Википедија

Luka Rijeka

Luka Rijeka je luka u Rijeci, koja se nalazi na obali Kvarnerskog zaliva u Jadranskom moru. Prvi zapisi o luci datiraju iz 1281. Bila je glavna luka Kraljevine Mađarske u 19. veku i početkom 20. veka, Jugoslavije između Drugog svetskog rata i 1991. i Hrvatske nakon njenog osamostaljenja. Danas je to najveća luka u Hrvatskoj sa propusnošću od 13,6 miliona tona (2020.), uglavnom nafte, generalnog tereta i rasutih tereta, i 344.091 jedinica ekvivalenta dvadeset stopa. [1]

Luka Rijeka iz vazduha

Istorija uredi

 
Fotografija Luke Rijeka iz 1923. godine

Prvi zapis o riječkoj luci datira iz 1281. godine, kada je Veliko vijeće Mletačke Republike prijavilo sukob mletačkih trgovaca i brodovlasnika iz Zadra i Raba. Godine 1719. riječka luka je dobila povelju kao slobodnu luku od strane cara Svetog rimskog carstva Karla, a prvi put koji je povezivao luku sa zaleđem, Karolinski put, završen je 1728. godine [2] Unutrašnje veze su postepeno poboljšavane izgradnjom puteva Džozefina i Luizijana 1779. odnosno 1810. godine. [3]

Godine 1776. Rijeka je postala korpus separatum u okviru Habzburške monarhije, poznata pod svojim mađarsko-italijanskim imenom Fiume, i prebačena je u Kraljevinu Mađarsku kako bi podstakla trgovinu. Nakon austrougarskog kompromisa 1867. godine, Rijeka dobija sve veći značaj kao jedina mađarska pomorska luka, a u drugoj polovini 19. veka dovršena je nova veštačka luka, kao i železničke linije do Budimpešte preko Zagreba i do Pivke u sadašnjosti. dan Slovenija, gde se pruga spojila sa Austrijskom južnom železnicom koja povezuje Beč i Trst. Razvoj u ovom periodu podstakao je riječku luku da zauzme deseto mesto po obimu transporta među evropskim lukama pošto je dostigla vrhunac 1913. [2] [4] [5] [6] U drugoj polovini 19. veka izgrađen je veliki lukobran zajedno sa pristaništem u samom gradu Rijeci, pomerajući obalu između 100 i 200 metara. U tom periodu izgrađena je i železnička infrastruktura severno od luke, kao i skladišni objekti, administrativne zgrade i drugi neophodni objekti. Železničke objekte je projektovao Jožef Bejnvil, dok je samu luku projektovao Hilarion Paskal, koji je prethodno projektovao luku Marsej, i Antal Hajnal. Dizajn je predstavljen u Parizu 1878. [7]

Nakon poraza Austrougarske u Prvom svetskom ratu i Rapalskog sporazuma 1920. godine, Rijeka je postala nezavisna grad-država poznata kao Slobodna država Rijeka. To je označilo početak propadanja luke, pošto je izgubila veliki deo svog glavnog tržišta, Mađarske. [8] Italija je anektirala Rijeku 1924. Rimskim sporazumom, a luka je postala periferno, bez modernih železničkih ili drumskih veza sa ostatkom zemlje, što je dodatno doprinelo već očiglednom ekonomskom padu. [9] [10]

Tokom Drugog svetskog rata Rijeka je bila na meti oko 30 savezničkih bombardovanja, a 1945. godine Nemci u povlačenju oštetili su oko 90% lučkih objekata. [11] Među potopljenim brodovima u luci bila je i nemačka pomoćna krstarica Kibic, koja će kasnije biti podignuta i popravljena u Jahtu Galeb . Grad Rijeka je kupio brod, koji je naknadno usidren u luci i na kraju otvoren kao muzej 2011. [12]

