Marko Nikolić

glumac

Marko Nikolić (Kraljevo, 20. oktobar 1946Beograd, 2. januar 2019) bio je srpski filmski i pozorišni glumac. Televizijsku slavu je stekao glavnom ulogom u TV seriji Bolji život, kao i ulogom Karađorđa, u nekoliko TV drama i u seriji Vuk Karadžić. Dobitnik je više staleških nagrada za svoja glumačka ostvarenja, a izdvajaju se Nagrada „Pavle Vuisić” i Nagrada Car Konstantin.

Marko Nikolić
Poštanska marka sa likom Marka Nikolića iz marta 2021. godine
Lični podaci
Datum rođenja(1946-10-20)20. oktobar 1946.
Mesto rođenjaKraljevo, NR Srbija, FNR Jugoslavija
Datum smrti2. januar 2019.(2019-01-02) (72 god.)
Mesto smrtiBeograd, Srbija
ObrazovanjeAkademija za pozorište, film, radio i televiziju
Zanimanjeglumac
Porodica
SupružniciDubravka Nikolić
Deca3; uključujući Minu Nikolić
Rad
Aktivni period1967—2019.
Bitne ulogeVuk KaradžićKarađorđe
Srećni ljudi — Velimir Davidović „Bata Šejn“
Šejtanov ratnik — Karađorđe
Brat Dejan — general Dejan Stanić
Veza do IMDb-a
Grob u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu

Biografija uredi

Marko Nikolić je rođen u Kraljevu 20. oktobra 1946. godine. Njegovi roditelji su živeli i radili u Tesliću, ali su ubrzo prinuđeni da napuste grad nakon dolaska ustaša i nasele se u Kraljevo, u tada okupiranoj Srbiji. Nikolić je odrastao u Kraljevu, a još odmalena posećivao je Kraljevačko pozorište.[1] Njegova majka Leposava takođe je bila glumica, otac šumarski inženjer, a imao je i starijeg brata.[2]
Kao dečak trenirao je košarku u kraljevačkoj Slogi i u svojoj sedamnaestoj godini dospeo do seniorskog tima. Uprkos posvećenosti sportu, Nikolić je ubrzo zavoleo pozorište i rešio da se bavi glumom.[1] Nakon završetka osnovne škole „Svetozar Marković“ i srednje škole odslužio je vojni rok, a nakon toga je odlučio da upiše glumu.[3] Pao je na prijemnom ispitu na Akademiji za pozorište, film, radio i televiziju u Beogradu i na Akademiji umetnosti Univerziteta u Novom Sadu, a student glume postao je iz trećeg pokušaja u Beogradu.[1]
Na akademiji studirao je zajedno sa Mikijem Manojlovićem, Predragom Ejdusom, Draganom Maksimovićem, i Goranom Sultanovićem. Diplomirao je 1972. godine, a od 1970. godine bio je član Narodnog pozorišta u Beogradu.[1][4][5]

U okviru 48. Filmskih susreta u Nišu u avgustu 2013. godine predstavljeni su dokumentarni film Marko Nikolić, Zmaj i Dunav i monografija o umetniku.[6]

Imao je tri braka iza sebe i troje dece, uključujući i ćerku Minu, koja je takođe glumica.[4][7]

Preminuo je 2. januara 2019. godine nakon duge i teške bolesti na KBC „Zvezdara” u Beogradu.[8] Komemoracija povodom smrti održana je u Narodnom pozorištu 5. januara, a sahranjen je istog dana u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu.[9][10][11]

Glumačka karijera uredi

1967—1970. uredi

Još dok je studirao, Nikolić je dobio nekoliko manjih filmskih uloga. Pojavio se u jednoj epizodi mini serije Letovi koji se pamte, a naredne godine i u filmu Biće skoro propast sveta, gde je imao sporednu ulogu Aziza. Iste, 1968. godine imao je ulogu u TV filmu Neverovatni cilinder Nj. V. kralja Kristijana. Godine 1969. pojavio se u filmovima Sedmina i Zaseda, Živojina Pavlovića, u ulozi seoskog milicajca, kao i u pobedničkom filmu Berlinskog filmskog festivala, Rani radovi, u ulozi Dragiše. Godine 1970. imao je ulogu u filmu Pucanj, režisera Krešimira Golika.

