Lunja pužar (Rostrhamus sociabilis) je ptica grabljivica iz porodice jastrebova. Najbliži srodnik tankokljuna lunja ponovo je smešten u rod Helicolestes, zbog čega je rod Rostrhamus monotipski (uključuje samo jednu vrstu). Oba ova roda smeštena su u potporodicu Milvinae.

Lunja pužar
Odrasli mužjak
Odrasla ženka u Panami
Naučna klasifikacija uredi
Domen: Eukaryota
Carstvo: Animalia
Tip: Chordata
Klasa: Aves
Red: Accipitriformes
Porodica: Accipitridae
Rod: Rostrhamus
Lesson, 1830
Vrsta:
R. sociabilis
Binomno ime
Rostrhamus sociabilis
(Vieillot, 1817)
Podvrste
  • R. s. plumbeus - Ridgway, 1874
  • R. s. levis - Friedmann, 1933
  • R. s. major - Nelson & Goldman, 1933
  • R. s. sociabilis - (Vieillot, 1817)
Rasprostranjenost lunje pužara:
  u toku cele godine
  samo u vreme sezone gnežđenja
  oblast gnežđenja i preletanja
 
Mladunac
 
Odrasli mužjak lunje pužara iz Everglejdza

Dužina tela lunje pužara je 36 − 48 cm, raspon krila 99 − 120 cm, a težina 300 − 570 g.[2][3] Polni dimorfizam nije značajno izražen, jer je ženka u proseku samo 3% veća od mužjaka. Ima duga, široka i zaobljena krila. Rep je dug 16 − 21 cm, perje na zadnjici je belo, kao i pokrovna pera ispod repa. Kljun je taman, prilično zakrivljen i dug 2,9 − 4 cm, što je posledica prilagođavanja ishrani puževima. Kosti nožja (Ossa tarsi) su takođe relativno duge 3,6 − 5,7 cm.[3]

Odrasli mužjak ima tamnoplavo-sivkasto perje, s tim što je letno perje tamnije. Noge i voskovica su narandžaste ili crvenkaste. Odrasla ženka ima tamno smeđe perje na gornjem i prugasto svetlo smeđe i belo perje na donjem delu tela. Ima beličasto lice sa tamnijim delovima iza i iznad oka. Noge i voskovica su žute ili narandžaste. Mladunci su izgledom slični odrasloj ženki, razlikuju se po perju temena koje je prugasto. Odrasle ptice imaju crvene ili narandžasto-smeđe šarenice, dok su šarenice mladunaca tamno smeđe.[4]

Polako leti glave okrenute nadole, tražeći glavnu hranu, velike puževe iz porodice Ampullariidae. Iz tog razloga se smatra mekušcojedom.

Rasprostranjenost i ponašanje

uredi

Lunja pužar se gnezdi u tropskoj Južnoj Americi, na Karibima i u centralnoj i južnoj Floridi u Sjedinjenim Američkim Državama. U većini svog područja obitava tokom cele godine, ali najjužnija populacija migrira na sever zimi, a karipska populacija se van sezone gnežđenja takođe seli.

Gnezdi se u šipražju ili na zemlji, polaže 3-4 jaja.

Lunja pužar je lokalno ugrožena vrsta u Everglejdzu na Floridi, sa populacijom manjom od 400 gnezdećih parova. Istraživanja su pokazala da kontrola nivoa vode u Everglejdzu smanjuje populaciju puževa iz porodice Ampullariidae.[5] Međutim, ova vrsta nije ugrožena u većem delu svog opsega.

Štaviše, možda se brojnost nekih lokalnih populacija povećava, na primer u Centralnoj Americi. U El Salvadoru je prvi put zabeležen 1996. Od tada je stalno prisutan, uključujući mlade ptice, što ukazuje na to da u toj zemlji već postoji gnezdeća populacija. S druge strane, većina zabeleženih viđenja je van sezone gnežđenja, što ukazuje na seobu iz drugih oblasti nakon nje. U El Salvadoru, vrsta se može videti tokom zimskih meseci u veštačkom jezeru Seron-Grande, laguni El Jokotal, a posebno jezeru Gvidža. Vrsta puževa Pomacea flagellata gajena je u El Salvadoru između 1982. i 1986. godine kao hrana za ribe, što je uticalo na pojavu i brojnost lunja pužara.[6]

Ovo je društvena ptica vlažnih područja, koja zimi formira velika jata. Njena ishrana se sastoji gotovo isključivo od puževa iz porodice Ampullariidae.

Na Floridi je primećeno da se lunje pužari hrane i drugim plenom, uključujući rakove iz roda Procambarus i vrstom ribe Pomoxis nigromaculatus. Veruje se da se lunje pužari tim alternativama okreću tek kada puževa iz porodice Ampullariidae postanu malobrojni, na primer tokom suše,[7] ali je potrebno dodatno istraživanje. Posmatrač ptica je 14. maja 2007. fotografisao je lunju pužara kako se hrani na farmi močvarnih rakova (vrstom Procambarus clarkii) u okrugu Klerendon u Južnoj Karolini.[8][9]

Izvori

uredi
  1. ^ BirdLife International (2020). Rostrhamus sociabilis. IUCN Red List of Threatened Species. Version 2021.1. International Union for Conservation of Nature. Pristupljeno 10. 4. 2021. 
  2. ^ Gill F, D Donsker & P Rasmussen (Eds). 2020. IOC World Bird List (v10.2). doi : 10.14344/IOC.ML.10.2.
  3. ^ a b Ferguson-Lees, J.; Christie, David A. (2001). Raptors of the world: Snail Kite. Houghton Mifflin. str. 363—365. ISBN 978-0618127627. 
  4. ^ „All About Snail Kites”. Sharp-Eatman Nature Photography (na jeziku: engleski). Pristupljeno 26. 1. 2021. 
  5. ^ „Lake Okeechobee Low Lake Stage Restoration Projects”. Arhivirano iz originala 4. 6. 2010. g. 
  6. ^ Herrera, Néstor; Rivera, Roberto; Ibarra Portillo, Ricardo; Rodríguez, Wilfredo (2006). „Nuevos registros para la avifauna de El Salvador” [New records for the avifauna of El Salvador] (PDF). Boletín de la Sociedad Antioqueña de Ornitología (na jeziku: Spanish i engleski). 16 (2): 1—19. Arhivirano iz originala (PDF) 29. 10. 2007. g. Pristupljeno 10. 04. 2021. 
  7. ^ Davis, Steven M.; Ogden, John C. (1994). Everglades: The Ecosystem and its Restoration. CRC Press. str. 508. ISBN 978-0-9634030-2-5. 
  8. ^ Pogatchnik, Shawn (12. 6. 2007). „Bird watcher spots snail kite in S.C.”. News Room Media. Associated Press. Arhivirano iz originala 23. 5. 2007. g. Pristupljeno 30. 7. 2009. 
  9. ^ „Everglade Snail Kite discovered near Rimini, SC”. Cape Romain Bird Observatory. Arhivirano iz originala 27. 08. 2008. g. Pristupljeno 30. 7. 2009. 

Spoljašnje veze

uredi