Мали Принц

Mali Princ (franc. Le Petit Prince) najpoznatija je novela francuskog pisca i pilota Antoana de Sent Egziperija iz 1943. godine.[1] Sent Egziperi ju je napisao dok je živeo u SAD.

Mali Princ
Naslovna strana engleskog izdanja
Nastanak i sadržaj
Orig. naslovLe Petit Prince
AutorAntoan de Sent Egziperi
Dizajner koricaAntoan de Sent Egziperi
Zemlja Francuska
Jezikfrancuski
Žanr / vrsta delanovela
Izdavanje
IzdavačReynal & Hitchcock
Datum1943.
Tip medijatvrdi povez

Mali Princ je postao najuspešniji rad Antoana de Sent Egziperija. Po nekim procenama je prodato 140 miliona kopija širom sveta, što čini ovo delo jednim od najbolje prodavanih i najviše prevođenih knjiga ikad objavljenih.[2][3][4][Note 1][6] Ova novela je prevedena na 361 jezika i dijalekata.[7][8][9] Mali Princ je adaptiran u brojnim umetničkim formatima i medijima, uključujući audio-snimke, radio-drame, nastupe uživo, film, televiziju, balet i operu.[8][10]

Radnja uredi

 UPOZORENjE:Slede detalji zapleta ili kompletan opis knjige!

Na prvoj stranici pisac kaže da knjigu posvećuje Leonu Vertu kad je bio mali dečak.

Pripovedač u prvom poglavlju pokazuje svoj crtež zmije sa slonom u stomaku, a inspiraciju za crtež dala mu je slika iz knjige Istinite priče, i navod da zmijski car proždire svoju žrtvu celu, ne žvaćući je. Odrasli su rekli da je to šešir, zato je on nacrtao i slona unutar pitona, da se vidi, ali odrasli su mu rekli da se mani crtanja i prihvati istorije, geografije, matematike i gramatike. On je postao pilot i dolazio u dodir sa mnogo ljudi, a svakome koga sretne pokazivao je crtež i svako bi rekao da je na njemu šešir. I pripovedač je živeo dugo sam, sve dok mu se avion nije pokvario nasred pustinje Sahare. Ostao je sam i imao pitke vode samo za 8 dana. Sutradan je sreo dečaka koji ga je zamolio da mu nacrta ovcu. Bio je iznenađen jer se dečak nalazio hiljadu milja dalje od nekog nastanjenog mesta, a nije izgledao izgubljen, ni umoran, ni žedan, ni prestrašen. Pripovedač, pošto nije znao da nacrta ovcu, nacrtao je slona u pitonu; na njegovo iznenađenje, Princ je rekao:

Nakon nekoliko neuspešnih pokušaja da nacrta ovcu, pisac nacrta sanduk, a dečak u njemu vidi ovcu i kaže da mu treba baš takva.

Dom Malog Princa je asteroid ili planeta, mali kao kuća, sa tri vulkana (dva aktivna, jedan ne) i ružom. Pisac ga je locirao kao asteroid B612, a to je jako važno u konceptu knjige jer pisac objašnjava da odrasli mogu zamisliti tu planetu samo ako se kaže tačna brojka.

Princ i pripovedač vode raspravu o činjenici da ovce jedu cveće, imalo ono bodlje ili ne. Ubrzo je pisac bolje upoznao taj cvet. Na planeti Malog Princa rasli su razni cvetovi i korisne biljke, ali i opasni baobabi. Opasni, jer ako narastu preveliki, mogu mu uništiti planetu. Zato ih Princ svako jutro čisti sa planete dok su još mali. Jednom prilikom, Princ je na planeti našao za njega jako posebno i neviđeno seme i pustio ga da raste. Iz njega je narasla ruža. Princ je vodio dug razgovor sa taštom ružom, koja ga je terala da je stavi pod stakleno zvono i da se prema njoj odnosi posebno. Princu je to dosadilo i oprostio se sa cvetom, pa krenuo na put. Obišao je nekoliko planeta, sa po samo jednim čovekom na svakoj od njih; u ovim poglavljima pisac opisuje razmišljanja odraslih ljudi, kao i razliku razmišljanja odraslih i dece. Na prvoj planeti bio je kralj. U razgovoru kralj je Princu objasnio da vlada nad svim, dakle celim svemirom. Princu je bilo dosadno i hteo je da napusti kralja, a on ga je imenovao ministrom i ambasadorom samo da ostane na njegovoj maloj planeti; ipak, Princ nije ostao. Na drugoj planeti koju je Princ posetio bio je hvalisavac koji je zahtevao od Princa da mu se divi i da mu kliče, ali Princ je otišao, sa istim zaključkom kao i onim kad je napustio kralja.