1971—1980. uredi

Godine 1971. glumio je u dve epizode TV serije Čedomir Ilić u ulozi studenta, a iste godine i u TV filmovima Don Kihot i Sančo Pansa i Domovina u pesmama. U kratkometražnom filmu Amigos pojavio se 1972. godine, kao i u filmu Prvi splitski odred u ulozi ustaškog poverenika.[4] Godine 1973. imao je ulogu u TV seriji Od danas do sutra, a 1974. godine u TV seriji Divlje godine kao nepoznati. Šira publika upoznala je Nikolića kao artiljerca u ratnom filmu Žike Mitroića, Užička republika iz 1974. godine, gde je igrao u ulozi Klakera. Nakon toga usledila je uloga u filmu Poznajete li Pavla Pleša? (1975), a onda i u partizanskom filmu Devojački most (1976), gde je Nikolić u ulozi partizana Marka bio jedan od glavnih aktera filma. Usledile su uloge u TV seriji Grlom u jagode (1976), mini-seriji Na putu izdaje (1976) i TV seriji Užička republika, takođe u ulozi Klakera. Godine 1977. Nikolić se pojavio u filmovima Pucanj kao Petar Zorić, Inferiornost kao Aberiđi i u TV filmu 67. sastanak Skupštine Kneževine Srbije u ulozi Adama Bogosavljevića. Tokom sedamdesetih godina, Nikolić je imao veliki broj uloga kao partizanski borac, 1978. godine glumio je u filmovima Dvoboj za južnu prugu kao Miša, filmu Boško Buha kao Puškar i TV mini-serijama Boško Buha i Razmena. Godine 1979. pojavio se u TV filmovima Ujed kao Miloš i Prva srpska železnica kao Nikola Pašić. Tokom 1980. godine pojavio se u filmovima Petrijin venac kao Dobrivoje, Snovi, život, smrt Filipa Filipovića kao komunista i u TV filmu Nešto iz života kao veterinar Života.[4]

1981—1990. uredi

Godine 1981. pojavio se u TV seriji Svetozar Marković kao Adam Bogosavljević i filmovima Šesta brzina kao gastarbajter, Stari Beograd, Bila jednom ljubav jedna, Kraljevski voz kao železničar ilegalac, Tuga kao mladić i filmu Buntovnik. Tokom 1982. pojavio se u TV serijama Priče iz radionice kao gastarbajter, Poslednji čin, Doktorka na selu kao sekretar Radiša, Priče preko pune linije, Španac i TV filmu Beograd nekad i sad u ulogama Neše, Nikole i Petra.[4] Godine 1983. glumio je u francuskom filmu Le prix du danger u ulozi takmičara, TV serijama Zamke kao Pavle, major OZNE, Rade Končar i TV filmu Karađorđeva smrt. Uloga Karađorđa Petrovića u režiji Đorđa Kadijevića donela mu je veliku popularnost, a ubrzo nakon toga je počelo dugogodišnje snimanje TV serije Vuk Karadžić, gde je takođe tumačio lika Karađorđa.

Godine 1984. pojavio se u jednoj epizodi TV mini serije Ne tako davno i dve epizode TV serije Ulični pevači. U TV filmu Miomira Mikija Stamenkovića Dvostruki udar pojavio se 1985. godine, a nakon toga i u šest epizoda makedonske serije Kvo vadis? u ulozi Tigelina.[4] Manje uloge zabeležio je 1986. godine, u TV seriji Sivi dom kao Kecov stric i TV filmu Vrenje. Godine 1987. pojavio u tri epizode serije Lo scialo, a nakon toga u ulozi zbog koje je privukao veliku pažnju šire publike — kao Dragiša „Giga“ Popadić u TV seriji Bolji život. Iste godine je otpočelo i emitovanje tv serije Vuk Karadžić, gde je ponovo tumačio lik Karađorđa. Nakon toga usledila je uloga u TV filmu Novogodišnja priča (1988) i filmu Bolji život (1989). Nikolić se takođe pojavio u dve epizode TV serije Drugarica ministarka kao Giga Popdić, a naredne 1990. godine u filmovima Gluvi barut kao Mrki i TV filmu Ljubav je hleb sa devet kora.[4]

