Мала лисаста гуска

врста птица

Mala lisasta guska (lat. Anser erythropus) vrsta je guske koja je vrlo slična i srodna lisastoj guski (A. albifrons). Gnezdi se na dalekom severu Azije i vrlo je malobrojna gnezdarica Evrope. U Fenoskandinaviji je vraćena na stara staništa programom reintrodukcije. Naučno ime dolazi od latinskog naziva za gusku — anser i naziva za crvena stopala — erythropus, koji potiče od starogrčkog eruthros što znači "crveno" i pous što znači "stopalo".[2]

Mala lisasta guska
Anser erythropus
Naučna klasifikacija uredi
Domen: Eukaryota
Carstvo: Animalia
Tip: Chordata
Klasa: Aves
Red: Anseriformes
Porodica: Anatidae
Rod: Anser
Vrsta:
A. erythropus
Binomno ime
Anser erythropus
Rasprostranjenost vrste

Mala lisasta guska zimuje na krajnjem jugu Evrope i jako je retka na Britanskim ostrvima i Indiji.[3] Atraktivna vrsta i široko držana u privatnim kolekcijama, pa se dešava da često beži iz zatočeništva. Primerci viđeni tokom leta ili u društvu drugih domaćih životinja ukazuju na moguće poreklo iz privatnih kolekcija.

Opis uredi

 
Portret male lisaste guske
 
Mala lisasta guska
 
Jaja male lisaste guske (Anser erythropus)
Anser erythropus

Obe vrste lisastih gusaka se malo razlikuju u veličini. Mala lisasta, sa 53—66 centimetara dugačkim telom i rasponom krila 120—135 centimetara, nije mnogo veća od gluvare (Anas platyrhynchos), ali se obe vrste lisastih gusaka jasno razlikuju od divlje guske svojim jarko narandžasto obojenim nogama i mišoliko obojenim pokrovnim perima krila. Divlja guska ima kljun i noge boje svežeg mesa, dok su pokrovna pera krila plavkastosive boje.

Obe vrste lisastih gusaka imaju izrazito belo lice i široke crne pruge preko stomaka.

Odrasla mala lisasta guska, pored toga što je manja od lisaste guske, ima uočljiv prsten žute boje oko oka, a belina na licu ide do vrha glave, dok kod lisaste belina ide samo do čela.

Ugroženost uredi

Mala lisasta guska se smatra ugroženom, ali postoje programi reintrodukcije životinjskih vrsta u divljinu kako bi se osnažile krhke divlje populacije. Mala lisasta guska je obuhvaćena Sporazumom o zaštiti afričko-azijskih migratornih ptica močvarica (AEWA).

Fenoskandinavska populacija uredi

Ova odvojena populacija je procenjena na 20 gnezdećih parova i 60–80 odraslih individua. Gnezdi se na severu Norveške i zimuje u Grčkoj, Bugarskoj i Turskoj. Glavna stanica do zimovališta je mađarski Nacionalni Park Hortobađ, gde vrsta provodi i do dva meseca tokom jesenje seobe i mesec dana na prolećnoj migraciji.[4]

Drugi deo fenoskandinavske populacije se gnezdi u severnoj Švedskoj. Procenjena veličina ove populacije 2015. godine je oko 15 gnezdećih parova ili 40—50 individua ukupno. Ova ptica prati zapadni migratorni put i zimu provodi u Holandiji i Nemačkoj. Prema Crvenoj Listi IUCN-a iz 2015, konzervacioni status ove populacije je kritično ugrožen.

Reference uredi

  1. ^ BirdLife International (2018). Anser erythropus. IUCN Red List of Threatened Species. Version 2019.32. International Union for Conservation of Nature. Pristupljeno 27. 1. 2020. 
  2. ^ Jobling, James A (2010). The Helm Dictionary of Scientific Bird Names. London: Christopher Helm. str. 48,150. ISBN 978-1-4081-2501-4. 
  3. ^ Khan, Asif N. (1. 12. 2013). „First Record of Lesser White-Fronted Goose Anser erythropus from Gujarat, India”. Journal of the Bombay Natural History Society (na jeziku: engleski). 110 (3): 224—224. ISSN 0006-6982. doi:10.17087/jbnhs/2013/v110i3/94037. Arhivirano iz originala 15. 09. 2017. g. Pristupljeno 26. 09. 2017. 
  4. ^ Lengyel, S.; Tar, J.; Rózsa, L. (2012). „Flock size measures of migrating Lesser White-fronted Geese Anser erythropus” (PDF). Acta Zoologica Academiae Scientiarum Hungaricae. 58: 297—303. 

Spoljašnje veze uredi