Mate (piće)
Mate ili maté,[a] (/ˈmæteɪ/), takođe poznat kao chimarrão ili cimarrón[b], tradicionalno je južnoameričko biljno piće bogato kofeinom. Pravi se natapanjem osušenih listova jerbe mate (Ilex paraguariensis) u vrućoj vodi i tradicionalno se služi sa metalnom cevčicom (bombilom) u posudi koja se obično pravi od tikvice kalabaša (koja se takođe naziva mate), ali i u nekim oblastima napravljena od stočnog roga (guampa). Veoma sličan preparat, mate kosido, uklanja deo biljnog materijala, i ponekad dolazi u kesicama čaja. Danas se mate komercijalno prodaje kao „jerba mate” u kesicama čaja i kao flaširani ledeni čaj.
Tip | Infuzija, oplo |
---|---|
Zemlja porekla | Teritorija naroda Guarani (današnji Paragvaj, argentinska provincija Misiones, jugoistočna Bolivija, južni Brazil i Urugvaj) |
Uveden | Predkolumbovsko doba. Prvi evropski pisani zapis španskih kolonizatora u 15. veku |
Mate su konzumirali narodi Guarani i Tupi. Njegova potrošnja bila je isključiva za starosedeoce Paragvaja,[2] tačnije u departmanima Amambaj i Alto Parana. Neke etničke grupe koje su ga konzumirale su Ava, Mbja i Kajova, a takođe, u manjoj meri, druge etničke grupe koje su trgovale sa njima, kao što su Nandeva, Taluhet (drevni pampas) i narod Kom (Tobas). To je nacionalno piće Argentine,[3] Paragvaja i Urugvaja, a takođe se konzumira u bolivijskom Čaku, severnom i južnom Čileu, južnom Brazilu, Siriji (najveći uvoznik na svetu) i Libanu (posebno Druzi), gde se doneli su imigranti iz Paragvaja i Argentine.[4][5]
Jerba mate (Ilex paraguariensis), ka'a na jeziku Guarana, sadrži (između ostalih jedinjenja) stimulans kofein. Listovi se osuše i iseckaju ili melju da bi se napravio grubi praškasti preparat koji se zove yerba[v] (što znači 'trava'), koji se zatim potopi u vruću vodu.
Pribor uredi
Metalna cevčica je poznata kao bombilla ili bomba i tradicionalno se pravi od srebra. Moderne cevčice se obično prave od nikl srebra, nerđajućeg čelika ili trske sa šupljim stablom. Bombila funkcioniše kao slamka i kao sito. Potopljeni kraj je proširen, sa malim rupama ili prorezima koji omogućavaju unošenje tečnosti, ali blokiraju krupnu materiju koja čini veći deo smeše. Moderni dizajn bombile koristi pravu cev sa rupama ili opružnu čauru da deluje kao sito.[6]
Kontejner u kome se mate služi je takođe poznat kao mate.[g] Obično se pravi od tikve od kalabaša, ali može biti napravljen i od drugih materijala.
Istorija uredi
Mate su prvi konzumirali domoroci Gvarani koji žive u današnjem Paragvaju, jugoistočnom Brazilu, Argentini, Boliviji, Urugvaju,[1][7][8][9][10] a takođe ga je širio Tupi narod koji je živeo u susednim oblastima. Nakon toga je ovo piće bilo komercijalizovano u delu južnog Brazila i severoistočne Argentine, uglavnom u oblastima koje su bile paragvajska teritorija pre Paragvajskog rata. Stoga je naučno ime jerba-mate Ilex paraguariensis. Konzumacija jerba-mate postala je rasprostranjena sa evropskom kolonizacijom u španskoj koloniji Paragvaj krajem 16. veka, među španskim naseljenicima i autohtonim Gvaranima, koji su ga konzumirali pre dolaska Španaca. Potrošnja jerba mate proširila se u 17. veku do Rio de la Plate, a odatle do Perua i Čilea.[11] Ova rasprostranjena potrošnja ga je pretvorila u glavnu robu Paragvaja iznad ostalih proizvoda kao što su duvan, pamuk i govedina. Rad Aboridžina je korišćen za žetvu divljeg rastinja. Sredinom 17. veka, jezuiti su uspeli da pripitome biljku i uspostave plantaže u svojim indijanskim naseobinama u argentinskoj provinciji Misiones, što je izazvalo oštru konkurenciju sa paragvajskim sakupljačima divljih useva. Nakon njihovog proterivanja 1770-ih, jezuitske misije — zajedno sa plantažama jerba-mate — su zapuštene. Ova industrija je i dalje bila od primarnog značaja za paragvajsku ekonomiju nakon nezavisnosti, ali je razvoj u korist paragvajske države zaustavljen nakon Paragvajskog rata (1864–1870) koji je razorio zemlju ekonomski i demografski.