1991—2000. uredi

Godine 1991. Nikolić se pojavio u TV filmovima Konak, Glava šećera kao Uzivoić i Apis kao major Ljubomir Vulović. Godine 1992. igrao je Karađorđa Petrovića u TV seriji Teatar u Srba, a iste godine i na TV filmu Juriš na skupštinu u ulozi Milomira Sokolovića. Godine 1994. u ulozi Stefana Nikolića pojavio se u filmu Zdravka Šotre, Dnevnik uvreda 1993, jednoj epizodi TV serije Policajac sa Petlovog brda kao Rembo i TV filmu Novogodišnja priča kao Života. U filmu Terasa na krovu iz 1995. godine, Nikolić se pojavio u ulozi Ratka, a iste godine i u devet epizoda TV serije Kraj dinastije Obrenović kao Dimitrije Cincar-Marković i filmu Tamna je noć u ulozi Boška Belezade. U periodu od 1994—1996. godine glumio je u ulozi Bate Šejna Davidovića u dvadeset i devet epizoda TV serije Srećni ljudi. Nikolić je takođe imao ulogu u TV seriji Gore-dole, režisera Miloša Radivojevića kao Damjan Danković Džoks, gde se u periodu od 1996—1997. godine pojavio u dvanaest epizoda. Godine 1997. pojavio se u TV filmu Ljubav, ženidba i udadba u ulozi Jovana, a naredne godine u TV filmovima Svirač kao gazda Milun Vučetić i Nikoljdan 1901. godine kao kafedžija Stavros. Godine 1999. pojavio se u filmovima Morte di una ragazza perbene i Nek bude što bude.

2001—2010. uredi

Godine 2001. Nikolić se pojavio u kratkom TV filmu Rondo i TV mini-seriji Budi fin. U filmu Živojina Pavlovića, Država mrtvih iz 2002. godine, Nikolić se našao u ulozi pijanca Rocka, a iste godine pojavio se u filmu Kordon u ulozi Zmaja, za koju je dobio Nagradu Car Konstantin 2003. godine na 38. Filmskim susretima u Nišu. Takođe, Nikolić je 2002. godine imao ulogu majstora Save u jednoj epizodi TV serije Kazneni prostor i TV filmovima Zagonetne varijacije kao pisac Abel Znorko, Tridesetdva kvadrata kao Ljubisav i TV filmu Akcija Tigar, gde se pojavio u ulozi Miluna Petkovića. Kao Božidar Spasić glumio je u osam epizoda TV serije Najbolje godine iz 2003. godine, a 2004. godine u TV filmu Skela u ulozi gospodara. Pojavio se i u TV seriji Nebojše Romčevića, Ljubav, navika, panika, u tri epizode, kao Đole, 2005. godine. U periodu od 2005—2006. godine glumio je Bumidira Popivodu u dvadeset i devet epizoda TV serije Idealne veze. Nikolić se pojavio u manjoj ulozi Karađorđa u filmu Šejtanov ratnik iz 20056. godine, a nakon toga u periodu od 2007—2008. godine pojavljivao se u TV seriji Kafanica blizu SIS-a, u ulozi Bogija. U ulozi organizatora pojavio se u jednoj epizodi serije Kuku, Vasa (2010), a iste godine glumio je u ulozi Atanasa Božića u filmu Montevideo, Bog te video!

