Mate ili maté,[a] (/ˈmæt/), takođe poznat kao chimarrão ili cimarrón[b], tradicionalno je južnoameričko biljno piće bogato kofeinom. Pravi se natapanjem osušenih listova jerbe mate (Ilex paraguariensis) u vrućoj vodi i tradicionalno se služi sa metalnom cevčicom (bombilom) u posudi koja se obično pravi od tikvice kalabaša (koja se takođe naziva mate), ali i u nekim oblastima napravljena od stočnog roga (guampa). Veoma sličan preparat, mate kosido, uklanja deo biljnog materijala, i ponekad dolazi u kesicama čaja. Danas se mate komercijalno prodaje kao „jerba mate” u kesicama čaja i kao flaširani ledeni čaj.

Mate
Mate u tradicionalnoj tikvi od kalabaša sa metalnom bombilom
TipInfuzija, oplo
Zemlja poreklaTeritorija naroda Guarani (današnji Paragvaj, argentinska provincija Misiones, jugoistočna Bolivija, južni Brazil i Urugvaj)
UvedenPredkolumbovsko doba. Prvi evropski pisani zapis španskih kolonizatora u 15. veku

Mate su konzumirali narodi Guarani i Tupi. Njegova potrošnja bila je isključiva za starosedeoce Paragvaja,[2] tačnije u departmanima Amambaj i Alto Parana. Neke etničke grupe koje su ga konzumirale su Ava, Mbja i Kajova, a takođe, u manjoj meri, druge etničke grupe koje su trgovale sa njima, kao što su Nandeva, Taluhet (drevni pampas) i narod Kom (Tobas). To je nacionalno piće Argentine,[3] Paragvaja i Urugvaja, a takođe se konzumira u bolivijskom Čaku, severnom i južnom Čileu, južnom Brazilu, Siriji (najveći uvoznik na svetu) i Libanu (posebno Druzi), gde se doneli su imigranti iz Paragvaja i Argentine.[4][5]

Jerba mate (Ilex paraguariensis), ka'a na jeziku Guarana, sadrži (između ostalih jedinjenja) stimulans kofein. Listovi se osuše i iseckaju ili melju da bi se napravio grubi praškasti preparat koji se zove yerba[v] (što znači 'trava'), koji se zatim potopi u vruću vodu.

Pribor uredi

Metalna cevčica je poznata kao bombilla ili bomba i tradicionalno se pravi od srebra. Moderne cevčice se obično prave od nikl srebra, nerđajućeg čelika ili trske sa šupljim stablom. Bombila funkcioniše kao slamka i kao sito. Potopljeni kraj je proširen, sa malim rupama ili prorezima koji omogućavaju unošenje tečnosti, ali blokiraju krupnu materiju koja čini veći deo smeše. Moderni dizajn bombile koristi pravu cev sa rupama ili opružnu čauru da deluje kao sito.[6]

Kontejner u kome se mate služi je takođe poznat kao mate.[g] Obično se pravi od tikve od kalabaša, ali može biti napravljen i od drugih materijala.

Istorija uredi

 
Litografija Hoze Gaspara Rodrigeza de Fransije, vladara Paragvaja iz 19. veka, sa matom i njegovom bombilom

Mate su prvi konzumirali domoroci Gvarani koji žive u današnjem Paragvaju, jugoistočnom Brazilu, Argentini, Boliviji, Urugvaju,[1][7][8][9][10] a takođe ga je širio Tupi narod koji je živeo u susednim oblastima. Nakon toga je ovo piće bilo komercijalizovano u delu južnog Brazila i severoistočne Argentine, uglavnom u oblastima koje su bile paragvajska teritorija pre Paragvajskog rata. Stoga je naučno ime jerba-mate Ilex paraguariensis. Konzumacija jerba-mate postala je rasprostranjena sa evropskom kolonizacijom u španskoj koloniji Paragvaj krajem 16. veka, među španskim naseljenicima i autohtonim Gvaranima, koji su ga konzumirali pre dolaska Španaca. Potrošnja jerba mate proširila se u 17. veku do Rio de la Plate, a odatle do Perua i Čilea.[11] Ova rasprostranjena potrošnja ga je pretvorila u glavnu robu Paragvaja iznad ostalih proizvoda kao što su duvan, pamuk i govedina. Rad Aboridžina je korišćen za žetvu divljeg rastinja. Sredinom 17. veka, jezuiti su uspeli da pripitome biljku i uspostave plantaže u svojim indijanskim naseobinama u argentinskoj provinciji Misiones, što je izazvalo oštru konkurenciju sa paragvajskim sakupljačima divljih useva. Nakon njihovog proterivanja 1770-ih, jezuitske misije — zajedno sa plantažama jerba-mate — su zapuštene. Ova industrija je i dalje bila od primarnog značaja za paragvajsku ekonomiju nakon nezavisnosti, ali je razvoj u korist paragvajske države zaustavljen nakon Paragvajskog rata (1864–1870) koji je razorio zemlju ekonomski i demografski.

