Lokalitet Gorelo Polje u Miločaju kod Kraljeva

Lokalitet Gorelo Polje u Miločaju kod Kraljeva je arheološko nalazište smešteno na rečnoj terasi na levoj obali Zapadne Morave. Na ovom mestu se nalazila nekropola iz perioda srednjeg bronzanog doba (1450-1250. godina pre nove ere) i vezana je za paraćinsku kulturnu grupu, ali je u međuvremenu teren zaravnjan i na njemu je danas poljoprivredno zemljište.

Divlje Polje
Lokalitet Gorelo Polje u Miločaju kod Kraljeva na karti Srbije
Lokalitet Gorelo Polje u Miločaju kod Kraljeva
Prikaz na mapi Srbije
Mesto Srbija
RegijaGrad Kraljevo
Koordinate43° 47′ 34″ S; 20° 34′ 18″ I / 43.7926553° S; 20.5715562° I / 43.7926553; 20.5715562
OblastMiločaj
Istorija
PeriodBronzano doba
Paraćinska grupa

Istorijat uredi

Lokalitet Gorelo Polje nalazi se u selu Miločaj kod Kraljeva, na izduženoj rečnoj terasi duž leve obale Zapadne Morave, prostirući se u pravcu istok-zapad. Nalazi se između zapadnih obronaka planine Kotlenik i reke. Na krajnjoj zapadnoj periferiji ove zaravni nalazile su se četiri tumula. Kako je bilo planirano da se zemljište na kom je ovo arheološko nalazište intenzivno obrađuje, odlučeno je da se najočuvaniji tumul odredi za zaštitno iskopavanje. Prilikom obrade zemljišta, poljoprivrednici su pronalazili ostatke keramike i kamenje većih dimenzija, ali i crvenopečenu zemlju, po kojoj je lokalitet i nazvan Gorelo Polje.[1] Izveštaji o iskopavanjima na ovom lokalitetu donose podatak da je na ovom prostoru ranije postojala čitava grupa tumula, ali da su oni oštećeni usled poljoprivrednih radova.[2]

U okviru najočuvanijeg tumula, nazvanog Humka I, pronađeno je pet grobova. Svi pokojnici su spaljeni i njihovi posmrtni ostaci su položeni u keramičke urne. Urne su postavljene na veći, pločasti kamen i pokrivene su većim sudovima. U njihovoj neposrednoj blizini su pronađeni manji sudovi, koji su verovatno bili upotrebljeni kao grobni prilozi. U grobovima nisu bili nađeni predmeti od metala.[1] Keramički fragmenti koji su pronađeni sastoje se od delova urni, većih lonaca kojima su urne pokrivane i od sudova koji su služili kao grobni prilozi. Kako su keramički ulomci danas pomešani i neobeleženi, nije moguće odrediti iz koje su celine originalno poticali.[3]

Na oosnovu analize posmrtnih ostataka, utvrđeno je da su na ovom lokalitetu sahranjene odrasle ili juvenilne individue (urne 1, 2, 3, moguće i urna 4) i deca (urna 5). Naglašena fragmentacija i pretežno bela boja skeletnih ostataka ukazuje na relativno visoku temperatutu lomače. Količina pronađenih skeletnih ostataka je vrlo mala, što je posledica ne samo oštećenja urni, već i toga što je samo mala količina skeletnih ostataka selektivno prikupljena sa lomače i stavljena u urne. Na ovo upućuje i odsustvo veće količine ugljenisanog drveta u materijalu. Na fragmentu kosti iz urne 3 pronađena je i plavičasta oksidaciona mralja (bakarni oksid), koja može predstavljati posredno svedočanstvo o prisustvu metalnog predmeta (od bakra ili bronze) uz telo pokojnika. Ovo je naročito važno jer među grobnim prilozima nisu pronađeni predmeti od metala.[4]

 
Centralna urna u humki 1 na lokalitetu

Na osnovu karakteristika keramike pronađene u Gorelom Polju i sličnosti sa nalazima sa drugih lokaliteta, nekropola u Miločaju datovana je u bronzano doba. Keramika sa nekropole Gorelo Polje najviše podseća na onu pronađenu na nekropoli u Mojsinju, udaljenoj svega petnaestak kilometara uzvodno. Oblik urni (donja polovina koničnog oblika sa ravnim, nenaglašenim dnom i delimično očuvanim zaobljenim spojem konusa sa jednim horizontalno postavljenim plastičnim rebrom) vezuje se za higelgreber kulture. Odlike higelgreber kulture se prepoznaju i na urnama sa nekropola u okolini Beograda koje pripadaju Belegiš kulturi. Naime, ova kultura je imala uticaj i u zapadnoj i centralnoj Srbiji. Sa druge strane, dekoracija u vidu plastične trake horizontalno postavljene u nivou korena drški nije odlika Belegiš kulture, ali je prisutna na urnama paraćinske grupe. Lokalitet Gorelo Polje nije jedini lokalitet na kom postoji istovremeno prisustvo ovako raznolikih karakteristika, jer slična simbioza postoji i na lokalitetu u Mojsinju. Urne sa karakteristikama higelgreber stila pronađene južno od Save i Dunava treba datovati najranije ili u Br B2 fazu, ili, što je verovatnije, u Br C1 fazu (period srednjeg bronzanog doba, 1450-1250. godine pre nove ere).[5]