2011—2019. uredi

U filmu Srđana Dragojevića Parada iz 2011. godine imao je ulogu Bogdana, a naredne godine pojavio se u deset epizoda TV serije Jagodići kao Mate. U periodu od 2012—2013. godine pojavio se u pet epizoda TV serije Montevideo, Bog te video! kao Atanas Božić.[4][12] Nikolić je zabeležio ulogu i u kratkometražnom hrvatskom filmu Kutija iz 2013. godine u ulozi Brke. Pojavio se u segmentu Sofija, filma Jednaki (2014), a iste godine i u filmu Peti leptir kao deda Dušan. U periodu od 2012—2015. godine glumio je u trideset i sedam epizoda crnogorske i srpske serije Budva na pjenu od mora, u ulozi đeda Joke, a nakon toga u filmu Radoša Bajića, Za kralja i otadžbinu (2015) u ulozi Milisava Janjića. Iste, 2015. godine pojavio se u ulozi Dejana Stanića u filmu Brat Dejan, kao i u jednog epizodi TV serije Čizmaši, gde je nastupio sa ulogom generala Pantića. U ulozi Mitrofana Bana pojavio se u TV seriji Božićni ustanak, 2017. godine. Ostvario je uloge i u šest epizoda TV serije Senke nad Balkanom kao deda Luka, kao i u kratkometražnom filmu Pesnik revolucije, takođe iz 2017. godine. Advokata Simu glumio je u TV seriji Pet, nakon toga iste godine ostvario je uloge u serijama Komšije kao Živojin, Pogrešan čovek kao Lazar Crnković stariji, serijama Žigosani u reketu kao deda Miša i u Urgentni centar kao Hraben Lukić.[13]

Filmografija uredi

God. Naziv Uloga
1960-e
1967. Letovi koji se pamte
1968. Neverovatni cilinder Nj. V. kralja Kristijana
1968. Biće skoro propast sveta Aziz
1969. Zaseda seoski milicajac
1969. Sedmina
1969. Rani radovi Dragiša
1970-e
1970. Pucanj
1970. Čedomir Ilić student
1971. Domovina u pesmama
1971. Don Kihot i Sančo Pansa
1972. Amigos
1972. Prvi splitski odred poverenik glavnog ustaškog stana
1973. Od danas do sutra
1974. Divlje godine
1974. Užička republika Klaker
1975. Poznajete li Pavla Pleša?
1976. Užička republika (TV serija) Klaker
1976. Na putu izdaje partizanski oficir
1976. Devojački most Marko
1976. Grlom u jagode Marko
1977. Inferiornost Aberiđi
1977. 67. sastanak Skupštine Kneževine Srbije Adam Bogosavljević
1977. Pucanj Petar Zorić
1978. Razmena
1978. Dvoboj za južnu prugu Miša
1978. Boško Buha (TV serija) Puškar
1978. Boško Buha Puškar
1979. Prva srpska železnica Nikola Pašić
1979. Ujed Miloš
1980-e
1980. Petrijin venac Dobrivoje
1980. Nešto iz života veterinar Života
1980. Snovi, život, smrt Filipa Filipovića komunista demonstrant
1981. Kraljevski voz železničar ilegalac
1981. Tuga mladić
1981. Stari Beograd
1981. Buntovnik
1981. Bila jednom ljubav jedna
1981. Svetozar Marković Adam Bogosavljević
1981. Šesta brzina gastarbajter
1982. Španac poručnik kraljeve vojske
1982. Poslednji čin
1982. Beograd nekad i sad Neša, Nikola, Petar
1982. Priče iz radionice gastarbajter Milorad
1982. Doktorka na selu sekretar Radiša
1982. Priče preko pune linije Nikola Stokić
1983. Karađorđeva smrt Karađorđe
1983. Zamke Pavle, major OZNE
1983. Rade Končar
1983. Le Prix du danger takmičar
1983. Veliki transport Pavle Paroški
1984. Ne tako davno (TV serija)
1984. Ulični pevači
1985. Dvostruki udar Brka
1985. Kvo vadis? Tigelin
1986. Vrenje
1986. Sivi dom Kecov stric
1987. Rezervisti
1987. Lo scialo
1987. Bolji život: Novogodišnji specijal Dragiša „Giga“ Popadić
1988. Novogodišnja priča
1987—1988. Vuk Karadžić Karađorđe Petrović
1989. Bolji život Dragiša „Giga“ Popadić
1989. Drugarica ministarka Giga Popadić
1990-e
1990. Gluvi barut Mrki
1990. Ljubav je hleb sa devet kora
1991. Obraz uz obraz: Novogodišnji specijal Marko
1991. Apis major Ljubomir Vulović
1991. Glava šećera David Uzlović, zelenaš
1991. Konak
1987—1991. Bolji život Dragiša „Giga“ Popadić
1992. Juriš na skupštinu Milomir Sokolović
1992. Teatar u Srba Karađorđe Petrović
1994. Dnevnik uvreda 1993 Stefan Nikolić
1994. Novogodišnja priča Života
1994—1996. Srećni ljudi Velimir Davidović
1994. Policajac sa Petlovog brda Rembo
1995. Kraj dinastije Obrenović Dimitrije Cincar-Marković
1995. Terasa na krovu Ratko
1995. Tamna je noć Boško Beležada
1997. Ljubav, ženidba i udadba Jovan
1996-1997. Gore dole Damjan Danković „Džoks“
1998. Nikoljdan 1901. godine kafedžija Stavros
1998. Svirač gazda Milun Vučetić
1999. Nek bude što bude
1999. Morte di una ragazza perbene
2000-e
2001. Budi fin
2001. Rondo pacijent 1
2002. Akcija Tigar Milun Petković
2002. Tridesetdva kvadrata Ljubisav
2002. Zagonetne varijacije Abel Znorko
2002. Država mrtvih pijanac Roćko
2002. Kazneni prostor vodoinstalater Sava
2002. Kordon Zmaj
2003. Najbolje godine Božidar
2004. Skela gospodar
2005. Ljubav, navika, panika Đole
2005—2006. Idealne veze Budimir Popivoda
2006. Šejtanov ratnik Karađorđe
2007. Kafanica blizu SIS-a Bogi
2010-e
2010. Montevideo, Bog te video! Atanas Božić
2010. Kuku Vasa organizator
2011. Parada Bogdan
2012. Jagodići Mate
2012—2013. Montevideo, Bog te video! (TV serija) Atanas Božić
2013. Kutija Brko
2014. Peti leptir deda Dušan
2014. Jednaki (segment Sofija)
2012—2015. Budva na pjenu od mora đed Joko
2015. Čizmaši general Pantić
2015. Za kralja i otadžbinu Milisav Janjić
2015. Brat Dejan general Dejan Stanić
2017. Pesnik revolucije
2017. Božićni ustanak Mitrofan ban
2017. Senke nad Balkanom deda Luka Pletikosić
2018. Pet advokat Sima
2018. Komšije Živojin
2018. Pogrešan čovek Lazar Crnković stariji
2018. Urgentni centar Hrabren Lukić
2018. Žigosani u reketu deda Miša
2020. Otac deda

