Википедија

Logor Adil Bešić

Logor Adil Bešić je bio logor za Srbe, smješten u kasarni bivše Jugoslovenske narodne armije (JNA) „27. juli“ /“Adil Bešić“ u Bihaću. Nalazio se iznad stadiona Fudbalskog kluba Jedinstvo Bihać u blizini bihaćkog aerodroma. Kasarna je služila kao logor, ali i sabirni centar za zarobljene pripadnike Vojske Republike Srpske (VRS), Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske (MUP RS), Vojske Republike Srpske Krajine (VRSK) i civile u periodu od 1994—1996. godine.[1]

Funkcionisanje logora

uredi

Zarobljenici su zatvarani u skladište, podrumske prostorije, limeni hangar, posebnu prostoriju zvanu pritvor, vešeraj (prema svjedočenjima zarobljenih lica za zarobljenike su se koristile četiri prostorije: tri manje u koje je zatvarano po 10—15 lica i jedna veća u kojoj je zatvoreno 30 lica. U ovaj logor su dovođeni i zarobljenici iz drugih mjesta zatočenja, pogotovo iz ostalih mjesta zatočenja sa područja g/o Bihać, kao i poslije osvajanja mjesta/opština Sanski most, Bosanska Krupa, Bosanski Petrovac te dijelova opštine Cazin od strane ArBiH u septembru i oktobru 1995. godine. Logor je bio pod kontrolom Armije Bosne i Hercegovine (ABiH). Upravnik je bio Đulić Elvir-„Đuk“ do 10. oktobra 1995. godine, a njegov zamjenik je bio Kauković Husein-Kauk. Od 10. oktobra 1995. godine upravnik je bio Spasić/Spahić, a njegov zamjenik bio je čuvar Hrkić. Od 1. januara. 1996. godine do raspšuštanja logora (27. januara.1996. godine) upravnik pritvora je bio izvjesni Munib, a upravnik zatvora i sabirnog centra bio je izvjesni poručnik Mile, Srbin po nacionalnosti, dok su čuvari bili mlada vojska, 1976. godište. Različiti izvori podataka (najčešće su u pitanju određeni spiskovi) govore o različitom broju zatvorenih lica srpske nacionalnosti u ovom logoru.[2] Kasarna je funkcionisala kao logor do 27. januara 1996. godine, dakle više od dva mjeseca nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma .[3][4][4][5][6][7][8]

Postupanje prema zarobljenicima

uredi

Prema zarobljenim licima je postupano nečovječno, okrutno i u suprotnosti sa svim međunarodnim konvencijama o ratnim zarobljenicima, pogotovo prema zarobljenicima koji su imali vojne činove ili su bili u minobacačkim jedinicamaa. Metode zlostavljanja u ovom logoru su bile slične kao i u ostalim logorima, mada je bilo i metoda karakterističnih samo za ovaj logor. U surovosti u postupanju prema zarobljenicima isticali su se : Budinović Osman-Šatirani, Kauković Husein-Kauk, islednik Komić Kemal, islednik Lipovača Kemal, islednik Mujanović Ismet, Mustafić Emir, islednik Samardžija Ljubiša, vojni policajac Talić Iran-„Arkan“, Hadžić Hajro-Slovenac, stražar Hergić Besim, komandant straže Hodžić Osman, vojni policajac Budimlić-Rošasti, pomoćnik zamjenika komandanta logora Asmir-„Aco“, izvjesna Asima, neki pripadnici Hrvatskog vijeća odbrane (HVO) i drugi. Neki zarobljenici svjedoče da su ih zlostavali i Hrkić Emir i Hrkić Zlatko, vojni policajac. Naređenja za maltretiranje zarobljenika je izdavao oficir bezbjednosti ABiH Ružnić Adil, koji je većinu zarobljenika lično ispitivao i prijetio im. Logor su posjećivali generali ABiH Delić Rasim (zarobljenici bi bili postrojeni, a on bi ih verbalno ponižavao i vrijeđao) i Dudaković Atif, koji je ponekad i ispitivao zarobljenike, naročito oficire.[9][10][11][12][13] Poslije izlaska iz logora zarobljenici su imali trajne fizičke i psihičke posljedice i svi su bili vidno omršavjeli (neki i do 50 kilograma).[14][15][16][17] Od posljedica torture u logoru neka lica su umrla za vrijeme svog tamnovanja, a neki i po izlasku iz logora, dok su neki zarobljenici ubijani u logoru.[8][18][19][20][21][22]

