Letopis Huna i Mađara

Dela Huna i Mađara (lat. Gesta Hunnorum et Hungarorum) ili (lat. Gesta Hungarorum (II)) je istorijska hronika koju je pisao Šimon iz Keze između 1282. i 1285. godine i koja je jedan od izvora rane mađarske istorije.[1]

Prva stranica letopisa Gesta Hunnorum et Hungarorum

Nastanak uredi

Vreme pisanja ove hronike se procenjuje na osnovu činjenice kada je Šimon boravio na dvoru kralja Lasla IV i da je u hronici navedena bitka kod jezera Hod iz 1282. godine, a da nije navedena tatarska invazija iz 1284/1285. godine koja je praktično uništila deo srednjovekovne mađarske kraljevine. Ova hronika je u stvari nastavak i proširenje hronike Delo Mađara, pisane oko 1200. godine. [1]

Sadržaj uredi

Hronika objedinjuje legende i istoriju Huna i sastoji se iz dva dela:

  • Legende o Hunima (lat. Hunnish Chronicle) koje su prenošene usmeno i one koje su zapisali razni istoričari i iz hronike Delo Mađara (lat. Gesta Hungarorum)[1]
  • Istorija Mađara i Kreljevine Mađarske nastavljene od 1200. godine, kada je napisana hronika Gesta Hungarorum, pa do 1282. godine, čiji je autor Magister P, pa se navodi kao Anoniman (lat. Anonymous) u literaturi.

Autor uredi

Šimon iz Keze je bio dvorski sveštenik, hroničar i bibliotekar u periodu od 1272. godine do 1290. godine. Putovao je širom tadašnje teritorije Italije, Francuske i Nemačke, odakle je i skupljao literaturu, zapise kao materijal za ovu hroniku.

Po kazivanju samog Šimona, materijal za ovu hroniku je dobio iz nemačkih, italijanskih i francuskih hronika, ali je činjenica de je koristio veoma puno i podatke iz već postojećih mađarskih hronika.[1]

Izdanja uredi

Hronika je prvi put štampana i izdata 1782. godine u Beču i Budimu. Svoje sledeće izdanje Delo je doživelo 1833. godine, a kasnije je još izdato 1849. i 1862. godine.

Ovu hroniku su uredili i preveli za potrebe Centralnog Evropskog Univerziteta 1999. godine Laslo Vespremi (László Veszprémy) i Frank Šer (Frank Schaer).

Vidi još uredi

Reference uredi

Spoljašnje veze uredi