Мартовка
Martovka (lat. Hygrophorus marzuolus) visoko je kvalitetna jestiva gljiva veoma primamljivog ukusa. Može se naći u šumama pored bukve, jele, hrasta, kestena i borova, u planinskim područjima i u nizijama,a često se martovka razvija pod zemljom ili pod mahovinom. Ima je i u našim krajevima: Sloveniji, srednjoj Hrvatskoj i u istočnoj Bosni. Raste u periodu između januara i maja.[2]
| Martovka | |
|---|---|
| |
| Naučna klasifikacija | |
| Carstvo: | |
| Divizija: | |
| Klasa: | |
| Red: | |
| Porodica: | |
| Rod: | |
| Vrsta: | H. marzuolus
|
| Binomno ime | |
| Hygrophorus marzuolus | |
| Sinonimi[1] | |
Klobuk uredi
Klobuk martovke je veličine od 5 do 12 centimetara. Oblik je okruglasto ispupčen, a kako stari sve se više ispupčava. Kožica je glatka, ali nije lepljiva ni sluzava. Pokriven je lišćem i mahovinom. Klobuk može biti sive boje, u dodiru sa svetlom postaje crn ili riđe boje. Površina mu može biti svetlija ili tamnija.[2]
Listići uredi
Listići martovke su debeli i do 3 milimetra,a široki od 6 do 12 milimetara. Veoma su nežni, bele ili sive boje.[2]
Otrusina uredi
Stručak uredi
Stručak martovke je od 3 do 8 centimetara i od 1,2 do 3,5 centimetara. Valjkastog je oblika, svilenkaste površine. Na prelomu stručka se kora vlaknasto cepa.[2]
Meso uredi
Meso martovke je jedro, ukusno, debljine i do 1,5 centimetara. Bele je boje, a posivljuje prema unurašnjosti.[2]
Hemijske reakcije uredi
Martovka reaguje na železni sulfid, amonijak i na kalijum (negativna)[2]
Mikroskopija uredi
Spore hyaline, bogate vakuolama, oblo-elipsoidne, 5-7,75/4-6 mi. Bazdiji izduženo batinasti, 45-55/4-6 mi.[2]
Slične vrste uredi
Slične vrste martovki su: kozjača (lat. Hygrophorus caprino), pocrnica (lat. Russula nigricans).[2]
