oboleo. Umro je 1910.godine u Goranskom,[2] u Pivi i sahranjen pored crkve Sv.Jovana u Plužinama.

Reference uredi

  1. ^ a b "Politika", Beograd 1910. godine
  2. ^ "Politika", Beograd 14. januar 1910. godine

Literatura uredi

  • Jovan R. Ćalasan: Znameniti ljudi Pive, Novi Sad 2003