 
Položaj lokaliteta Gorelo Polje

Sahranjivanje tokom bronzanog doba na području današnjeg Kraljeva je slabije istraženo nego što je to slučaj sa nekropolama iz istog perioda u čačanskom i kruševačkom kraju. Sahranjivanje pod humkama je u čačanskom, požeškom i užičkom kraju i u Dragačevu predstavljalo osnovni način sahranjivanja od vremena eneolita do kraja starijeg gvozdenog doba. U zapadnom delu Srbije je, analizom pogrebnih običaja, utvrđeno da je tokom srednjeg i početkom poznog bronzanog doba postojala kulturna grupa koja je u nauci nazvana zapadnosrpska varijanta vatinske grupe. Ovu grupu karakteriše nasipanje grobnih humki, sa biritualno sahranjenim pokojnicima i brojni i raznovrsni grobni prilozi, među kojima se izdvajaju predmeti od bronze. Sa druge strane, u donjem toku Zapadne i Južne Morave, kao i u srednjem toku Velike Morave tokom istog perioda postojala je starija faza paraćinske grupe. Pripadnici ove kulture su svoje pokojnike spaljivali, a potom su njihove ostatke polagali u urne i sahranjivali u ravne nekropole. Priloge u grobovima parćanske grupe su uglavnom činile keramičke posude, a metalni nalazi su retki. Iako je u izveštajima o iskopavanju navedeno da je na lokalitetu Gorelo Polje bilo tumula, analiza fotografija napravljenih na početku radova, kao i stratigrafska zapažanja u crtežima kontrolnih profila, dovode u pitanje postojanje humki, s obzirom da se nigde ne uočava karakteristična ispupčena kalota tumula. U tom slučaju ovo nije bila nekropola sa humkama, već ravna nekropola. Dalja istraživanja nisu moguća, s obzirom da je zemlja potpuno zaravnjena, poljoprivredna površina i da su uništeni tragovi nekropole.[2]

Ukoliko je ovo zaista bila ravna nekropola, ona se može vezati za stariji period paraćinske grupe i ona pripada periodu mlađe faze srednjeg bronzanog doba. Na ovo upućuju ne samo odlike pronađene keramike, već i sam pogrebni ritual, nedostatak metalnih nalaza i sahranjivanje u ravnim nekropolama. Ipak, primetan je i jak uticaj sa prostora gornjeg toka Zapadne Morave, jer se na urnama se prepoznaju karakteristike higelgreber stila i karakteristike koje pripadaju kulturnoj manifestaciji osobenoj za širenje uticaja vatinske kulture južno od Save i Dunava. Lokalitet Gorelo Polje predstavlja jednu graničnu zonu, koja je bila naseljena pretežno pripadnicima paraćinske grupe, ali koji su bili pod uticajem drugih kultura. Ovime se dodatno potvrđuje činjenica da granice između različitih kulturnih grupa nisu bile strogo određene, već da su postojale pogranične zone u kojima su se preplitali njihovi uticaji. Stoga lokalitet Gorelo Polje u Miločaju ima vrlo veliki značaj, jer se njegovim proučavanjem ne dolazi samo do podataka o paraćinskoj grupi, već i o interakciji jedne kulture sa njoj susednim kulturama.[6]

Galerija uredi

Reference uredi

  1. ^ a b Dmitrović, Katarina (2010). „Nekropola iz bronzanog doba na lokalitetu Gorelo polje u selu Miločaj kod Kraljeva”. Naša prošlost. 11: 31. 
  2. ^ a b Dmitrović, Katarina (2010). „Nekropola iz bronzanog doba na lokalitetu Gorelo polje u selu Miločaj kod Kraljeva”. Naša prošlost. 11: 36. 
  3. ^ Dmitrović, Katarina (2010). „Nekropola iz bronzanog doba na lokalitetu Gorelo polje u selu Miločaj kod Kraljeva”. Naša prošlost. 11: 33. 
  4. ^ Radović, Predrag (2013). „Bronzanodopska nekropola Gorelo polje - Analiza spaljenih ljudskih ostataka”. Naša prošlost. 14: 62. 
  5. ^ Dmitrović, Katarina (2010). „Nekropola iz bronzanog doba na lokalitetu Gorelo polje u selu Miločaj kod Kraljeva”. Naša prošlost. 11: 34. 
  6. ^ Dmitrović, Katarina (2010). „Nekropola iz bronzanog doba na lokalitetu Gorelo polje u selu Miločaj kod Kraljeva”. Naša prošlost. 11: 37—39.