Lejla Hatami (pers. لیلا حاتمی; rođena 30. septembra 1972. u Teheranu) je iranska glumica, kćerka reditelja Alija Hatamija i glumice Zahre Koškam, a supruga glumca Alija Mosafa.

Lejla Hatami
Lejla Hatami na festivalu filma u Dovilu 2011.
Lični podaci
Puno imeLejla Hatami
Datum rođenja(1972-09-30)30. septembar 1972.(51 god.)
Mesto rođenjaTeheran, Iran
Veza do IMDb-a

Obrazovanje uredi

Nakon završene srednje škole, odlazi u Lozanu na studije elektrotehnike. Posle dve godine, prelazi na studije francuske književnosti, nakon čega se vraća u Iran.

Karijera uredi

Leja Hatami je imala nekoliko kratkih pojavljivanja u filmovima svog oca. Prva glavna uloga joj je bila u filmu Lejla iz 1996. godine koji je režirao Driuš Mehrdžui. Dobila je počasnu diplomu za najbolju glumicu na 15. filmskom festivalu Fajr u Teheranu[1].

Njena uloga u filmu Napuštena stanica 2002. godine joj je donela nagradu za najbolju glumicu na 26. filmskom festivalu u Montrealu[2]. Lejla se pojavljuje u prvom filmu koji je režirao njen suprug Ali Mosafa 2005. godine Portret daleke žene. U filmu Razvod - Nader i Simin Ašgara Farhadija, tumači ulogu Simin za koju dobija Srebrnog medveda na festivalu u Berlinu 2011. godine. Na festivalu Kustendorf 2012. godine je član žirija.

Filmovi uredi

  • Kamalolmolk, 1984.
  • Del Shodegan, 1992.
  • Lejla, 1996.
  • Sheida, 1998.
  • Miks, 2000.
  • Kif-e Englisi ("Engleska vreća"), 2000. (tv serija)
  • Ab va Atash ("Voda i vatra"), 2001.
  • Moraba-ye Shirin ("Zaslađena marmelada"), 2001.
  • Ertefae Past (Nizina), 2001.
  • Istgah-e Matrouk ("Napuštena stanica"), 2002.
  • Sima-ye Zani Dar Doordast ("Portret daleke žene"), 2005.
  • Salad-e Fasl ("Sezonska salata"), 2005.
  • Hokm, 2005.
  • Shaer-e Zobale-ha ("Pesnik propaloga"), 2005.
  • Razvod - Nader i Simin, 2011.

Reference uredi

  1. ^ „: 30th International Fajr Film Festival :[[Kategorija:Botovski naslovi]]”. Arhivirano iz originala 10. 01. 2012. g. Pristupljeno 17. 01. 2012.  Sukob URL—vikiveza (pomoć)
  2. ^ Festival des Films du Monde Arhivirano na sajtu Wayback Machine (20. februar 2011), Pristupljeno 10. 4. 2013.

Spoljašnje veze uredi