Pozorište uredi

Nikolić je član Narodnog pozorišta u Beogradu bio od 1970. godine, gde je glumio u velikom broju predstava.[1][14] U Nikolićeve antologije pozoripne uloge ubraja se i lik Abela Znorka u predstavi Zagonetne varijacije, koju je režirao Božidar Đurović. Predstava je od premijere 2. maja 1998. godine odigrana 293 puta, a za lik Abela Znorka Nikolić je dobio nagradu Raša Plaović.[15][16]

  • Promotor – „Đavolov pečat“
  • Komentator – „Majka Hrabrost i njena deca“
  • Henri - Ričard III
  • Saroš – „Tašana“
  • Kalimako – „Mandragola“
  • Benkvo – „Magbet“
  • Orlando – „Kako vam drago“
  • Repetilov – „Nevolje zbog pameti“
  • Neko, potom Svetislav Dobrić – „Ivkova slava“
  • Nikolaj Rostov – „Rat i mir“
  • Serdar Janko – „Gorski vijenac“
  • Afranije – „Majstor i Margarita“
  • Grof Cezar fon Muk – „Mefisto“
  • Aleksa Žunjić – „Sumnjivo lice“
  • Baron – „Na dnu“
  • Ljubomir Vulović – „Apis“
  • Jaša Tomić – „Je li bilo kneževe večere“
  • Bertije – „Napoleon I“
  • Džordž, vojvoda od Klorensa – „Ričard III“
  • Sokolović – „Izbiračica“
  • Batista – „Ukroćena goropad“
  • Karađorđe Petrović – „Vožd Karađorđe i knjaz Miloš“
  • Lebedev – „Idiot“
  • Abel Znorko – „Zagonetne varijacije“
  • Viktor Novak – „Suze su OK“
  • Dorn – „Galeb“
  • Berald – „Uobraženi bolesnik“...
  • Šimurina - „Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja“
  • Hadži Sinanudin - „Derviš i smrt“
  • Tiresija - “Bahantkinje”

