Loner TL (nem. Lohner TL) je izviđački hidroavion napravljen u Austrougarskoj. Avion je prvi put poleteo 1918. godine i predstavlja poslednji avion serije aviona (Loner tip E, L, T, Te и TL) koje je proizveo J. Loner (Jacob Lohner Werke & Co.) iz Beča.[1]

Loner TL
Loner TL
Opšte
Dimenzije
Masa
Pogon
Performanse
Početak proizvodnje1918.
Dužina10,26
Razmah krila16,20
Visina3,5
Površina krila53,00
Prazan859
Normalna poletna1.325
Maks. masa pri uzletanju1.700 kg
Maks. spoljni teret200 kg
Klipno-elisni motor1 h Daimler 160 / Rap 175
Snaga1 x 117 / 128 kW
Brzina krstarenja65 km/h
Maks. brzina na Hopt105 km/h
Dolet600 km
Plafon leta2.500 m
Brzina penjanja50 m/min

Projektovanje i razvoj uredi

Firma Loner (Jacob Lohner Werke & Co.) iz Beča je bila jedna od prvih firmi koja se počela baviti projektovanjem i proizvodnjom aviona u Austrougarskoj, još pre 1909. godine pravila je uspešno jedrilice, a prvi avion ove firme poleteo je 13. 04. 1910. godine. Do Prvog svetskog rata je napravila nekoliko uspešnih aviona koji su se koristili u sportskom, vojnom i pomorskom vazduhoplovstvu Austrougarske.[2] Na taj način je Loner uspeo da konkuriše koncernu Kastiljoni (engl. Camillo Castiglioni), koji je pod svojom kontrolom držao austrougarske firme UFAG, Albatros (kasnije Feniks) i nemačku firmu Hanza-Brandenburg.[3]

Prvi u seriji hidroaviona letećih brodova ove firme bio je avion Loner e (nem. Lohner Typ e) drveni dvokrilac klasične konstrukcije sa trupom u obliku broda koga je pogonio motor Hiero snage 85 KS sa potisnom elisom. Ovih aviona je napravljeno 40 primeraka i korišćeni su za patroliranje Jadranskim morem. Zahvaljujući dobrim karakteristikama ovog aviona a i napretkom aviogradnje u to vreme, već 1914. godine je poktenuta serijska proizvodnja modifikovanog aviona koji je dobio oznaku Loner L, koji je od svog prethodnika bio opremljen skoro duplo jačim motorom (160 KS).[4][5]

Na bazi ovog aviona firma Hansa Brandenburg je projektovala i napravila skoro istovetan avion, koji je dobio naziv Hansa Brandenburg FB. Isto se desilo i sa Italijanima, oni su zarobili jedan potpuno ispravan avion Loner i za mesec dana italijanska fabrika aviona Mači (Macchi) je napravila istovetan avion se snažnijim motorom i nazvala ga Macchi L.1. Kasnije im je ovaj avion poslužio da naprave čitavu seriju veoma uspešnih hidroaviona.

Do kraja rata napravljeno je nekoliko varijanti (tipova) ovih aviona a poslednji u tom nizu je bio Loner TL koji je služio kao izviđač, lovac, avion za pronalaženje mina ali i kao bombarder.

Tehnički opis uredi

 
Loner L u muzeju Vigna di Valle

Avion Loner TL je jednomotorni dvokrilni dvosedi izviđačko-lovački hidroavion. Avion je potpuno drvene konstrukcije.

Trup aviona je u obliku čamca obložen vodootpornim šperom. Kokpit pilota i izviđača je bio otvoren i nalazio su u trupu aviona ispred krila, a pilot i strelac-izviđač koji je bio naoružan jednim pokretnim mitraljezom kalibra 7,92 mm su sedeli jedan pored drugog.[3][4]. Vertikalni i horizontalni repni stabilizatori su bili izdignuti u odnosu na trup i rešetkastom konstrukcijom vezana za njega. Konstrukcija repnih stabilizatora i kormila bila je kao i kod krila: drvena konstrukcija presvučena impregniranim platnom.

Pogonska grupa: U među prostoru između krila je bio smešten šesto cilindarski linijski vodom hlađen motor Daimler 160 / Rapp. 175 snage (117/128) kW/(160/175) KS koji je bio pričvršćen na čeličnu konstrukciju oslonjenu na trup aviona. Potisna elisa koja pokreće avion je dvokraka, napravljena od drveta fiksnog koraka.