Nakon Drugog svetskog rata i Pariskih mirovnih ugovora Rijeka je postala deo Hrvatske i Jugoslavije. Time je riječka luka dobila novo tržište i pokrenula daljnji razvoj. Terminal za rasute terete završen je 1967. godine, a zatim skladišta u Škrljevu 1978. godine. Godine 1979. dograđeni su kontejnerski terminal na Sušaku, terminal za fosfate u Rijeci i terminal za drvo u Bršici.[2] Najveći obim tereta zabeležen je 1980. godine, kada je 20.2 miliona tona, uključujući 13.1 milion tona tečnog tereta, prevezeno. [13] . Od 1996. godine obim poslovanja Luke Rijeka ponovo postepeno raste. [14]

Lučka uprava Rijeka uredi

 
Luka Rijeka, oko 1900

Lučku upravu Rijeka osnovala je 1996. godine Republika Hrvatska kao prva lučka uprava u zemlji. [15] Zadužena je za planiranje i strateški razvoj, uključujući izdavanje koncesija i dozvola, nadzor, bezbednost plovidbe u lučkom području, bezbednost i zaštitu od požara, kao i upravljanje otpadom. Poslovanjem vode koncesionari luka: Luka Rijeka dd, Jadranski naftovod i Jadranska vrata dd i njihovi podizvođači. [16]

U martu 2010. godine lučke vlasti Trsta, Ravene, Venecije i Kopra osnovale su Udruženje luka severnog Jadrana u Trstu sa ciljem unapređenja položaja luka u Evropskoj uniji i njenih transportnih obrazaca. [17] Luka Rijeka pristupila je Udruženju u novembru 2010. [18] druženje luka severnog Jadrana ima za cilj da uskladi informacione sisteme i organizacionu postavku luka članica kako bi privukla brodarstvo. Planirano je da projekat bude završen do 2013. [19] Osim toga, Luka Rijeka je i članica mreže Evropske organizacije morskih luka, Međunarodnog udruženja lučkih kapetana, Hrvatske asocijacije lučkih uprava i Međunarodnog udruženja luka. [16]

Lučka uprava Rijeka upravlja centrom za kontrolu prometa koji se nalazi u novom putničkom terminalu. Sistem kontrole saobraćaja se sastoji od elektronskog prikaza karte i informacionog sistema koji koristi radarske senzore i sistem za automatsku identifikaciju, kao i dodatne sisteme kao što su VHF sistem, hidrometeorološki podaci, video-nadzor pristaništa zatvorenog kruga i sistemi za obradu podataka. [20] U 2011. godini, lučka uprava je pohvaljena kao jedna od četiri najbolje lučke uprave godine u svetu. [21]

Transportni kapaciteti uredi

 
Dizalice u Luci Rijeka

Luka Rijeka nalazi se na Kvarnerskom zalivu u severnom Jadranskom moru, sa središtem grada Rijeke. Objekti obuhvataju terminale i druge objekte u gradu i na području koje seže od Bakarskog zaliva, gdje se nalazi terminal za rasute terete, otprilike 13 km istočno od Rijeke, do Bršice zapadno od Rijeke, gde se nalazi je višenamenski terminal. [22] Luka Rijeka nalazi se na južnom kraju panevropske transportne mreže Koridora Vb, predstavljajući pomorski produžetak željezničkih i drumskih pravaca koji vode do i iz Rijeke. Oni obuhvataju moderne puteve kao što je autoput A6, koji čini deo evropske rute E65 i povezuje Zagreb, Budimpeštu i Beč, i autoput A7, deo evropske rute E61 i E65. [23] [24] Železničke veze obuhvataju jednokolosečne železničke linije do Zagreba i do Pivke u Sloveniji. Postoje planovi za nadogradnju na dvokolosečnu prugu visokih performansi. [25] [26]

 
Bakar terminal za rasute terete

Luka se sastoji od nekoliko terminala:

