Magelanov moreuz je moreuz koji se nalazi između kopnenog dela Južne Amerike i ostrva Ognjena Zemlja. Dug je 583 km, širok 3-24 km, povezuje Atlantski i Tihi okean. Pripada Čileu. Na severozapadnoj obali je luka Punta Arenas. Nazvan po Magelanu, koji ga je otkrio i kroz njega prvi prošao 1520. Do prokopavanja Panamskog kanala 1914. bio je veoma značajan za pomorski saobraćaj između dva okeana, ali nepodesan zbog podvodnih stena i lednika koji se spuštaju sa Ognjene Zemlje.

Mapa južno Čilea
Magelanov prolaz

Magelanovo prvobitno ime za moreuz bilo je Estrecho de Todos los Santos („Tesnac Svih Svetih“). Kralj Španije, car Karlo V, koji je sponzirao ekspediciju Magelan-Elkana, promenio je ime u Magelanov moreuz u čast Magelana.[1]

Ruta je teška za navigaciju zbog čestih suženja i nepredvidivih vetrova i struja. Pomorsko pilotiranje je sada obavezno. Tesnac je kraći i zaštićeniji od Drejkovog prolaza, često olujnog otvorenog morskog puta oko rta Horn, koji je opsednut čestim olujnim vetrovima i santama leda.[2] Zajedno sa kanalom Bigl, moreuz je bio jedan od retkih morskih puteva između Atlantika i Pacifika pre izgradnje Panamskog kanala.

Istorija uredi

Praistorija uredi

Zemljište pored Magelanovog moreuza su hiljadama godina naseljevali domorodački Amerikanci.[3] Smatra se da su paleoindijanci u blizini moreuza lovili američke konje i milodone.[4][5] Gvanakosi i čileanski gvemali su verovatno takođe bili lovljeni.[4]

Istorijski prepoznatljive autohtone etničke grupe oko moreuza su Kaveskari, Teuelči, Selknami i Jagani. Kaveskari su živeli na zapadnom delu severne obale moreuza. Istočno od Kaveskara nalazile su se Teuelči, čija se teritorija prostirala na severu u Patagoniji. Južno od Teuelča, preko moreuza, živeli su Selknami, koji su naseljavali veći deo istočnog dela Ognjene zemlje. Zapadno od Selknama nalazio se narod Jagana, koji je naseljavao najjužniji deo Ognjene zemlje.[6][7]

Sva plemena na tom području bila su nomadski lovci-sakupljači. Teuelči su bili jedina nepomorska kultura u ovoj oblasti; oni su lovili ribu i sakupljali školjke duž obale tokom zime, a leti su se selili u južne Ande u lov.[8] Plemena iz regiona su imala mali kontakt sa Evropom sve do kasnog 19. veka. Kasnije su bolesti koje su uneli Evropljani desetkovale delove autohtonog stanovništva.[9]

Moguće je da je Ognjena zemlja bila povezana sa kopnom u ranom holocenu (pre oko 9000 godina) na isti način na koji je tada bilo ostrvo Riesko.[4] Selknamska tradicija koju je zabeležio salezijanski misionar Đuzepe Marija Bovoar govori da su Selknami stigli na Ognjenu zemlju kopnom, i da se Selknami kasnije nisu mogli vratiti na sever pošto je more poplavilo njihov prelaz.[10] Smatra se da je migracija Selknama na Ognjenu zemlju raselila srodne ljude koji nisu pomorci, Hauše koji su nekada zauzimali veći deo glavnog ostrva.[11] Generalno se smatra da su Selknami, Hauši i Teuelči kulturno i lingvistički srodni narodi koji se fizički razlikuju od naroda koji plove morem.[11]

Prema selknamskom mitu, moreuz je nastao zajedno sa kanalom Bigl i jezerom Fagnano tako što su praćke pale na Zemlju tokom borbe Tajivina sa vešticom za koju se kaže da je „zadržala vodu i hranu“.[12]

Magelan uredi

 
Replika Viktorije, jednog od Magelanovih brodova, u muzeju Nao Viktorija, Punta Arenas, Čile

Prvi evropski kontakt u ovoj oblasti je očigledno bilo putovanje Ferdinanda Magelana.[13] (Izveštaj Antonija Galvaa iz 1563. godine, koji pominje rane karte na kojima se moreuz prikazuje kao „Zmajev rep“ doveo je do spekulacija da je možda bilo ranijeg kontakta, ali se to generalno odbacuje.)[13][14][a]

Magelan je vodio ekspediciju u službi španskog kralja, cara Karla V, s namerom da stigne do Ostrva začina. Njegovi brodovi postali su prvi koji su plovili moreuzom 1520. godine.[15]

