Marko S. Milošević (Beograd, 3. jul 1974) je sin nekadašnjeg predsednika SR Jugoslavije Slobodana Miloševića i Mire Marković, koji je osumnjičen za učešće u organizovanom kriminalu u Srbiji tokom raspada Jugoslavije. Nakon pada režima njegovog oca 5. oktobra 2000. godine, iselio se u Rusiju i dobio izbeglički status.

Marko Milošević
Datum rođenja(1974-07-03)3. jul 1974.(49 god.)
Mesto rođenjaBeograd, SR SrbijaSFR Jugoslavija
PrebivališteMoskva
DržavljanstvoRusija
Ranije:
SR Jugoslavija
DecaMarko M. Milošević
RoditeljiSlobodan Milošević i Mira Marković
RođaciMarija Milošević (sestra)
Moma Marković (deda)
Vera Miletić (baba)
Moma Marković (deda)
Borislav Milošević (stric)
Draža Marković (deda-stric)

Njegov sin Marko M. Milošević je političar i član Socijalističke partije Srbije.[1]

Detinjstvo i mladost

uredi

Marko Milošević je rođen 3. jula 1974. godine u Beogradu. Navodno je dobio ime po pretku koji je učestvovao u borbi protiv Turaka. Odgajan je u duhu ateizma, budući da mu je otac bio Slobodan Milošević istaknuti funkcioner Saveza komunista Jugoslavije, a majka Mira Marković profesor sociologije (marksizma) na Univerzitetu u Beogradu.

Pohađao je privatnu školu u Beogradu i živeo sa porodicom svoje majke u Požarevcu.

Organizovani kriminal

uredi

Madona i Bambilend

uredi

Tokom 1994. godine, Marko Milošević je otvorio luksuzni noćni klub "Madona" u Požarevcu, gde se okupljala elita podzemlja istočne Evrope.[2] Na oko 50 ari placa fabrike Bambi, otvorio je "Bambilend".

U narednom periodu, Milošević je povezivan sa brojnim kriminalnim radnjama koje su usled sankcija protiv SR Jugoslavije, uključivale šverc cigareta, nafte, automobila, čak i droge. Milošević se sumnjičio za nezakonito preuzimanje vlasništva nad radio stanicama, pekarama, prodavnicama računara...

Prebijanje članova Otpora

uredi

Uoči velikih demonstracija 2000. godine, članovi Narodnog pokreta Otpor iz Požarevca - Momčilo Veljković (1961-2022) i Nebojša Sokolović, bili su prebijeni od strane Marka Miloševića. Sudski postupak za ovo delo je trajao do 2013. godine, kada je nastupila zastarelost, budući da se Milošević nalazio u Rusiji i tako bio nedostupan sudskim vlastima.[3]

Slobodan Milošević o sinu

uredi

U intervjuu za RTV Palma od 12. decembra 2000. godine, Slobodan Milošević je govorio o svom sinu[4]:

Ja se svojim sinom Markom ponosim. Moj sin Marko, od prvog do poslednjeg dana ovog rata, nosio je uniformu i oružje. Voleo bih kad bi razgovarali gde su za to vreme bili neki njihovi lideri i gde su za to vreme bili njihovi sinovi i njihova deca. Čak sam gledao emisiju, nemačku koju su oni umontirali, kako moj sin je u stvari, verovatno iza mojih leđa, sve vreme se bavio švercom cigareta s Milom Đukanovićem. Možete to da zamislite? A sve što je uradio u životu, uradio je sopstvenim rukama. Od 16 godina se zaposlio u Požarevcu, jer nije mogao da izdrži da bude ovde sin predsednika Republike i medijske pritiske, pa otišao u naš rodni grad, zaposlio se... Znate šta da radi? Da nosi gajbe sa praznim i punim flašama za jednu kafanu za 5000 dinara mesečno.

Pad Slobodana Miloševića

uredi

Posle svrgavanja režima Slobodana Miloševića 5. oktobra 2000. godine, stvorena je mogućnost za ispitivanje poslovanja Marka Miloševića. Zato je već 7. oktobra 2000. godine napustio Jugoslaviju.[5] Sa lažnim pasošem je pokušao da ode u Peking, ali je 9. oktobra deportovan u Rusiju. Pretpostavljalo se da porodica Milošević u Kini poseduje oko 100.000.000 funti.[6]

U egzilu

uredi

Marko Milošević živi u Rusiji u kojoj ima status političkog emigranta. Vlasnik nekoliko noćnih klubova u Moskvi, kao i da živi u elitnom delu ruske prestonice.[7]

Marko M. Milošević, sin Marka S. Miloševića i Milanke Gajić (rođen 1999), od 2016. je član SPS-a, a 2023. je postao član Glavnog odbora te stranke.[8]

Poreklo

uredi

Otac Marka Miloševića je bio Slobodan Milošević, poreklom iz plemena Vasojevića iz Lijeve Rijeke u Crnoj Gori.

Majka Marka Miloševića je bila Mira Marković.

Markov pradeda sa majčine strane bio je Milorad Mića Marković, učitelj iz Popovića, učesnik Balkanskih ratova i Prvog svetskog rata, odlikovan Karađorđevom zvezdom i Albanskom spomenicom. Pripadao je Socijalističkoj radničkoj partiji Jugoslavije i bio delegat na Drugom kongresu Komunističke partije Jugoslavije u Vukovaru, 1920. godine.

Deda sa majčine strane mu je bio Momčilo Moma Marković, član Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije, član Saveznog izvršnog veća, glavni i odgovorni urednik „Borbe“, general-major JNA u rezervi, narodni heroj Jugoslavije i predratni član KPJ, koji je u Drugom svetskom ratu bio politički komesar Glavnog štaba NOV i POJ za Srbiju. Sa studentkinjom francuskog jezika Verom Miletić, dobio je Miru. Vera Miletić je uhapšena i odvedena na Banjički logor. Streljana je 7. septembra 1944. godine u Jajincima.

Deda-stric sa majčine strane mu je bio Dragoslav Draža Marković, predratni komunista, član prvog Predsedništva SFRJ (1971-1974), predsednik Skupštine SFR Jugoslavije (1978-1982) i predsednik Predsedništva Centralnog komiteta SKJ (1983-1984). Njegova supruga, odnosno Markova baba, bila je Božidarka Damnjanović-Marković Kika, narodni heroj Jugoslavije, načelnik Kadrovske uprave Centralnog komiteta Komunističke partije Srbije i član Izvršnog odbora SUBNOR-a Srbije.

Drugi deda-stric Branko Marković, zarobljen je kao partizan i streljan u Jajincima 1942. godine

Reference

uredi