Brazil je tada postao najveći proizvođač mata. U brazilskim i argentinskim projektima krajem 19. i početkom 20. veka, biljka je ponovo domestikovana, otvarajući put za plantažne sisteme. Kada su brazilski preduzetnici 1930-ih počeli da pridaju veću pažnju kafi, Argentina, koja je dugo bila glavni potrošač, preuzela je ulogu najvećeg proizvođača, oživljavajući privredu provincije Misiones, gde su jezuiti nekada imali većinu svojih plantaža. Godinama se status najvećeg proizvođača menjao između Brazila i Argentine.[12]
U današnje vreme je Argentina najveći proizvođač sa 56–62%, zatim Brazil, 34–36%, i Paragvaj, 5%.[13] Urugvaj je najveći potrošač po glavi stanovnika, koji troši oko 19 litara godišnje.[14]
Kultura uredi
Mate ima snažan kulturni značaj za nacionalni identitet i za društvo. Zerba mate je nacionalno piće Paragvaja, gde se takođe pije sa toplom ili ledeno hladnom vodom (pogledajte terere);[15] Argentine;[16] i Urugvaja. Pijenje mate je uobičajena društvena praksa na celoj teritoriji Paragvaja i delovima Argentine, Brazila, Urugvaja, južnog Čilea i istočne Bolivije. U celom južnom konusu, smatra se da je to tradicija preuzeta od paragvajskih Gvarana, a kasnije su ovaj čaj pili gaučosi ili vakerosi, što su termini koji se obično koriste za opisivanje starih stanovnika južnoameričkih pampasa, čakosa ili patagonskih travnjaka, koji se uglavnom nalaze u delovima Argentina, Paragvaj, Urugvaj, jugoistočna Bolivija, južnog Čilea i južnog Brazila. Argentina od 2015. godine slavi Nacionalni dan mata svakog 30. novembra.[17]
Mate se takođe konzumira kao ledeni čaj u različitim regionima Brazila, poreklom kako iz industrijalizovanog oblika, koji proizvodi Mate Leo, tako i od zanatskih proizvođača. To je deo kulture plaža u Rio de Žaneiru, gde ga naširoko prodaju prodavci na plažama.[18]
Napomene uredi
Reference uredi
- ^ a b Petruzzello, Melissa (ur.). „Mate - beverage”. Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 8. 10. 2015.
- ^ Cervantes, Biblioteca Virtual Miguel de. „En busca del hueso perdido : (tratado de paraguayología) / Helio Vera”. Biblioteca Virtual Miguel de Cervantes (na jeziku: španski). Pristupljeno 25. 3. 2021.
- ^ „Ley 26.871 - Declárase al Mate como infusión nacional.”. InfoLEG (na jeziku: španski). Ministry of Economy and Public Finance. Pristupljeno 7. 10. 2010.
- ^ Barceloux, Donald (3. 2. 2012). Medical Toxicology of Drug Abuse: Synthesized Chemicals and Psychoactive Plants. John Wiley & Sons. ISBN 978-1-11810-605-1.
- ^ „South American 'mate' tea a long-time Lebanese hit”. Middle East Online. Arhivirano iz originala 12. 03. 2014. g. Pristupljeno 11. 3. 2014.
- ^ Goodfriend, Anne (2. 3. 2006). „Yerba maté: The accent is on popular health drink”. USA Today. str. 1. Pristupljeno 29. 5. 2011.
- ^ Del Techo, Ximénez, Nicolás, Bartolomé, Martín; Dobrizhoffer (1967). Tres encuentros con América, Asunción, p. 40. editorial del Centenario.
- ^ Ganson, Barbara (ur.). „The Guaraní and Their Legacy”. Oxford Bibliographies. Pristupljeno 25. 3. 2021.
- ^ „The Guaraní and Their Legacy”.
- ^ Preedy, Victor R. (2013). Tea in Health and Disease Prevention. Academic Press. str. 165—6. ISBN 9780123849373. „The Indians known as the Guarani began drinking yerba mate in the region that now includes Paraguay, southern Brazil, southeastern Bolivia, Northeastern Argentina and Uruguay.”
- ^ „Regional History of Yerba Mate”. www.yerba-mate.com. Pristupljeno 30. 10. 2019.
- ^ „History of Mate”. Establecimiento Las Marías. Arhivirano iz originala 12. 11. 2011. g. Pristupljeno 8. 11. 2011.
- ^ „segundoenfoque”. 9. 2. 2018. Arhivirano iz originala 10. 02. 2018. g. Pristupljeno 13. 7. 2018.
- ^ „As Consumption Stagnates in South America, will Yerba Mate Move North?”. 19. 10. 2016. Arhivirano iz originala 24. 11. 2017. g. Pristupljeno 23. 6. 2017.
- ^ Conran, Caroline; Conran, Terence; Hopkinson, Simon (2001). The Conran Cookbook. Conran-Octopus. ISBN 978-1-84091-182-4.
- ^ Sanders, Kerry. „Next time you're in Argentina, try a cup of mate”. MSNBC. str. 1. Arhivirano iz originala 1. 10. 2012. g. Pristupljeno 29. 5. 2011.
