Luis "Lepke" Buhalter (6. februara 18974. marta 1944) bio je američki gangster, poznat kao vođa kompanije Murder, Inc., ali i kao jedina istaknuta ličnost u organizovanom kriminalu koja je na kraju pogubljena u električnoj stolici.[1]

Luis Buhalter
Luis Buhalter
Datum rođenja(1897-02-06)6. februar 1897.
Mesto rođenjaNjujorkSAD
Datum smrti4. mart 1944.(1944-03-04) (47 god.)
Mesto smrtiNjujorkSAD

Biografija

uredi

Luis Buhalter je rođen i odrastao u porodici jevrejskog imigranta iz carske Rusije na Menhetnu u Njujorku. Imao je tri brata i sestru, a prvi put je upao u probleme sa zakonom nakon što je kao tinejdžer izgubio roditelje i počinio zločin. Od 1915. do 1922. bio je nekoliko puta u popravnim ustanovama i zatvorima zbog provala i lakših prekršaja.[2]

Po izlasku iz zatvora se povezao sa Džejkobom Šapirom svojim prijateljem iz detinjstva koji je započeo reketiranje njujorške industrije odeće preko sindikata. Po izlasku iz zatvora se povezao sa Džejkobom Šapirom svojim prijateljem iz detinjstva koji je započeo reketiranje njujorške industrije odeće preko sindikata. 1927. godine Buhalter i Šapiro bili su osumnjičeni za ubistvo svog rivala i bivšeg partnera, šefa gangstera Džejkoba Orgena, ali su oslobođeni zbog nedostatka dokaza. Buhalter je kasnije uspostavio poslovne veze sa Tomijem Lučeseom, italijansko-američkim mafijašem i osnivačem, što ga je učinilo jednom od vodećih figura organizovanog kriminala u Njujorku nakon 1931. godine.

Buhalter se istakao među gangsterima tog vremena ne privlačeći pažnju javnosti, ali i svojih kolega, zbog svoje tendencije da im se otvoreno ne suprotstavi i svog besprekornog privatnog života[3]. 1931. oženio se Beti Vaserman, britanskom udovicom čijeg je sina usvojio.[4][5]

Od ranih 1930-ih Buhalter je svoje aktivnosti preusmerio na vođenje bande profesionalnih atentatora, gde su mu glavni saradnici bili Abe Reles i italijansko-američki gangster Albert Anastasia. Bandu, za koju vlada procenjuje da je brojala oko 200 ljudi, štampa je prozvala "Murder, Inc." zbog izvršenja ubistava kako za italijansko-američke mafijaše tako i za tzv Nacionalnu krivičnu uniju. Njegova najozloglašenija žrtva bio je gangster Dač Šulc, a uzrok likvidacije bila je istraga koju je protiv njujorških gangstera, uključujući Šulca, pokrenuo javni tužilac Tomas Devej. Kada je Komisija odbila Šulcov predlog za atentat na Deveja, Šulc je zapretio da će to učiniti sam. Članovi sindikata, uključujući Buhaltera, plašeći se da bi to izazvalo još oštriju reakciju vlasti, odlučili su da uklone Šulca, koji je ubijen 23. oktobra 1935. godine.[6][7]

Iako je Buhalter tako spasio Deveju život, na kraju je Devej nastavio istragu protiv vodećih njujorških mafijaša, koji su se urazumili. Kada je Džozef Rosen, vlasnik prodavnice slatkiša, odbio da plati „zaštitu“ i napusti grad, Buhalter se uverio da radi kao Devejev doušnik i naredio njegovu likvidaciju, koju su 13. septembra 1936. izvršili članovi „Murder, Inc.“.[1] U međuvremenu su se savezne vlasti aktivirale protiv Buhaltera, a 8. novembra 1936. godine, zajedno sa Šapirom, osuđen je na dve godine zatvora zbog kršenja antitrustovskih propisa.[8] Pre izvršenja presude, njih dvoje su pobegli i započeli godine skrivanja, tokom kojih je Buhalter takođe optužen za trgovinu drogom.[9] Buhalterovo skrivanje završilo se 24. avgusta 1939. spektakularnom predajom direktoru FBI- a Džon Edgar Huveru, koju je navodno priredio poznati novinar Volter Vinčel, zahvaljujući sporazumu da savezne vlasti ne bi trebalo da ga izruče državi Njujork, gde ga je Devej istraživao za ubistva za koja bi se mogla izreći smrtna kazna.

Uprkos sporazumu, Buhalter je sledeće godine izručen državnim vlastima, gde je prvo osuđen na 30 godina zatvora zbog iznude od odevne industrije, a zatim procesuiran zbog Rosenova i nekoliko drugih ubistava.

U strahu da će možda biti pogubljen, Abe Reles je odlučio da svedoči protiv svog šefa u zamenu za spas; to je tada učinio njegov potčinjeni Alfred Tanenbaum . Buhalter je oglašen krivim za ubistvo 30. novembra 1941. i osuđen na smrt 3. decembra 1941. godine. Nakon nekoliko neuspelih žalbi i molbi za pomilovanje, pogubljen je električnom stolicom 4. marta 1944. godine u Kazneno-popravnom zavodu Sing Sing[10], a zajedno s njim pogubljeni su saradnici Emanuel Vajs i Luis Kapone.[11]

Reference

uredi
  1. ^ a b „NYC Gangland”. nycgangland.com. Arhivirano iz originala 10. 03. 2012. g. Pristupljeno 27. 2. 2017. 
  2. ^ „Lepke sentenced to 30 years to life” (PDF). The New York Times. 6. 4. 1940. Pristupljeno 9. 6. 2013. (potrebna pretplata)
  3. ^ „Lepke a gang leader who liked his privacy” (PDF). The New York Times. 13. 8. 1939. Pristupljeno 18. 8. 2013. (potrebna pretplata)
  4. ^ „Louis Lepke Buchalter”. FBI Records – the Vault. Pristupljeno 7. 7. 2013. 
  5. ^ „Louis Lepke Buchalter Part 2”. FBI Records: The Vault. Pristupljeno 7. 7. 2013. 
  6. ^ Gosch, Martin & Richard Hammer (2013). The Last Testament of Lucky Luciano: The Mafia Story in His Own Words. Enigma Books. str. 223—224. ISBN 9781936274581. 
  7. ^ Gribben, Mark. „Murder, Inc.: Dutch gets his”. Crime Library. Arhivirano iz originala 2008-10-09. g. Pristupljeno 2. 9. 2013. 
  8. ^ „Dewey hails verdict in fur racket case” (PDF). The New York Times. 9. 11. 1936. Pristupljeno 7. 6. 2013. (potrebna pretplata)
  9. ^ „Lepke and Gurrah get 2-year terms” (PDF). The New York Times. 13. 11. 1936. Pristupljeno 6. 7. 2013. (potrebna pretplata)
  10. ^ „Lepke is turned over to state” (PDF). The New York Times. 22. 1. 1944. Pristupljeno 8. 6. 2013. (potrebna pretplata)
  11. ^ Richard Johnston (5. 3. 1944). „Lepke Shows Fear as He Goes to Chair” (PDF). The New York Times. str. 30. Pristupljeno 2014-12-18. (potrebna pretplata)