Vidi još

uredi

Reference

uredi
  1. ^ Arhiv Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica, Izjava A. M., 06.11.1995.
  2. ^ Arhiv Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica: Zatvor Bihać, Spisak zarobljenika (spisak 104 zarobljenika); Active population detainees notified on 04.01.1996. by Bosnian government authority in Bihac barracks (spisak 48 zarobljenika); Active population detainees notified on 04.01.1996. by Bosnian government authority in Bihac prison (spisak 16 zarobljenika); Active population detainees notified on 04.01.1996. by Bosnian government authority in Bihac (spisak 2 zarobljenika); Active population detainees not notified by BiH authority but active last ICRC visit in Bihac barracks (spisak 8 zarobljenika); Active population detainees not notified by BiH authority but active last ICRC visit in Bihac prison (spisak 5 zarobljenika); Active population detainees not notified by BiH authority but active last ICRC visit in Bihac hospital (spisak 4 zarobljenika);
  3. ^ Arhiv Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica, Informativni razgovor sa T. N., 14.03.1995,
  4. ^ a b Arhiv Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica, Informativni razgovor sa M. M., 30.01.1996.
  5. ^ Arhiv Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica, Zapisnik o saslušanju svjedoka D. V., 15.05.1996.
  6. ^ Arhiv Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica, Zapisnik o saslušanju svjedoka Č. S., 21.06.1997.
  7. ^ Arhiv Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica, Izvještaj o prikupljanju izjave od lica S. S., 14.03.1995.
  8. ^ a b Savezna Republika Jugoslavija, Komitet za prikupljanje podataka o izvršenim zločinima protiv čovečnosti i međunarodnog prava, Beograd, „Bihać – logor u bivšoj kasarni JNA „27. juli“ (sada „Fadil Bešlić“) 1994.-1996.-“, oktobar 1998.
  9. ^ Arhiv Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica, Informativni razgovor sa R. S., 01.02.1996.
  10. ^ Arhiv Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica, Informativni razgovor sa Ž. Š., 02.02.1996.
  11. ^ Arhiv Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica, Zapisnik o saslušanju svjedoka Z. M., 12.01.2005.
  12. ^ Arhiv Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica, Zapisnik o saslušanju svjedoka Đ. N., 25.01.2005.
  13. ^ Arhiv Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica, Izvještaj o otkrivanju krivičnog djela i izvršioca, 01.09.2006.
  14. ^ Arhiv Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lic Fizijatrijska ambulanta, Nalaz i mišljenje za R. D., 20.01.1996.
  15. ^ Arhiv Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lic Neurološka ambulanta, Nalaz i mišljenje za V. D., 19.03.1997.
  16. ^ Arhiv Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lic Psihijatrijska služba, Nalaz i mišljenje za Z. M., 27.11.1996.
  17. ^ Arhiv Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lic Gastroenterološka ambulanta, Nalaz i mišljenje za Z. M., 04.08.1995.
  18. ^ Arhiv Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lic Garnizonska ambulanta, Nalaz i mišljenje za S. S., 02.07.1996.
  19. ^ Arhiv Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica, Zapisnik o saslušanju svjedoka M. S., 27.04.2005.
  20. ^ Arhiv Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica, Izjava K. N., 06.07.1994.
  21. ^ Arhiv Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica, dopuna izvještaja o otkrivanju krivičnog djela i izvršioca protiv Atifa Dudakovića, 17.11.2015. ;
  22. ^ Vlada Republike Srpske Operativni tim RS za traženje nestalih lica, Kartica nestalog lica P. Š., 30.11.2015.
Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Логор_Адил_Бешић&oldid=26919820”