- ^ „¡Al gran mate argentino salud! 30 de noviembre: Día Nacional del Mate en la Argentina”. INSTITUTO NACIONAL DE LA YERBA MAT. Pristupljeno 25. 1. 2021. „El Congreso de la Nación Argentina, sancionó en diciembre de 2014 la Ley 27.117, la cual establece que el día 30 de noviembre de cada año se celebre el “Día Nacional del Mate”, en homenaje al caudillo Andrés Guacurarí y Artigas, conocido popularmente como “Andresito”.”
- ^ Barrionuevo, Alexei (9. 2. 2010). „Clamping Down on the Kaleidoscope of Rio's Beaches”. The New York Times. New York City. Pristupljeno 30. 8. 2014.
Literatura uredi
- Assunção, Fernando O. (1967). El mate. Bolsilibros Arca (na jeziku: španski).
- Claude Lévi-Strauss (1955), Tristes Tropiques (1973 English translation by John and Doreen Weightman) New York: Atheneum
- López, Adalberto. The Economics of Yerba Mate in Seventeenth-Century South America in Agricultural History. Agricultural History Society 1974.
- „FAOSTAT”. Food and Agriculture Organization of the United Nations. Pristupljeno 5. 4. 2015.
- Agricultural History. The Economics of Yerba Mate in Seventeenth-Century South America
- Ross W. Jamieson. The Essence of Commodification: Caffeine dependencies in the early modern world. Journal of Social History, Winter 2001.
- Jeffs Munizaga, José Gabriel (2017-03-06). „Chile en el macrocircuito de la yerba mate. Auge y caída de un producto típico del Cono Sur americano” [Chile in the macrocircuit of yerba mate. Boom and fall of a typical product of the American Southern Cone]. Rivar: Revista Iberoamericana de Viticultura, Agroindustria y Ruralidad (na jeziku: Spanish). 4 (11).
- Pablo Hernández. Organización social de la doctrinas guaranias de la Compañía de Jesús. Revista de la Biblioteca Nacianal. Buenos Aires, 1950.
- „Mate coquimbano”. Museo de Artes Decorativas (na jeziku: Spanish). Servicio Nacional del Patrimonio Cultural. Pristupljeno 2020-08-30.
- Víctor Rau. 2008. La Yerba Mate En Misiones (Argentina). Estructura Y Significados De Una Producción Localizada Arhivirano 18 avgust 2011 na sajtu Wayback Machine. IV Congreso Internacional de la Red SIAL.
- Ciferri, Alberto (2019-08-09). An Overview of Historical and Socio-economic Evolution in the Americas (на језику: енглески). Cambridge Scholars Publishing. стр. 469. ISBN 978-1-5275-3821-4.
- Cadogan, León (1966). „Animal and Plant Cults in Guarani Lore”. Revista de Antropologia. 14: 105—124. ISSN 0034-7701. JSTOR 41616561. doi:10.11606/2179-0892.ra.1966.110761 .
- Clastres, Hélène (1968). „Rites funéraires Guayaki”. Journal de la société des américanistes. 57 (1): 63—72. doi:10.3406/jsa.1968.2035.
- Clastres, Pierre (1968). „Ethnographie des Indiens Guayaki (Paraguay - Brésil)”. Journal de la société des américanistes. 57 (1): 8—61. doi:10.3406/jsa.1968.2034.
- Hudson, Charles M. (1979). Black Drink: A Native American Tea. University of Georgia Press. ISBN 0-8203-0462-X
- Hale, Edwin Moses (1891). Ilex Cassine: The aboriginal North American tea : its history, distribution, and use among the native American Indians. Bulletin U.S. Dept. of Agriculture. Division of Botany.
- Andrews, Charles Mclean and Andrews, Evangeline Walker (1945). Jonathan Dickinson's Journal or, God's Protecting Providence. Being the Narrative of a Journey from Port Royal in Jamaica to Philadelphia between August 23, 1696 to April 1, 1697. Yale University Press. Reprinted 1981. Florida Classics Library.
- Crown, Patricia L.; Emerson, Thomas E.; Gu, Jiyan; Hurst, W. Jeffery; Pauketat, Timothy R.; Ward, Timothy (28. 8. 2012). „Ritual Black Drink consumption at Cahokia”. Proceedings of the National Academy of Sciences of the United States of America. 109 (35): 13944—13949. PMC 3435207 . PMID 22869743. doi:10.1073/pnas.1208404109 .
- Elizabeth Norton (2012-08-08). „'Black Drink' Tea Cup Discovered, Linked To Native American Ritual And Trade Network”. Huffington Post.
- Photo of Cahokia mugs associated with black drink : John Shanks (2012-08-07). „Use of Caffeinated Drink in pre-Columbian North America”. Sci-News.com.
- Hudson, Charles M (1979). Black Drink: A Native American Tea. University of Georgia Press.
- Hudson, Charles M. (1976). The Southeastern Indians. str. 226.
- Edwards, Adam, 2002. morton/pdfs/a_edwards.pdf "Variation of caffeine and related alkaloids in Ilex vomitoria Ait. (Yaupon holly): A model of intraspecific alkaloid variation."[mrtva veza] Society for Economic Botany Julia F. Morton Award.
- Hudson, Charles M. (1976). The Southeastern Indians. str. 4, 59, 62, 138, 140–141.