Lucerka (lat. Medicago sativa) se smatra vodećom i najvažnijom krmnom kulturom. Od lucerke se dobija veoma kvalitetna stočna hrana, značajna za ishranu svih vrsta domaćih životinja. Odlikuje se visokim sadržajem sirovih proteina koji se kreće od 18-22% u zavisnosti od faze starosti vegetativnih organa.[4] Proteini lucerke su veoma dobrog amino kiselinskog sastava. Proteini lucerke su visoke biološke vrednosti. Po svom aminokiselinskom sastavu slični su proteinima životinjskog porekla. U lucerki se nalaze vitamini: A, B1, B2, B3, C, D, E. Lucerka je bogata nekim organskim kiselinama (limunskom, jabučnom i dr.). Lucerka se odlikuje bogatstvom mineralnih materija, a posebno kalcijumom koji je značajan u ishrani stoke, za proizvodnju mleka i kao sastavni deo kosti za stočni podmladak. Sadrži i važne hemijske elemente: kalijum, fosfor, magnezijum i dr. Lucerka se koristi za ishranu stoke u raznim oblicima: kao seno, silaža, dehidrirane biljke, ređe kao zelena hrana i za napasanje stoke. Koristi se kontinuirano 4-5 godina, dajući godišnje 4-5 otkosa. Njena uloga nije samo za ishranu stoke, već ima posebno važno mesto u plodoredu. Razoravanjem lucerišta u zemljištu ostaju velike količine organske mase, čijim razlaganjem i mineralizacijom se popravljaju fizičke, hemijske i mikrobiološke osobine zemljišta.

Lucerka
Medicago sativa[1]
Naučna klasifikacija
Carstvo:
(nerangirano):
(nerangirano):
Eudicots
(nerangirano):
Rosids
Red:
Porodica:
Rod:
Medicago
Vrsta:
M. sativa
Binomno ime
Medicago sativa
Subspecies
  • M. sativa subsp. ambigua (Trautv.) Tutin
  • M. sativa subsp. microcarpa Urban
  • M. sativa subsp. sativa
  • M. sativa subsp. varia (T. Martyn) Arcang.
Sinonimi[3]
Spisak
    • Medica sativa Lam.
    • Medicago afganica (Bordere) Vassilcz.
    • Medicago beipinensis Vassilcz.
    • Medicago coerulea Ledeb. [Spelling variant]
    • Medicago grandiflora (Grossh.) Vassilcz.
    • Medicago hemicycla Grossh.
    • Medicago ladak Vassilcz.
    • Medicago lavrenkoi Vassilcz.
    • Medicago media Pers.
    • Medicago mesopotamica Vassilcz.
    • Medicago ochroleuca Kult.
    • Medicago orientalis Vassilcz.
    • Medicago polia (Brand) Vassilcz.
    • Medicago praesativa Sinskaya
    • Medicago rivularis Vassilcz.
    • Medicago sogdiana (Brand) Vassilcz.
    • Medicago subdicycla (Trautv.) Vassilcz.
    • Medicago sylvestris Fr.
    • Medicago tianschanica Vassilcz.
    • Medicago tibetana (Alef.) Vassilcz.
    • Medicago trautvetteri Sumnev.
    • Medicago varia Martyn
    • Trigonella upendrae H.J.Chowdhery & R.R.Rao

Istorija uredi

Lucerka je jedna od najstarijih krmnih biljaka. To je poznata detelina, a počela se gajiti još u VII veku pre nove ere, najpre u Mesopotamiji i Arabiji, najstarijim ognjištima zemljoradnje i navodnjavanja. Neki naučnici tvrde da je lucerka u V veku pre nove ere preneta u Grčku u vreme Persijsko-grčkih ratova. Rimljani i Arapi su je kasnije proširili po zemljama oko Sredozemnog mora. Po F. Šimanu, lucerka je u I veku bila poznata u Španiji. U Francusku je donesena iz Italije u XVI veku, u Mađarsku i ostale zemlje zapadne Evrope u XVII veku, a u Nemačku XVI veka. U Kinu je lucerka donesena u II veku pre nove ere iz srednje Azije, u Rusiju krajem XVIII veka iz Kine i Francuske, a u južnu Afriku i Australiju sredinom XIX veka iz Francuske. Od obične lucerke danas je rasprostranjenija hibridna lucerka.[5] Ona je zastupljena na svim kontinentima. Površine pod ovom kulturom se iz godine u godinu povećavaju. Ukupna površina pod lucerkom 2009. godine iznosila je 30 miliona hektara, od čega u Severnoj Americi 41% (11,9 miliona hektara), Evropi 25% (7,12 miliona hektara), Južnoj Americi 23% (7 miliona hektara), Aziji 8% (2,23 miliona hektara) i preostalih 3% u Africi i Okeaniji. SAD su najveći proizvođač lucerke po zasađenoj površini sa 9 miliona hektara, sa značajnom površinom pod lucerkom u Argentini (6,9 miliona hektara), Kanadi (2 miliona hektara), Rusiji (1,8 miliona hektara), Italiji (1,3 miliona hektara) i Kini (1,3 miliona hektara).