Krila su drvene konstrukcije presvučena platnom, pravougaonog oblika, blago zakošene napadne ivice krila prema trupu aviona sa kosim krajevima. Sa svake strane krila, avion je imao po tri para upornica. Ukrućivanje krila se postizalo unakrsno postavljenim čeličnim užadima sa zatezačima. Donja krila kod ovog aviona su nešto kraća od gornjih. Ispod donjih krila su postavljeni plovci koji obezbeđuju stabilnost pri uzburkanom moru. Krilca za upravljanje avionom su se nalazila samo na gornjim krilima i postavljena su izvan osnovne konfiguracije krila (kao dodatak).

Naoružanje uredi

Naoružanje aviona: Loner TL
Vatreno (streljačko) naoružanje
Top
Mitraljez
Broj i oznaka mitraljeza 1 napred Spandau
Kalibar 7,92 mm
Bombardersko naoružanje (bombe)
Klasične avio bombe slobodno padajuće avio bombe
Ukupna masa 200 kg
Raketno naoružanje (rakete)


Varijante aviona Loner uredi

  • Loner Typ Е - avion sa motorom Hiero snage 85 KS proizvedeno 40 primeraka do 1914. godine,
  • Loner Typ L - avion sa motorom Austro-Daimler snage 160 KS, proizvedeno je ukupno 104 primeraka od 1915. godine,
  • Loner Typ R - isto kao avion Loner Typ L namenjen fotoizviđanju,
  • Loner Typ T - poboljšana varijata aviona Loner Typ L,
  • Loner Typ Te - poboljšana varijata aviona Loner Typ T,
  • Loner Typ TL - avion sa motorima Daimler 160 /185 или Rap 175, proizvedeno 34 primeraka 1917. i 1918.
  • Loner Typ TL "Minensucher" - trosedi avion namenjen pronalaženju podvodnih mina i minskih polja.

Operativno korišćenje uredi

Hidroavioni Loner su intenzivno korišćeni kako uoči Prvog svetskog rata tako i za vreme njegovog trajanja, a oni avioni koji su pretekli iza rata služili su još nekoliko godina. Za ovaj avion su vezane i neki značajni i interesantni događaji kao što je:

  • Odmah nakon objave rata Austrougarske Srbiji i Crnoj Gori 28. 07. 1914. godine, već 2. 08.1914. hidroavion Loner L iz baze u Kumboru Boka kotorska je izviđao i fotografisao položaje crnogorske artiljerije što je predstavljalo prvo korišćenje avijacije u Prvom svetskom ratu.[6]
  • U toku rata dana 16. septembra 1916. godine posade aviona Loner L 132 kojim je upravljao kapetan korvete Dimitrije Konjović i Loner L 135 kojim je upravljao podoficir Valter Železni na redovnom izviđačkom zadatku u blizini Bokokotorskog zaliva otkrili su francusku podmornicu Franko i napali je bombama. Podmornica je u tom napadu bila oštećena tako da je posada morala da je napusti. Avion Loner je sleteo na more zarobili su dva francuska oficira i prevezli do baze Kumbor a ostale članove posade je spasao austrougarski torpedni čamac. Bilo je ovo prvo potapanje jedne podmornice iz vazduha u istoriji avijacije.[7]

U pomorskom vazduhoplovstvu Kraljevine SHS/Jugoslavije korišćena su 4 aviona Loner TL od kraja Prvog svetskog rata do polovine dvadesetih godina 20. veka. Oni su služili kao avioni za obuku pilota hidroaviona u Hidroavijatičarskoj školi u Boki, sve dok ih nisu zamenili hidroavioni domaće proizvodnje Ikarus ŠM.

OO Aerokluba u Sušaku nabavio je 1940. jedan polovni Loner R dvokrilni hidroavion koji je u Austrougarskom pomorskom vazduhoplovstvu služio za fotoizviđanje. Avion je doleteo u Sušak 21. avgusta 1940. godine sa nemačkim registracionim oznakama D-EDEW. Korišćen je do kapitulacije Kraljevine Jugoslavije za obuku pilota hidroaviona.