  • Terminal za rasute terete – obrađuje ugalj, rudu gvožđa i rasute terete; 4 miliona tona godišnji kapacitet; prihvata Capesize brodove; nalazi se u Bakarskom zalivu, 13 km istočno od Rijeke
  • Terminal za žitarice – rukovanje i skladištenje žitarica i uljarica; 1 milion tona godišnji kapacitet; zapadni deo Luke Rijeka
  • Kontejnerski i Ro-Ro terminal – rukuje intermodalnim kontejnerima; upravlja Jadranska vrata dd [27]
  • Terminal za generalne terete – obrađuje generalne terete, so i cement; 2 miliona tona godišnji kapacitet; zapadni deo luke
  • Terminal za drvo – rukuje, skladišti i prerađuje drvo; 500.000 tona godišnji kapacitet; istočni deo luke
  • Terminal Škrljevo – objekti za skladištenje, preradu i pakovanje tereta; zauzima 103 ari i nalazi se 10 km od Rijeke, obezbeđujući pristup autoputu i železnici
  • Frigo terminal – rukuje i skladišti rashlađenu i smrznutu hranu; 100.000 tona godišnji kapacitet; zapadni deo luke
  • Terminal Bršica – pretovar stoke, drvne građe i generalnih tereta; 60.000 tona godišnjeg kapaciteta; nalazi se 60 km zapadno od Rijeke
  • Putnički terminal – 11 pristaništa; opslužuje 200.000 putnika godišnje, uglavnom putujući linijama koje opslužuju obližnja ostrva i druge luke duž jadranske obale. [28] [29]
  • Terminal za tečne terete – nalaze sre u zalivu Omišalj (upravlja JANAF) i uvali Sepen (upravlja DIOKI dd), oba na ostrvu Krk; godišnji kapacitet od 24 miliona tona nafte; kapacitet skladištenja 130.000 tona; terminal je povezan sa cevovodom kojim upravljaju JANAF i petrohemijska tvornica DINA u Omišlju [30] [31] [32]
  • Dubokomorski kontejnerski terminal Zagreb – trenutno u fazi opremanja, počeće sa radom 2024. godine; nalazi se u istočnom delu luke; kojim upravlja Rijeka Gatevai doo

Luka ima 58 vezova i dva dodatna veza u terminalu za tečne terete, ukupne površine luke 370 ari i 335.000 km/2 zatvorenih skladišta. [33]

Poslovne operacije uredi

 
Trajekt Jadrolinije Marko Polo u Luci Rijeka

Luka Rijeka je najveća luka u Hrvatskoj, koja pokriva najveći deo uvoza i izvoza zemlje. [34] [35] U samoj Rijeci je 2008. pristalo 2418 brodova, u Bršici 872, u Bakru 818 i u Omišlju 268 brodova — ukupno 4376. [36] Luka Rijeka je u 2010. godini prevezla 10,2 miliona tona tereta, što je pad od 9% u odnosu na 2009. Međutim, ova cifra predstavlja povećanje obima transporta suvog tereta od 69% u odnosu na 2002. godinu. Broj za 2010. uključuje 5,6 miliona tona tečnog tereta, 2.3 miliona tona generalnog tereta, 2,0 miliona tona rasutih tereta i 254.000 tona drveta. Kontejnerski terminal je poslednjih godina zabeležio značajan rast poslovanja. Luka Rijeka takođe opslužuje putničke i trajektne linije kojima upravlja Jadrolinija do obližnjih ostrva Cres, Mali Lošinj, Susak, Ilovik, Unije, Rab i Pag, kao i do jadranskih luka južnije, kao što su Split i Dubrovnik. Linija za Split i Dubrovnik takođe opslužuje ostrva Hvar, Korčulu i Mljet.[28][29] Putnički terminal opslužuje oko 200.000 putnika svake godine. [37] [38] Od novembra 2021. godine u Luci Rijeka posluju četiri koncesionara: Luka Rijeka dd, Jadranska vrata dd, JANAF i Rijeka Gateway.[16]

Buduća ekspanzija uredi

 
Objekti JANAF-a u Omišlju

Luka Rijeka dd, operater Luke Rijeka, je 2011. godine potpisala ugovor o strateškom partnerstvu sa ICTSI i Jadranska vrata dd. Partnerstvo ima za cilj da proširi kapacitet kontejnerskog terminala na 600.000 TEU. Ugovorom je takođe predviđeno da koncesija za rad terminala traje 30 godina uz ulaganje od 54 miliona evra. Procenjuje se da će ICTSI i Luka Rijeka dd uložiti do milijardu kuna (135 miliona evra) u Luci Rijeka. [39] Planira se i nadogradnja ostalih lučkih terminala, uz ulaganja preko Svetske banke i kroz javno-privatno partnerstvo. Oni obuhvataju kargo terminale u gradu Rijeci i novi putnički terminal otvoren u oktobru 2009.[14][28] [40] [41]

