Мали александар

Mali aleksandar (Psittacula krameri) po rasprostranjenosti od svih vrsta srednjih papagaja, izuzimajući nimfu spada u teritorijalno najrasprostranjeniju vrstu papagaja. Njegova prirodna prebivališta prostiru se u zapadnoj, centralnoj i delu istočne Afrike, i zemljama Indijskog potkoninenta.

Mali aleksandar
Naučna klasifikacija uredi
Domen: Eukaryota
Carstvo: Animalia
Tip: Chordata
Klasa: Aves
Red: Psittaciformes
Porodica: Psittacidae
Rod: Psittacula
Vrsta:
P. krameri
Binomno ime
Psittacula krameri
(Scopoli, 1769)
prirodni areal rasprostranjenja
Psittacula krameri

Veličina ovih papagaja kreće se od 40-42 cm. Osnovna boja im je zelena sa svetlije zelenim grudima i karakterističnim crvenim kljunom. Mužjak se od ženke razlikuje po crveno-crnom okovratnom prstenu koji dobija tek posle dve godine starosti, kada ova vrsta papagaja i postaje polno zrela. Inače pol mladih ptica je veoma teško razlikovati jer su bukvalno identične. Veštačkom selekcijom dobijeno je puno različitih mutacija. Žuta(lutino), plava, bela(albino), siva, oliva, svetloplava, cimetna, pa, u poslednje vreme plava sa belom glavom, bela sa plavom glavom, bela sa plavom glavom i zelenim repom su neke od mutacija koje srećemo u volijerama odgajivača.

Mali aleksandar je najčešće čuvana vrsta iz roda Psittacula. Nije preterano zahtevan u pogledu ishrane i prednost je u prilično lakom parenju i odgajivanju mladih. U dosta dubokim dupljama dreća ženka polaže 3-5 belih jaja veličine 24x30 mm i leži na njima naredna 22 dana. Nakon šest nedelja od izleganja, mladi će napustiti gnezdo, već poprilično oformljeni i operjali, sa nešto kraćim repom, koji će vremenom dostići punu dužinu. Ostaju sa roditeljima još 4-5 nedelja učeći da jedu i stičući letačko znanje.

Nekoliko godina unazad primećena su čitava jata od stotinak jedinki u migracionom letu nad Engleskom, pa je vrlo verovatno da će se ova vrsta papagaja naseliti i po Evropi u sledećem vremenskom periodu.

Kao kućni ljubimac, mali aleksandar je veoma zahvalan. Hrani se zrnevljem suncokreta, prosa, ovsa, svetlog semena, američkog i sirka šećerca, konoplje, kao i kukuruzom kokičarem uz dodatak voća jabuke, i povrća-šargarepe, spanaća, paprike sa semenom i drškom, krastavca i posebno listom maslačka, peršunom, što mu predstavlja posebnu poslasticu. Kupus i povrće iz te porodice treba izbegavati jer postoji mogućnost dobijanja proliva, što u dužem periodu može da izazove i tragičan ishod.


Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi