Летеће лисице

Leteće lisice (Pteropus) su rod plodojednih slepih miševa sa njuškom i velikim ušima nalik lisičjim. Naseljavaju tropske i suptropske delove sveta.[2] Oko 60 vrsta letećih lisica je rasprostranjeno po južnoj i jugoistočnoj Aziji, Australiji, priobalju istočne Afrike, kao i po mnogim ostrvima zapadnog pacifika i Indijskog okeana.

Leteće lisice
Pteropus melanotus natalis
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Tip:
Klasa:
Red:
Podred:
Porodica:
Rod:
Pteropus

Brisson, 1762
Tipska vrsta
Vespertilio niger[1]
Kerr, 1792
Rasprostranjenost vrsta iz roda letećih lisica

Ovi slepi miševi provode dane odmarajući se visoko u krošnjama drveća, izlazeći iz  šumskog baldahina tek u suton, polazeći u potragu za hranom. Plodojedni slepi miševi uzleću tako što se spuštaju sa grana, pa su zato poželjnija visoka stabla kao mesta za uzletanje. Ponekad se plodojedni slepi miševi odmaraju okupljeni u ogromnom broju. Na Filipinima su se leteće lisice znale okupljati u grupama od 100.000 članova pre nego što krenu u lov, a gubitak staništa je drastično smanjio njihov broj. Plodojedni slepi miševi su na udaru lovaca zbog mesa, koje se u mnogim zemljama smatra delikatesom. U nekim zemljama uzgajači voća i povrća smatraju ih štetočinama. Izolovane populacije su ranjive na lokalne katastrofe kao što su tropske oluje. Tokom poslednjih 50 godina izumrle su dve vrste roda letećih lisica (Pteropus), a mnoge druge su ozbiljno ugrožene.[3]

Taksonomija i etimologija

uredi

Ime roda Pteropus skovao je francuski zoolog Matiren Žak Brison 1762.[4] Pre 1998, autorstvo roda je ponekad priznavano nemačkom prirodnjaku Johanu Kristianu Polikarpu Erkslebenu.[5] Iako je Brisonova publikacija (1762) prethodila Erkslebenovoj publikaciji (1777), neki autori su davali prednost Erkslebenu, na taj način ne poštujući princip prioriteta, jer se Brison u svojoj publikaciji nije konzistentno pridržavao binomne nomenklature.[6] Međunarodna komisija za zoološku nomenklaturu (engl. International Commission on Zoological Nomenclature (ICZN)) je 1998, donela odluku, da je Brisonova publikacija iz 1762. odbijeno delo iz nomenklaturnih razloga. Međutim, uprkos odbacivanju većeg dela publikacije, ICZN je doneo odluku da zadrži nekoliko desetina imena rodova imenovanih u ovom delu i da zadrže Brisona kao autora, jedan od tih rodova je i Pteropus.[1]

Tipska vrsta roda je mauricijuska leteća lisica (Pteropus niger), koja je prvobitno nazvana Vespertilio vampyrus niger, Robert Kerr 1792.[7] Odluku da je P. niger tipska vrsta donela je ICZN.[6]Pteropus” je kovanica starogrčkih reči „pterón” - krilo i „poús” - stopalo. Naziv leteće lisice se za vrste ovog roda koristi još od 1759, ako ne i ranije.[8]

Vrste

uredi

Acerodon jubatus

Acerodon celebensis

P. personatus

Neopteryx frosti

P. macrotis

P. mahaganus

P. gilliardorum

P. woodfordi

P. molossinus

P. tokudae

P. pelagicus

P. scapulatus

P. lombocensis

P. livingstonii

P. voeltzkowi

P. dasymallus

P. pumilus

P. rodricensis

P. vampyrus

P. lylei

P. medius

P. aldabrensis

P. rufus

P. seychellensis*

P. niger*

P. seychellensis*

P. niger*

P. pselaphon

P. capistratus

P. ennisae

P. vetulus

P. nitendiensis

P. tuberculatus

P. anetianus

P. samoensis

P. fundatus

P. rayneri

P. rennelli

P. cognatus

P. poliocephalus

P. ornatus

P. hypomelanus*

P. griseus

P. speciosus

P. hypomelanus*

P. neohibernicus

P. conspicillatus

P. alecto

P. tonganus

P. ualanus

P. admiralitatum

P. pohlei

P. mariannus

P. pelewensis*

P. yapensis

P. pelewensis*

Filogenija roda Pteropus na osnovu mitohondrijalnog cytochrome b i rRNA12S.[9]

Reference

uredi
  1. ^ a b ICZN (1998). „Opinion 1894. Regnum Animale ..., Ed. 2 (M.J. Brisson, 1762): rejected for nomenclatural purposes, with the conservation of the mammalian generic names Philander (Marsupialia), Pteropus (Chiroptera), Glis, Cuniculus, and Hydrochoerus (Rodentia), Meles, Lutra and Hyaena (Carnivora), Tapirus (Perissodactyla), Tragulus and Giraffa (Artiodactyla)”. Bulletin of Zoological Nomenclature. 55 (1): 64—71. 
  2. ^ Nowak, R. M., ur. (1999). Walker's Mammals of the World. 1 (6 izd.). str. 264—271. ISBN 978-0-8018-5789-8. 
  3. ^ SVETSKA ENCIKLOPEDIJA ŽIVOTINJA izdavač: „MUN“ D.O.O godina izdanja 2007. Strana
  4. ^ Brisson, A. D. (1762). Regnum Animale in Classes IX distributum sive synopsis methodica. Lugduni Batavorum :Apud Theodorum Haak, 1762. str. 153—155. 
  5. ^ Erxleben, J. C. P. (1777). Io. Christ. Polyc. Erxleben Phil. D. ... Systema regni animalis per classes, ordines, genera, species, varietates : cvm synonymia et historia animalivm : Classis I. Mammalia. Lipsiae :Impensis Weygandianis,1777. str. 130—141. 
  6. ^ a b Jackson, S.; Jackson, S. M.; Groves, C. (2015). Taxonomy of Australian mammals. Csiro Publishing. str. 238. ISBN 978-1486300136. 
  7. ^ Kerr, R.; Gmelin, J. F. (1792). The Animal Kingdom Or Zoological System of the Celebrated Sir Charles Linnaeus: Class I. Mammalia (class II. the Birds): Containing a Complete Systematic Description, arrangement, and nomenclature, of all the known species and varieties of the mammalia, or animals which give suck to their young. Edinburgh :Printed for A. Strahan, and T. Cadell, London, and W. Creech, Edinburgh,1792. str. 90—91. 
  8. ^ „Flying Fox”. Merriam-Webster.com. Merriam-Webster, n.d. Pristupljeno 5. 6. 2018. 
  9. ^ Almeida, Francisca C; Giannini, Norberto P; Simmons, Nancy B; Helgen, Kristofer M (2014). „Each flying fox on its own branch: A phylogenetic tree for Pteropus and related genera (Chiroptera: Pteropodidae)”. Molecular Phylogenetics and Evolution. 77: 83—95. PMID 24662680. doi:10.1016/j.ympev.2014.03.009. 

Spoljašnje veze

uredi