Master planom razvoja luke Rijeka, koji je izradila Rotterdam Maritime Group, predviđeno je dalje proširenje lučkih kapaciteta do 2030. godine, uključujući izgradnju velikog kontejnerskog terminala u Omišlju na otoku Krku, u blizini naftnog terminala JANAF Omišalj. [42] Plan zahteva izgradnju željezničke pruge visokih performansi do Zagreba i željezničke veze koju planiraju Hrvatske željeznice do predloženog ostrvskog terminala.[26] [43] Nova linija podrazumeva izgradnju novog mosta do ostrva Krk pored postojećeg Krčkog mosta. [44] Plan takođe uključuje proširenje postojećih terminala, a procenjuje se da će zahtevati dodatnih 150 miliona američkih dolara. [45] Takođe, planirano je proširenje terminala za tečne terete, kao i proširenje objekta Bakarskog zaliva, gde je planiran auto terminal. [46] [47] Proširenje luke, unapređenje saobraćajnih veza i strateško partnerstvo imaju za cilj da se Rijeka postane najveća kontejnerska luka na Jadranskom moru.[34] [48]

Reference uredi

  1. ^ „Statistika prometa” [Traffic statistics]. Lučka uprava Rijeka (na jeziku: hrvatski). Pristupljeno 5. 11. 2021. 
  2. ^ a b v „History”. Luka Rijeka d.d. Arhivirano iz originala 12. 2. 2014. g. Pristupljeno 23. 8. 2011. 
  3. ^ Klaić, V.; Strčić, P. (1901), Krčki Knezovi Frankapani (na jeziku: hrvatski), I, Zagreb: Izdanje ″Matice hrvatske″, ISBN 86-7071-140-0 
  4. ^ „Riječka luka” [The Port of Rijeka] (na jeziku: hrvatski). Museum of the City of Rijeka. Arhivirano iz originala 31. 3. 2012. g. Pristupljeno 2. 9. 2011. 
  5. ^ Ivan Mencer; Mladen Črnjar (oktobar 2000). „Prilog gospodarskoj strategiji razvitka Republike Hrvatske - Riječki prometni pravac” [Contribution to Economic Development Strategy of the Republic of Croatia - The Rijeka Traffic Direction]. Ekonomski Pregled (na jeziku: hrvatski). 51 (9–10): 1054—1074. Pristupljeno 2. 9. 2011. 
  6. ^ Michael Ledeen (2002). D'Annunzio: the first duce. Transaction Publishers. str. 19. ISBN 0-7658-0742-4. Pristupljeno 23. 8. 2011. 
  7. ^ „PATCHing the city 09”. City of Rijeka. 2009. Arhivirano iz originala (PDF) 19. 3. 2012. g. Pristupljeno 30. 8. 2011. 
  8. ^ Daniel Patafta (2004). „Prilike gospodarstva Rijeke” [Economic Situation in Rijeka]. Ekonomska I Ekohistorija (na jeziku: hrvatski). Society for Croatian Economic History and Environmental History. 1 (1): 115—137. ISSN 1845-5867. 
  9. ^ Cedric James Lowe; F. Marzari (2002). Italian foreign policy, 1870–1940. Routledge. str. 177—178. ISBN 0-415-27372-2. Pristupljeno 23. 8. 2011. 
  10. ^ League of Nations Treaty Series, vol.
  11. ^ „Rijeka nakon 3. svibnja 1945.” [Rijeka after May 3, 1945] (na jeziku: hrvatski). Museum of the City of Rijeka. Pristupljeno 26. 8. 2011. 
  12. ^ Jelena Mandić-Mušćet (5. 6. 2011). „Izuzetan spoj povijesti i umjetnosti” [An exceptional blend of history and art]. Vjesnik (na jeziku: hrvatski). Arhivirano iz originala 4. 4. 2012. g. Pristupljeno 26. 8. 2011. 
  13. ^ „Through history”. Port of Rijeka Authority. Pristupljeno 2. 7. 2012. 