Jedan primerak aviona Loner je sačuvan do danas i nalazi se u italijanskom muzeju vazduhoplovstva u Vigna di Valle

Zemlje koje su koristile ovaj avion uredi

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ Hauke, Erwin; Schroeder, Walter; Toetschinger, Bernhard (1988). Die Flugzeuge der k.u.k. Luftfahrtruppe und Seeflieger 1914-1918 (na jeziku: (jezik: nemački)). Graz: H.Weishaupt Verlag. ISBN 978-3-900310-46-2. 
  2. ^ Keimel, Reinhard . “Die Seeflugzeuge der k.u.k Kriegsmarine von 1912 - 1918”, Oesterreichs Luftfahrzeuge-Gschichte der Luftfahrt von den Anfaengen bis Ende 1918 (na ((de))). AT-Graz: H.Weishaupt Verlag. 1981. ISBN 978-3-900310-03-5. str. 399.
  3. ^ a b Lohner e (L, T) (((ru))). Ugolok neba. 2004, Pristupljeno 3. maja 2011.
  4. ^ a b World War One Austrian Flying Boats: 1914-1918 (((en))). www.wwiaviation.com., Pristupljeno 29. aprila 2011.
  5. ^ Lohner L (((en))). en.domotica.net, Pristupljeno 3. maja 2011
  6. ^ Janić 2003, str. 48.
  7. ^ Janić 2003, str. 57.

Literatura uredi

  • Janić, Čedomir (2003). Vek avijacije - [ilustrovana hronologija] (na jeziku: (jezik: srpski)). Beočin: Efekt 1. COBISS.SR 110428172. 
  • Lučić, Dušan (1936). Osnovi praktične aerodinamike sa opisima aeroplana (na jeziku: (jezik: srpski)). YU-Novi Sad: Vazduhoplovni Glasnik. 
  • Mikić, Sava (1933). Istorija jugoslovenskog vazduhoplovstva (na jeziku: (jezik: srpski)). YU-Beograd: Štamparija D. Gregorić. 
  • Keimel, Reinhard (1981). „Die Seeflugzeuge der k.u.k Kriegsmarine von 1912 - 1918”. Österreichs Luftfahrzeuge-Geschichte der Luftfahrt von den Anfängen bis Ende 1918 (na jeziku: (jezik: nemački)). AT-Graz: H.Weishaupt Verlag. str. 399. ISBN 978-3-900310-03-5. 
  • Hauke, Erwin; Schroeder, Walter; Toetschinger, Bernhard (1988). Die Flugzeuge der k.u.k. Luftfahrtruppe und Seeflieger 1914-1918 (na jeziku: (jezik: nemački)). Graz: H.Weishaupt Verlag. ISBN 978-3-900310-46-2. 
  • Angelucci, Enzo; Matricardi, Paolo (1976). Flugzeuge von den Anfängen bis zum Ersten Weltkrieg (na jeziku: (jezik: nemački)). Wiesbaden: Falken-Verlag E.Sicker KG. ISBN 978-3-8068-0391-4. 
  • Isaić, Vladimir; Frka, Danijel (2010). Pomorsko zrakoplovstvo na istočnoj obali Jadrana 1918-1941. (prvi dio) (na jeziku: (jezik: hrvatski)). Zagreb: Tko zna zna d.o.o. ISBN 978-953-97564-6-6. 
  • Petrović, Ognjan M. (2000). „Vojni aeroplani Kraljevine SHS/Jugoslavije (Deo I : 1918 – 1930)”. Let - Flight (na jeziku: (jezik: srpski)). YU-Beograd: Muzej jugoslovenskog vazduhoplovstva. 2: 21—84. ISSN 1450-684X. 
  • Ilić, Vidosava (2004). „Škole vojnog vazduhoplovstva Kraljevine SHS/Jugoslavije”. Let - Flight (na jeziku: (jezik: srpski)). YU-Beograd: Muzej jugoslovenskog vazduhoplovstva. 3: 88—106. ISSN 1450-684X. 
  • Oštrić, Šime; Micevski, Milan (2007). Leteći Čunovi: Čamci koji lete - letjelice koje plove (na jeziku: (jezik: srpski)). SRB-Beograd: Galerija '73. 
  • Keimel, Reinhard (2003). Luftfahrzeugbau in Österreich-Von den Anfängen bis zur Gegenwart-Enzyklopädie (na jeziku: (jezik: nemački)). Oberhaching: Ayiatik Verlag GmbH. ISBN 978-3-925505-78-2. 
  • Đokić, Nebojša; Radovanović, Radovan (2017). „STVARANjE VAZDUHOPLOVSTVA KRALjEVINE SHS I FORMIRANjE RATNE DOKTRINE”. Zapisi (na jeziku: (jezik: srpski)). Požarevac: Istorijski Arhiv Požarevca. 6: 113—126. ISSN 2334-7082. 

Spoljašnje veze uredi