Hemijski sastav semena lucerke uredi

Vitalnost semena je određena specifičnim hemijskim sastavom. Hemijski sadržaj semena mnogih biljnih vrsta je detaljno izučen, ali semena lucerke nije. Seme se karakteriše u zavisnosti od glavne rezervne komponente koja je uljana ili ugljenohidratna. Seme lucerke prema Bass i sar.(1988) se klasifikuje kao ugljenohidratno, jer su ugljeni hidrati glavne rezervne materije. Seme lucerke sadrži 93,8% suve materije i 6,2% vode. U suvoj materiji najviše ima sirovih proteina 37,8%, zatim bezazotnih ekstraktivnih materija 34,8%. Sirovih masnih materija ima 9,1%, a sirove celuloze 8,1%. Najmanje je mineralnih materija 3,8%. Razlike u hemijskom sastavu semena lucerke između godina proizvodnje i sorti nisu značajne. Takođe, razlike u hemijskom sastavu semena lucerke proizvedenom u Srbiji i Iranu nisu značajne. Po hemijskom sastavu seme lucerke je najbliže semenu soje, koje ima u suvoj materiji 40% proteina, 20% ulja, 17% celuloze i hemiceluloze, 7% šećera, 5% čvrstih vlakana i oko 6% mineralnih materija.

Sadržaj hranljivih materija kod lucerke u početku cvetanja (u % suve materije)

Vrsta i sorta, Organske materije Mineralne materije Sirovi protein Sirova celuloza BEM
Lucerka 87,9% 12% 20,5% 31,2% 32,6%
Lucerka TISA 89,4% 9,5% 18,8% 28,2% 38,9%

Lekovita svojstva lucerke uredi

Osim toga što se masovno upotrebljava kao stočna hrana, lucerka ima i svoja lekovita svojstva. Čaj od lucerke pomaže u lečenju kožnih bolesti, artritisa, dijabetesa. Povećava fizičku izdržljivost organizma, vitalnost, podstiče apetit. Uopšteno ova biljka povoljno utiče na organe za varenje, a sprečava i nadutost stomaka. Neutrališe želudačnu kiselinu, a ima i diuretičko dejstvo (podstiče izlučivanje tečnosti iz organizma). Pomaže koagulaciju krvi, a može smanjiti gubitak krvi u slučaju prekomernog menstrualnog krvarenja. Preporučuje se u slučaju čestih krvarenja iz nosa, jer podstiče koagulaciju krvi. Zatim, podstiče imunitet i usporava proces starenja, jer usporava degenerativne procese. Listovi lucerke su veoma bogati proteinima, pa je korisna u ishrani vegetarijanaca.

Proizvodnja semenske lucerke uredi

Za semensku proizvodnju su pogodnija zemljišta nešto manje plodnija, kao i osunčane južne ekspozicije na kojima se formiraju nešto niže biljke koje ravnomerno sazrevaju. Za otvaranje i oplođenje cvetova lucerke neophodno je prisustvo dovoljnog broja oprašivača. Semensku proizvodnju lucerke je najbolje organizovati na parcelama manjim od 30 hektara koje se nalaze blizu uz šumarke i travnjake koji su pogodni za razvoj insekata koji su neophodni za oprašivanje lucerke. U našim uslovima lucerka nije atraktivna za oprašivače, pa se kao specifična mera nege semenskog useva može koristiti šećerni sirup, kako bi se stimulisalo oprašivanje. U proizvodnji semena lucerke, obično se ne primenjuje pravovremena tehnologija zaštita useva od korova. Neophodna je mera zaštita od insekata koji napadaju cvet, mahunu i plod lucerke.

Uticaj spoljnih činioca na oplodnju uredi

Produktivne mogućnosti za proizvodnju semena lucerke su visoke. Povoljni vremenski uslovi u toku cvetanja lucerke uz prisustvo oprašivača, dobar su preduslov za formiranje mahuna i semena. Važnu ulogu za produktivnost lucerke imaju činioci spoljne sredine u vreme njenog cvetanja, oprašivanja i oplodnje. Naročito u sušnim regionima gde je prisutna zemljišna i vazdušna suša, generativni organi-cvetovi dehidriraju i ne dolazi do oplodnje, često i otpadnu. Kišovito vreme u fazi cvetanja negativno utiče na oprašivanje i oplodnju lucerke. Pri kišovitom vremenu u toku cvetanja smanjuje se aktivnost insekata oprašivača lucerke.

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ illustration from Amédée Masclef - Atlas des plantes de France. 1891
  2. ^ „Medicago sativa – ILDIS LegumeWeb”. ildis.org. Pristupljeno 7. 03. 2008. 
  3. ^ „The Plant List: A Working List of All Plant Species”. Arhivirano iz originala 20. 04. 2019. g. Pristupljeno 3. 10. 2014. 
  4. ^ dr Dane Lukić, Naučni institut za ratarstvo i povrtarstvo, Novi Sad
  5. ^ dr Dragoljub Bošnjak, dr Mirko Stjepanović, NIRO Zadrugar Sarajevo, 1978.

Literatura uredi

  • Dane Lukić, Naučni institut za ratarstvo i povrtarstvo, Novi Sad
  • Dragoljub Bošnjak, dr Mirko Stjepanović, NIRO Zadrugar Sarajevo, 1978.

Spoljašnje veze uredi