Na trećoj planeti bio je pijanac koji pije da zaboravi što se srami što pije. Princ ga je napustio sa istim zaključkom. Četvrta planeta pripadala je poslovnom čoveku koji je stalno zauzet brojanjem zvezda. Misli da ih poseduje jer niko se pre nije setio da ih poseduje. Broji zvezde da kupi nove. Princ se čudi jer zvezde ne služe ništa poslovnom čoveku, niti on treba njima, a Prinčeva ruža i vulkani trebaju Princa, jer on ih održava. Napušta poslovnog čoveka i ide na petu planetu. Na njoj se nalazio fenjer i fenjerdžija. Svaki minut fenjerdžija mora da pali i gasi fenjer, jer na njegovoj planeti dan traje jedan minut. Princ se divi, jer on voli zalaske sunca, a fenjerdžija ih vidi svakog minuta; takođe, Princ misli da je on jednini u kome bi imao prijatelja, jer se jedini nije brinuo samo o sebi. Šesta planeta bila je mnogo veća. Na njoj se nalazio stari čovek koji piše knjige — geograf, ali geograf koji nikad ne napušta svoj sto, već čeka istraživače da istražuju za njega, a on će to samo da zapiše. Princ, u kojem je video istraživača, opisao mu je svoju planetu, ali geografu nisu bili važni ni cvet ni to da li je vulkan ugašen ili aktivan. Princ se razočarao jer mu je on rekao da je cvet kratkotrajan. Na savet geografa, posetio je Zemlju. Sleteo je u pustinju Saharu i tu sreo zmiju koja mu kaže da ga može vratiti na njegovu planetu, jer onaj koga dotakne — vraća se u zemlju iz koje je došao. Princ nastavi put i nađe pustinjski cvet, koji mu je rekao da nema puno ljudi, samo šest, sedam. Onda se uspeo na jednu planinu i zamenio eho sa ljudima, a litice sa čitavom Zemljom, pa se jako zabunio. Nakon što je prešao pesak, stenje i sneg, otkrio je jedan put koji ga je odveo do bašte ruže. Razočarao se jer je shvatio da njegova ruža nije jedinstvena. Onda se pojavila lisica koja mu je objasnila da je njegova ruža posebna jer ju je on pripitomio i ona je pripitomila njega, i na primeru odnosa njega i nje objasnila je šta znači reč „pripitomiti”. Tako ju je on „pripitomio”. Nakon još nekoliko dana puta, koje je prepričao pripovedaču, pisac se vraća u Saharu, i to u osmi dan nakon svog pada, kad on i Princ ostaju bez vode. Princ mu je pomogao da nađe bunar.

Pisac i Princ popili su vodu, i Princ mu je rekao da se vrati na posao. Sutradan pripovedač ugleda Princa kako priča sa zmijom otrovnicom. Ona pobeže, a Princ mu kaže da on danas ide na svoj planetu. U ovom, pretposlednjem poglavlju, nalazi se važna životna pouka.

Na kraju zmija „povede Princa na njegovu planetu”. Srušila ga je. Sutradan pripovedač nije video Princa. Na poslednjoj stranici je pejzaž mesta na kojem je zmija ujela Princa.

Napomene uredi

  1. ^ The Antoine de Saint-Exupéry Foundation estimates an additional 80 million copies of the story in audio-video formats have been sold worldwide.[5]

Reference uredi

  1. ^ Gopnik, Adam. The Strange Triumph of "The Little Prince", The New Yorker, 29 April 2014. Retrieved 5 May 2014.
  2. ^ Adamson, Thomas. Little Prince Discovery Offers New Insight Into Classic Book, Associated Press via TimesTribune.com, 3 May 2012. Retrieved 6 January 2013. Bell, Susan (2008) "I Shot French Literary Hero Out Of The Sky", The Scotsman. Johnston Press Digital Publishing. 17 March 2008. Retrieved 4 August 2009.
  3. ^ Van Gelder, Lawrence (2000) Footlights: Celestial Traveller, The New York Times, 9 May 2000.
  4. ^ Goding, Stowell C. (1972). „Reviewed work: Le Petit Prince de Saint-Exupéry, George Borglum”. The French Review. 46 (1): 244—245. JSTOR 387281. 
  5. ^ Listening to The Little Prince Arhivirano 2013-06-02 na sajtu Wayback Machine, Paris: Antoine de Saint-Exupéry Foundation. Retrieved from TheLittlePrince.com website 6 January 2013.
  6. ^ Miller, Jennifer. Why "The Little Prince" Is Actually A New York Classic, Fast Company. Retrieved from FastCoCreate.com on 2 February 2014.
  7. ^ „'The Little Prince' becomes world's most translated book, excluding religious works”. CTV News. 7. 4. 2017. Pristupljeno 30. 12. 2018. 
  8. ^ a b Shattuck, Kathryn (2005) A Prince Eternal, The New York Times, 3 April 2005.
  9. ^ Mun-Delsalle, Y-Jean (2011) Guardians of the Future, The Peak Magazine, March 2011, pg. 63. Arhivirano 2012-05-02 na sajtu Wayback Machine
  10. ^ Naina Dey (14. 1. 2010). „Cult of subtle satire”. The Statesman. Архивирано из оригинала 7. 6. 2011. г. Приступљено 5. 2. 2010. 

Литература uredi

Spoljašnje veze uredi