  14. ^ a b „Riječka luka –jadranski "prolaz" prema Europi” [The Port of Rijeka – Adriatic "gateway" to Europe] (na jeziku: hrvatski). World Bank. 3. 3. 2006. Arhivirano iz originala 5. 8. 2012. g. Pristupljeno 13. 10. 2011. 
  15. ^ „Odluka o osnivanju Lučke uprave Rijeka” [Decision on Founding of the Port of Rijeka Authority] (na jeziku: hrvatski). Narodne Novine. 23. 5. 1996. Pristupljeno 19. 10. 2013. 
  16. ^ a b v „About the Port of Rijeka Authority”. Port of Rijeka Authority. Pristupljeno 2. 7. 2012. 
  17. ^ „Signed the founding of the NAPA in Trieste, Rijeka is expected to join in”. Ministry of the Sea, Transport and Infrastructure (Croatia). 2. 3. 2010. Pristupljeno 27. 8. 2011. 
  18. ^ „Port of Rijeka – Fifth Star of NAPA”. North Adriatic Ports Association. 29. 11. 2010. Pristupljeno 27. 8. 2011. 
  19. ^ Darko Pajić (2. 7. 2011). „Za udruživanje riječke luke, Kopra, Trsta i Venecije EU daje 1,45 milijuna eura” [EU grants 1.45 million euro for association of ports of Rijeka, Kopar, Trieste and Venice]. Novi list (na jeziku: hrvatski). Arhivirano iz originala 30. 8. 2011. g. Pristupljeno 27. 8. 2011. 
  20. ^ „Port Control Center”. Port of Rijeka Authority. Pristupljeno 2. 7. 2012. 
  21. ^ „Winners”. ci-awards.com (Containerisation International Awards 2011). Informa. Arhivirano iz originala 02. 05. 2012. g. Pristupljeno 22. 10. 2011. 
  22. ^ „Terminals”. Luka Rijeka d.d. Arhivirano iz originala 3. 10. 2011. g. Pristupljeno 23. 8. 2011. 
  23. ^ „Pravilnik o označavanju autocesta, njihove stacionaže, brojeva izlaza i prometnih čvorišta te naziva izlaza, prometnih čvorišta i odmorišta” [Regulation on motorway markings, chainage, interchange/exit/rest area numbers and names] (na jeziku: hrvatski). Narodne novine. 6. 5. 2003. Pristupljeno 24. 8. 2011. 
  24. ^ „EUROPEAN AGREMENT [sic] ON MAIN INTERNATIONAL TRAFFIC ARTERIES (AGR)” (PDF). United Nations Economic Commission for Europe. 28. 3. 2008. Pristupljeno 24. 8. 2011. 
  25. ^ „Railway line in the V B corridor”. Ministry of the Sea, Transport and Infrastructure (Croatia). Arhivirano iz originala 19. 10. 2013. g. Pristupljeno 24. 8. 2011. 
  26. ^ a b Plamenko Cvitić (25. 8. 2008). „Nova pruga za uzlet Rijeke” [New railway to boost Rijeka]. Nacional (na jeziku: hrvatski) (667). Arhivirano iz originala 31. 8. 2012. g. Pristupljeno 19. 10. 2013. 
  27. ^ „About us”. Jadranska vrata d.d. Pristupljeno 26. 8. 2011. 
  28. ^ a b v „New maritime passenger terminal formally opened in Rijeka”. Government of Croatia. 10. 6. 2009. Pristupljeno 24. 8. 2011. 
  29. ^ a b „Terminals – Passenger Port Terminal”. Port of Rijeka Authority. Pristupljeno 2. 7. 2012. 
  30. ^ „Terminals – Liquid Cargo Terminal”. Port of Rijeka Authority. Pristupljeno 2. 7. 2012. 
  31. ^ „DINA – Petrokemija d.d., Omišalj”. DIOKI d.d. Arhivirano iz originala 2. 5. 2011. g. Pristupljeno 26. 8. 2011. 
  32. ^ „The Omišalj Port and Terminal”. Jadranski naftovod. Pristupljeno 26. 8. 2011. 
  33. ^ „Port of Rijeka – Services”. North Adriatic Ports Association. Pristupljeno 27. 8. 2011. 