Nagrade uredi

Festivali uredi

  • 1988. Beogradsko proleće - Skid'o sam joj zvezde s neba (Veče gradskih pesama, sa grupom Legende), pobednička pesma
  • 1996. Beogradsko proleće - Ne diraj mi u tamburu (Veče gradskih pesama)

Reference uredi

  1. ^ a b v g d „Pričao je da mu je JEDNA uloga PROMENILA ŽIVOT, a impresivna BIOGRAFIJA Marka Nikolića nikoga ne ostavlja ravnodušnim”. blic.rs. 3. 1. 2019. 
  2. ^ „Marko Nikolić, stranica mog života: Zamalo da postanem košarkaš zbog mog drugara Ducija”. yugopapir.com. 
  3. ^ „Istorijat OŠ Svetozar Marković”. ossvetozarmarkovic.wordpress.com (na jeziku: srpski). Pristupljeno 5. 1. 2019. 
  4. ^ a b v g d đ e ž „Marko Nikolić - svi ga znate kao Gigu Moravca!”. mondo.rs. 24. 1. 2017. Arhivirano iz originala 04. 01. 2019. g. Pristupljeno 03. 01. 2019. 
  5. ^ Marko Nikolić, Karađorđe među glumcimasinemanija.com
  6. ^ „Filmski susreti u Nišu: Predstavljen dokumentarni film i monografija o Marku Nikoliću”. akademijaumetnosti.edu.rs. Pristupljeno 16. 1. 2019. 
  7. ^ „Svi detalji ljubavnog života Marka Nikolića: Ženio se tri puta, imao troje dece, a ono što je rekao o ćerki Mini, mnogo je otkrilo o njemu”. zena.blic.rs. 3. 1. 2019. 
  8. ^ „Zbogom Gigo! Preminuo legendarni glumac Marko Nikolić”. informer.rs (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2. 1. 2019. 
  9. ^ „Poslednji pozdrav: Sahranjen Marko Nikolić, belo cveće prekrilo njegov grob, Ivica Dačić i Mima Karadžić u suzama”. blic.rs (na jeziku: srpski). Pristupljeno 5. 1. 2019. 
  10. ^ „Jecaji i suze odzvanjali Alejom velikana. Sahranjen Marko Nikolić! Ovako se Srbija oprostila od čuvenog glumca!”. alo.rs (na jeziku: srpski). Pristupljeno 5. 1. 2019. 
  11. ^ Marko Nikolić sahranjen u Aleji zaslužnih građana („Politika”, 5. januar 2019)
  12. ^ „A sada i serija "Montevideo bog te video". mondo.rs. 3. 2. 2012. Arhivirano iz originala 04. 01. 2019. g. Pristupljeno 03. 01. 2019. 
  13. ^ „Marko Nikolić glumačka legenda bivše države u novoj seriji: Bolje da me pamte po ulozi, nego po nekom zločinu. I dalje mi na ulici viču: 'Gdje si, Gigo Popadiću?'. jutarnji.hr. 3. 9. 2018. 
  14. ^ „Marko Nikolić”. Narodno pozorište u Beogradu. Pristupljeno 03. 01. 2019. 
  15. ^ „Odlazak Marka Nikolića”. politika.rs. 4. 1. 2019. 
  16. ^ Preminuo glumac Marko Nikolić („Politika”, 2. januar 2019)
  17. ^ „Marko Nikolić dobitnik nagrade „Pavle Vuisić. 6yka.com. 21. 8. 2012. Pristupljeno 4. 1. 2019. 
  18. ^ „Marko Nikolić i Boris Pingović 250 puta u Zagonetnim varijacijama”. glossy.espreso.rs. 5. 2. 2011. Arhivirano iz originala 04. 01. 2019. g. 
  19. ^ „Luka doneo sreću Bori Todoroviću”. blic.rs. Pristupljeno 10. 10. 2013. 
  20. ^ „Vučić odlikovao Radu Đuričin, Marka Nikolića, Cuneta...”. rs.n1info.com. 14. 2. 2018. Arhivirano iz originala 03. 01. 2019. g. 

Spoljašnje veze uredi