Litvanska Sovjetska Socijalistička Republika
Litvanska Sovjetska Socijalistička Republika (litv. Lietuvos Tarybų Socialistinė Respublika; rus. Литовская Советская Социалистическая Республика je bila jedna od republika koje su sačinjavale Sovjetski Savez. Uspostavljena je 21. jula 1940, a konstitutivnom republikom Sovjetskog Saveza postala je 3. avgusta 1940. godine. Od 1941. do 1944. godine nalazila se pod nemačkom okupacijom. Litvanija je zvanično izašla iz Sovjetskog Saveza 11. marta 1991. godine.
Литванска Совјетска Социјалистичка Република | |
---|---|
Himna: Himna Litvanske SSR | |
Glavni grad | Vilnjus |
Službeni jezik | litvanski i ruski jezik |
Vladavina | |
Istorija | |
Stvaranje i nezavisnost | |
— Osnivanje | 21. jula 1940. |
— U sastavu Sovjetskog Saveza od | 3. avgusta 1940. |
— Nezavisnost | 11. marta 1991. (de facto) |
Geografija | |
Površina | |
— ukupno | 65.200 km2 (Jedanaesta u SSSR) |
— voda (%) | zanemarivo |
Stanovništvo | |
— 1989. | 3.689.779 (Jedanaesta u SSSR) |
— gustina | 56,59 st./km2 |
Ekonomija | |
Valuta | Sovjetska rublja |
Ostale informacije | |
Vremenska zona | UTC +3 |
Internet domen | .su |
Litvanska SSR je odlikovana: Ordenom Lenjina |
Istorija uredi
Litvanska SSR 1918—1919. uredi
Prva Litvanska Sovjetska Socijalistička Republika bila je proklamovana 16. decembra 1918. godine, od strane prelazne revolucionarne vlade Litvanije, čiji su članovi svi bili u Komunističkoj partiji Litvanije. Litvansku SSR su poduprile jedinice Crvene armije, ali njena vlada nije uspela da dobije tako široku podršku među narodom poput Veća Litvanije, koje je posle postalo jedina legitimna vlada Litvanije. Dva meseca kasnije, 27. februara 1919. godine, Litvanska SSR je združena s SSR Belorusijom, nakon čega je proglašena Litvansko-Beloruska SSR. Ova sovjetska republika trajala je do 25. avgusta 1919. godine. Ruska SFSR zvanično je priznala postojanje nezavisne Litvanije 12. jula 1920. godine, Sovjetsko-litvanskim mirom, okončavši time postojanje sovjetske republike, koje je trebalo da bude formirana na njenoj teritoriji. Navodno je samo izbijanje Poljsko-sovjetskog rata sprečilo Crvenu armiju da osvoji Litvaniju i ponovno uspostavi sovjetsku republiku.[1][2]
Drugi svetski rat uredi
Po zaključenju Sporazuma Molotov-Ribentrop, avgusta 1939. godine, Litvanija je trebalo da pripadne nemačkoj sferi uticaja, ali je izbijanjem Drugog svetskog rata Nemačka prepustila Litvaniju Sovjetskom Savezu u zamenu za poljski grad Lublin i deo Varšavske provincije. Tako je pod pristiskom Sovjetskog Saveza, 21. jula 1940. godine, uspostavljena Litvanska Sovjetska Socijalistička Republika. Trupe Crvene armije ušle su u Litvansku SSR 15. juna, a 3. avgusta je komunistička vlada Litvanske SSR proglasila je pristupanje Litvanske SSR Sovjetskom Savezu, kao četrnaeste konstitutivne republike.
Teritoriju Litvanske SSR okupirala je nemačka vojska, juna 1941. godine, ali su ju do jula 1944. oslobodile jedinice Crvene armije u tzv. Baltičkoj ofanzivi. Nakon priključenja Sovjetskom Savezu, ali i po povratku sovjetske vlasti, vršene su masovne deportacije Litvanaca u sibirske logore, pod raznim optužbama.
Posleratni period i nezavisnost uredi
Sjedinjene Američke Države, Velika Britanija i ostale zapadne države smatrale su sovjetsku okupaciju Litvanije 1940. godine ilegalnom, ali su priznale sovjetske granice na svim posleratnim mirovnim konferencijama. Uprkos tome, SAD su za sve vreme postojanja Sovjetskog Saveza odbijale da priznaju sovjetsku aneksiju svih baltičkih država.
Na Potsdamskoj konferenciji, 1945. godine, Litvanskoj SSR je potvrđeno pripajanje regiona Klaipeda, bivšeg nemačkog Memela.
Litvanija je proglasila nezavisnost od Sovjetskog Saveza 11. marta 1990. godine. Time je Litvanija prekinula suverentitet Sovjetskog Saveza nad svojom teritorijom, nakon donošenja odluke o povratku nezavisnosti. Vlasti Sovjetskog Saveza proglaile su deklaraciju nevažećom, jer je Litvanija prvo morala da prođe proces odvajanja određen sovjetskim Ustavom.
Island je odmah priznao nezavisnost Litvanije, a to je učinila i većina ostalih zemalja nakon avgustovskog pokušaja državnog udara, 1991. godine. Vlada Sovjetskog Saveza zvanično je priznala nezavisnost Litvanije 6. septembra 1991. godine.
Funkcioneri Litvanske SSR uredi
Predsednici uredi
- Predsednik Prezidijuma vrhovnog sovjeta
- Justas Paleckis (25. avgust 1940. – 14. april 1967)
- Motejus Sumauskas (14. april 1967. – 24. decembar 1975)
- Antanas Barkauskas (24. decembar 1975. – 18. novembar 1985)
- Ringaudas Songaila (18. novembar 1985. – 7. decembar 1987)
- Vitautas Astrauskas (7. decembar 1987. – 15. januar 1990)
- Algirdas Brazauskas (15. januar 1990. – 11. mart 1990)
Premijeri uredi
- Predsednik Veća narodnih komesara
- Mecislovas Gedvilas (25. avgust 1940. – 2. april 1946)
- Predsednik Veća ministara
- Mecislovas Gedvilas (2. april 1946. – 16. januar 1956)
- Motejus Sumauskas (16. januar 1956. – 14. april 1967)
- Juozas Maniusis (14. april 1967. – 16. januar 1981)
- Ringaudas Songaila (16. januar 1981. – 18. novembar 1985)
- Vitatuas Sakalauskas (18. novembar 1985. – 17. mart 1990)[3]
Vidi još uredi
Reference uredi
Literatura uredi
- Hardt, John Pearce; Kaufman, Richard F. (1995). East-Central European Economies in Transition. M.E. Sharpe. ISBN 978-1-56324-612-8.
- Maddison, Angus (2006). The world economy. OECD Publishing. ISBN 978-92-64-02261-4.
- O'Connor, Kevin (2003). The history of the Baltic States. Greenwood Publishing Group. ISBN 978-0-313-32355-3.
- Snyder, Timothy (2004). The Reconstruction of Nations: Poland, Ukraine, Lithuania, Belarus, 1569–1999. Yale University Press. str. 62—63. ISBN 978-0-300-10586-5.