Magnus V Erlingson
Magnus V Erlingson (norv. Magnús Erlingsson; 1156, Etne - 1184, Fimreite) je bio norveški kralj (1161 - 1184).
Magnus V Erlingson | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 1156. |
Mesto rođenja | Etne, Norveška |
Datum smrti | 15. jun 1184.27/28 god.) ( |
Mesto smrti | Fimreite, Norveška |
Grob | Bergen |
Porodica | |
Supružnik | Estrid Bjørnsdotter |
Roditelji | Erling Skakke Kristin Sigurdsdatter |
Dinastija | Lepokosi |
Kralj Norveške | |
Period | 1161. - 1184. |
Prethodnik | Inge I Grbavi |
Naslednik | Svere Sigurdson |
Bio je sestrić norveškog kralja Magnusa IV Slepog.
Njegova vladavina bila je ispunjena ratovima, najčešće protiv Švedske i Danske, kao i bunama. Na unutrašnjem planu ovo razdoblje obeležio je uspon zemljoposedničkog plemstva do vladajućeg položaja [1].
Norveško carstvo
urediNorvežani su tada zauzimali prostrano carstvo u severnoj Evropi. Pored Norveške držali su i veliki deo Irske, Farska, Hebridska, Orknijska i Šetlandska ostrva, Island, kao i neka naselja na Grenlandu. Norveška vlast je u Irskoj bila ograničena na gradove koje su osnovali - Veksford, Voterford i Dablin. Ipak, još uvek je držao prostrano carstvo na severu Evrope [2].
Jačanje crkve
urediCrkva je iskoristila borbu koja je izbila među pretendentima, među kojima je bio i Magnus, da bi povećala svoje posede i ojačala svoj uticaj [3]. Crkva je potčinila svom uticaju izbor kralja, počela da kupi desetak od čitavog stanovništva, stekla potpunu nezavisnost od kraljevske vlasti u pitanju postavljanja lica na crkvene položaje. U savezu sa aristokratijom ona je težila da potčini sebi seljaštvo [4].
Smrt
urediSvemoć višeg sveštenstva i aristokratije, koji su težili da u Norveškoj zavedu čisto feudalni poredak, izazvala je ustanak sitnog plemstva i seljaštva. Ustanici (takozvani birkebejneri) razbili su aristokratiju uprkos pomoći koju su ovoj pružili Danci. Kralj Magnus koji se nalazio na čelu aristokratije bio je ubijen, a vođa ustanka Svere Sigurdson je 1184. godine proglašen za kralja [4].
Porodično stablo
uredi16. Erling of Gerd | ||||||||||||||||
8. Sven Svensson | ||||||||||||||||
4. Kyrpinga-Orm Svensson | ||||||||||||||||
18. Orm Eilifsson | ||||||||||||||||
9. Ragna Ormsdatter | ||||||||||||||||
19. Sigrid Finnsdotter | ||||||||||||||||
2. Erling Skakke | ||||||||||||||||
20. Tostig Godwinson | ||||||||||||||||
10. Skuli Tostisson Kongsfostre | ||||||||||||||||
21. Judita od Flandrije | ||||||||||||||||
5. Ragnhild Skulesdatter | ||||||||||||||||
22. Nefstein | ||||||||||||||||
11. Gudrun Nefsteinsdatter | ||||||||||||||||
23. Ingerid Sigurdsdatter | ||||||||||||||||
1. Magnus V Erlingson | ||||||||||||||||
24. Olaf III of Norway | ||||||||||||||||
12. Magnus III Bosonogi | ||||||||||||||||
25. Thora | ||||||||||||||||
6. Sigurd I of Norway | ||||||||||||||||
13. Thora | ||||||||||||||||
3. Kristin Sigurdsdatter | ||||||||||||||||
28. Vladimir Monomah | ||||||||||||||||
14. Mistislav I Veliki | ||||||||||||||||
29. Gita od Veseksa | ||||||||||||||||
7. Malmfred of Kiev | ||||||||||||||||
30. Inge Stariji | ||||||||||||||||
15. Kristina Ingesdoter Švedska | ||||||||||||||||
31. Jelena, kraljica Švedske | ||||||||||||||||
Reference
uredi- ^ Pejnter 1997, str. 219.
- ^ Pejnter 1997, str. 218.
- ^ Udaljcov, Kosminski & Vajnštajn 1950, str. 324–325.
- ^ a b Udaljcov, Kosminski & Vajnštajn 1950, str. 325.
Literatura
uredi- Udaljcov, A. D.; Kosminski, J. A.; Vajnštajn, O. L. (1950). Istorija srednjeg veka. Beograd.
- Pejnter, Sidni (1997). Istorija srednjeg veka (284-1500). Beograd: Clio.