  34. ^ a b „Riječka luka –jadranski "prolaz" prema Europi” [The Port of Rijeka – Adriatic "gateway" to Europe] (na jeziku: hrvatski). World Bank. 3. 3. 2006. Arhivirano iz originala 5. 8. 2012. g. Pristupljeno 13. 10. 2011. 
  35. ^ Čedomir Dundović; Bojan Hlača (2007). „New Concept of the Container Terminal in the Port of Rijeka”. Pomorstvo. University of Rijeka, Faculty of Maritime Studies. 21 (2): 51—68. ISSN 1332-0718. Pristupljeno 2. 7. 2012. 
  36. ^ „Statistical Yearbook of the Republic of Croatia 2009” (PDF). Croatian Bureau of Statistics. 2009. str. 21. Pristupljeno 27. 8. 2011. 
  37. ^ „New maritime passenger terminal formally opened in Rijeka”. Government of Croatia. 10. 6. 2009. Pristupljeno 24. 8. 2011. 
  38. ^ „Terminals – Passenger Port Terminal”. Port of Rijeka Authority. Pristupljeno 2. 7. 2012. 
  39. ^ Lidija Kiseljak (5. 3. 2011). „Filipinski ICTSI za 30-godišnju koncesiju ulaže milijardu kuna” [Philippine ICTSI shall invest a billion kuna during the 30-year long concession period]. Večernji list (na jeziku: hrvatski). Pristupljeno 24. 8. 2011. 
  40. ^ „Promet i veze” [Transport and communications] (na jeziku: hrvatski). Croatian Chamber of Economy. Pristupljeno 24. 8. 2011. 
  41. ^ „Luke” [Ports] (na jeziku: hrvatski). Ministry of the Sea, Transport and Infrastructure (Croatia). Arhivirano iz originala 16. 12. 2012. g. Pristupljeno 24. 8. 2011. 
  42. ^ „The Omišalj Port and Terminal”. Jadranski naftovod. Pristupljeno 24. 8. 2011. 
  43. ^ „Nizinska pruga” [Valley railway] (na jeziku: hrvatski). Ministry of the Sea, Transport and Infrastructure (Croatia). Pristupljeno 24. 8. 2011. 
  44. ^ „Riječka luka seli se na Krk, gradi se novi krčki most” [Port of Rijeka moves to Krk Island, a new Krk Bridge shall be built]. Jutarnji list (na jeziku: hrvatski). 20. 11. 2007. Arhivirano iz originala 13. 1. 2012. g. Pristupljeno 24. 8. 2011. 
  45. ^ Tanja Čorak (3. 8. 2007). „Razvoj riječke luke diže BDP do šest posto” [Development of the Port of Rijeka shall boost the BDP by up to six percent] (na jeziku: hrvatski). Poslovni dnevnik. Pristupljeno 24. 8. 2011. 
  46. ^ Krešimir Rukavina (30. 6. 2011). „Projekt dogradnje i rekonstrukcije spremničkog prostora na terminalu Omišalj” [Design of expansion and reconstruction of storage area in the Omišalj Terminal] (PDF) (na jeziku: hrvatski). Italian – Croatian Economic Forum. Arhivirano iz originala (PDF) 31. 3. 2012. g. Pristupljeno 26. 8. 2011. 
  47. ^ Tamara Opačak-Klobučar (2. 1. 2011). „Gradi se "riječki suhi dok" za 250 milijuna € u Dugom Selu” [A Rijeka dry dock worth 250 million euro under construction in Dugo Selo]. Večernji list (na jeziku: hrvatski). Pristupljeno 27. 8. 2011. 
  48. ^ Nevenka Horvat (16. 4. 2010). „Rijeka postaje najveća jadranska kontejnerska luka” [Rijeka to become the largest Adriatic Sea container port]. Jutarnji list (na jeziku: hrvatski). Pristupljeno 24. 8. 2011. 

Spoljašnje veze uredi

Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Лука_Ријека&oldid=27775060”