Galerija uredi

Napomene uredi

Reference uredi

  1. ^ Crum, Haley. „The Man Who Sailed the World”. Smithsonianmag.com. Smithsonian Institution. Pristupljeno 23. 10. 2019. 
  2. ^ „Straight Of Magellan – Map & Description”. worldatlas.com. Arhivirano iz originala 19. 10. 2019. g. Pristupljeno 19. 10. 2019. 
  3. ^ „Fell's Cave (9000–8000 B.C.)”. metmuseum. The Metropolitan Museum of Art. Pristupljeno 23. 10. 2019. 
  4. ^ a b v Mostny, Grete (2011). Prehistoria de Chile (na jeziku: Spanish) (17th izd.). Santiago: Editorial Universitaria. str. 21. ISBN 978-956-11-1703-7. 
  5. ^ C. Michael Hogan (2008) Pali Aike, The Megalithic Portal, ed. A. Burnham [1]
  6. ^ „Strait of Magellan, a voyage throughout History XVI-XXI centuries”. magellanstraittravel. Magellan Straight Travel. Pristupljeno 23. 10. 2019. 
  7. ^ de la Fuente, C.; Ávila-Arcos, M. C.; Galimany, J.; Carpenter, M. L.; Homburger, J. R.; Blanco, A.; Contreras, P.; Cruz Dávalos, D.; Reyes, O.; San Roman, M.; Moreno-Estrada, A.; Campos, P. F.; Eng, C.; Huntsman, S.; Burchard, E. G.; Malaspinas, A. S.; Bustamante, C. D.; Willerslev, E.; Llop, E.; Verdugo, R. A.; Moraga, M. (2018). „Genomic insights into the origin and diversification of late maritime hunter-gatherers from the Chilean Patagonia”. Proceedings of the National Academy of Sciences of the United States of America. 115 (17): E4006—E4012. Bibcode:2018PNAS..115E4006D. PMC 5924884 . PMID 29632188. doi:10.1073/pnas.1715688115 . 
  8. ^ Espinoza, María Cecilia (27. 11. 2003). „RIGHTS-CHILE: A 'New Deal' for Indigenous Groups”. ipsnews. Inter Press Service. Pristupljeno 23. 10. 2019. 
  9. ^ Benson, Andrew; Aeberhard, Danny (15. 11. 2010). The Rough Guide to Argentina (4th izd.). Rough Guides. str. 501. ISBN 978-1-84836-521-6. 
  10. ^ „Selk'nam”. La enciclopedia de ciencias y tecnologías en Argentina (na jeziku: Spanish). 1. 12. 2013. Pristupljeno 23. 12. 2020. 
  11. ^ a b Chapman, Anne; Hester, Thomas R. (1973). „New data on the archaeology of the Haush: Tierra del Fuego”. Journal de la Société des Américaniste. 62: 185—208. doi:10.3406/jsa.1973.2088. 
  12. ^ Montecino Aguirre, Sonia (2015). „Canal de Beagle”. Mitos de Chile: Enciclopedia de seres, apariciones y encantos (na jeziku: španski). Catalonia. str. 125. ISBN 978-956-324-375-8. 
  13. ^ a b Richardson, William A.R. (2003). „South America on Maps before Columbus? Martellus's 'Dragon's Tail' Peninsula”. Imago Mundi. 55: 25—37. S2CID 129171245. doi:10.1080/0308569032000097477. „For some decades a group of scholars in Latin America has been claiming that this so-called 'Dragon's Tail' peninsula is really a pre-Columbian map of South America. In this paper, the cartographical and place-name evidence is examined, showing that the identification has not been proved, and that perceived similarities between the river and coastal outlines on this 'Dragon's Tail' peninsula and those of South America are fortuitous. 
  14. ^ de Zurara, Prestage & Beazley 2010, str. cxiv.
  15. ^ „Ferdinand Magellan, Discovery of the Strait of Magellan”. Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 18. 10. 2019. 

Literatura uredi

  • Markham, Clements R., ur. (2016) [1895]. Narratives of the voyages of Pedro Sarmiento de Gamboa to the Straits of Magellan. Prevod: Markham, Clements R. Hakluyt Society. 
  • Morris, Michael (27. 7. 1989). The Strait of Magellan. International Straits of the World. Dordrecht, Boston, Norwell, MA: M. Nijhoff (sold and distributed in the U.S.A. and Canada by Kluwer Academic Publishers). str. 68—104. ISBN 978-0-7923-0181-3. 
  • de Vea, Antonio (1886). „Expedición de Antonio de Vea”. Anuario Hidrográfico de la Marina de Chile (na jeziku: španski). Valparaíso. str. 539—596. 
  • Kent, Rockwell (10. 3. 2000). Voyaging: Southward from the Strait of Magellan (Hardcover). Hanover, New Hampshire: University Press of New England. ISBN 978-0-8195-6409-2. 
  • Parr, Charles McKew (1953) So Noble a Captain: The Life and Times of Ferdinand Magellan New York: Thomas Y. Crowell.
  • Robertson, James Alexander; Pigafetta, Antonio (8. 8. 2015). Magellan's Voyage Around the World (Hardcover). Andesite Press. ISBN 978-1-298-53871-0. 

Spoljašnje veze uredi