Okrug Magnezija (grč. Περιφερειακή ενότητα Μαγνησία - periferiakí enótita Magnesia) je okrug u periferiji Tesaliji i istoimenoj istorijskoj pokrajini, u središnjem delu Grčke. Upravno središte okruga je grad Volos, a značajan je i grad Almiros.

Okrug Magnezija
Περιφερειακή ενότητα Μαγνησία
Položaj
Država Grčka
PeriferijaTesalija
Admin. centarVolos
Površina2.367 km2
Stanovništvo2005.
 — broj st.193.439
 — gustina st.81,72 st./km2
 — ISO 3166-2GR-43
Poštanski broj37x xx — 38x xx
Registarske tabliceΒΟ
Oblasna oznaka242x0
Broj opština5
http://www.magnesia.gr/

Okrug Magnezija je uspostavljen 2011. godine na mestu nekadašnje prefekture, koja je imala isti naziv, ali je obuhvatala i ostrvlje Sporade, koje su danas zaseban okrug Sporadi. Današnji okrug, u stvari, pokriva kopneni deo nekadašnje prefekture Magnezija.

Poreklo naziva uredi

Ime prefekture je preuzeto od imena date istorijske oblasti Magnezija. Najverovatnije poreklo naziva „Magnezija“ je po Mangezu, predstavi iz grčke mitologije.

Sa druge, strane iz naziva „Magnezija“ izveden je naziv za magnet, u značenju „kamen iz Mangezije“ (grč. magnítis líthos). Slično tome, i imena hemijskih elemenata magnezijuma i mangana vodi poreklo od imena ove grčke oblasti preko reči „magnet“, jer su nekad alhemičari nazivani „magnetistima“, odnosno ljudima koji „proizvode kamen iz Magnezije“ (magnet je bio dragocen).

Prirodne odlike uredi

 
Podela okruga na 5 opština (uz 3 ostrvske opštine koje su okviru okruga Sporadi): 1 — Volos, 2 — Almiros, 4 — Zagora–Murezi, 5 — Južni Pelion, 6 — Rigas Ferajos

Okrug Magnezija ima dugu morsku obalu Egejskog mora na istoku i jugu. Na severu se okrug graniči sa okrugom Larisa, a na zapadu sa okrugom Ftiotida. Na jugu, 10 km preko mora, nalazi se ostrvo i okrug Evbeja.

Magnezija svojim oblikom pravi luk oko Pagasetičkog zaliva Egejskog mora. Okrug je mahom planinski, a najvažnija planina je Pelio na njenom jugoistoku. Ovo je veoma poznata planina u Grčkoj zahvaljujući obilju vode i bujnom zelenilu, kao sačuvanim crkvama i manastirima. Na istoku je planina Mavrovuni, koja se prostire i severno, u okrug Larisa. Na zapadu je planina Otris. U središnjem delu okruga nalaze se dve manje, priobalne ravnice, Almiroska i Voloska.

Klima u okrugu Magnezija je sredozemna, da bi u unutrašnjosti i na planinama prešla u njenu oštriju varijantu.

Istorija uredi

U doba antike ova oblast je bila severni deo starogrčke civilizacije. U kasnijim epohama dolazi vladavina Rimljana, zatim Vizantinaca, tokom čije vladavine se gradi mnogo crkava i manastira, od kojih su mnogi i danas sačuvani. Na kraju je došla 4-vekovna vladavina Osmanlija. Iako su mesni Grci bili veoma aktivni tokom Grčkog ustanka 1821. g, ovo područje ponovo postalo deo savremene Grčke tek 1881. g. 1947. godine prefektura Magnezija je uspostavljena u danas nepromenjenim granicama. Položaj nekadašnje prefekture, danas okruga, na glavnom grčkom putu Solun-Atina omogućilo je brz posleratni razvoj.

Stanovništvo uredi

 
Pelio u bujnom zelenilu
 
pogled na Pagasetički zaliv

Po poslednjim procenama iz 2005. godine okrug Magnezija je imao oko 190.000 stanovnika, od čega oko 50% živi u sedištu okruga, gradu Volosu.

Etnički sastav: Glavno stanovništvo okruga su Grci. Poslednjih godina ovde se naselio i omanji broj naseljenika iz celog sveta.

Gustina naseljenosti je nešto nešto preko 80 st./km², što je približno proseku Grčke (oko 80 st./km²). Priobalni deo je mnogo bolje naseljen nego planinsko zaleđe na istoku i zapadu.

Upravna podela i naselja uredi

Okrug Magnezija se deli na 5 opština:

  1. Almiros
  2. Volos
  3. Zagora–Murezi
  4. Južni Pelion
  5. Rigas Ferajos

Volos je sedište okruga i jedini veći grad (> 10.000 st.).

Privreda uredi

Prefektura Magnezija poznata je dans po industriji i turizmu. Industrija, mahom smeštena u Volosu, se počela razvijati tokom proteklih stotinak godina, a njenom razvoju pogoduje dobra saobraćajna povezanost sa Atinom i Solunom. Volos je danas jedno od središta teške industrije u Grčkoj.

Na planini Pelio razvija se ekoturizam.

Vidi još uredi

Spoljašnje veze uredi