Brazil je tada postao najveći proizvođač mata. U brazilskim i argentinskim projektima krajem 19. i početkom 20. veka, biljka je ponovo domestikovana, otvarajući put za plantažne sisteme. Kada su brazilski preduzetnici 1930-ih počeli da pridaju veću pažnju kafi, Argentina, koja je dugo bila glavni potrošač, preuzela je ulogu najvećeg proizvođača, oživljavajući privredu provincije Misiones, gde su jezuiti nekada imali većinu svojih plantaža. Godinama se status najvećeg proizvođača menjao između Brazila i Argentine.[12]

U današnje vreme je Argentina najveći proizvođač sa 56–62%, zatim Brazil, 34–36%, i Paragvaj, 5%.[13] Urugvaj je najveći potrošač po glavi stanovnika, koji troši oko 19 litara godišnje.[14]

Kultura uredi

 
Papa Franja drži guampu i bombilu koji su mu dati na poklon dok razgovara sa argentinskom predsednicom Kristinom Fernandez de Kiršner.

Mate ima snažan kulturni značaj za nacionalni identitet i za društvo. Zerba mate je nacionalno piće Paragvaja, gde se takođe pije sa toplom ili ledeno hladnom vodom (pogledajte terere);[15] Argentine;[16] i Urugvaja. Pijenje mate je uobičajena društvena praksa na celoj teritoriji Paragvaja i delovima Argentine, Brazila, Urugvaja, južnog Čilea i istočne Bolivije. U celom južnom konusu, smatra se da je to tradicija preuzeta od paragvajskih Gvarana, a kasnije su ovaj čaj pili gaučosi ili vakerosi, što su termini koji se obično koriste za opisivanje starih stanovnika južnoameričkih pampasa, čakosa ili patagonskih travnjaka, koji se uglavnom nalaze u delovima Argentina, Paragvaj, Urugvaj, jugoistočna Bolivija, južnog Čilea i južnog Brazila. Argentina od 2015. godine slavi Nacionalni dan mata svakog 30. novembra.[17]

Mate se takođe konzumira kao ledeni čaj u različitim regionima Brazila, poreklom kako iz industrijalizovanog oblika, koji proizvodi Mate Leo, tako i od zanatskih proizvođača. To je deo kulture plaža u Rio de Žaneiru, gde ga naširoko prodaju prodavci na plažama.[18]

Napomene uredi

  1. ^ Both "mate" and "maté" are common spellings in English. It is spelled "mate" in both Spanish and Portuguese.[1] The pronunciation is ˈmate in Spanish and ˈmatʃi in Portuguese.
  2. ^ Spanish: [simaˈron]
  3. ^ port. erva
  4. ^ Known as mate or a guampa in Spanish, or cuia or cabaça in Brazil.

Reference uredi

  1. ^ a b Petruzzello, Melissa (ur.). „Mate - beverage”. Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 8. 10. 2015. 
  2. ^ Cervantes, Biblioteca Virtual Miguel de. „En busca del hueso perdido : (tratado de paraguayología) / Helio Vera”. Biblioteca Virtual Miguel de Cervantes (na jeziku: španski). Pristupljeno 25. 3. 2021. 
  3. ^ „Ley 26.871 - Declárase al Mate como infusión nacional.”. InfoLEG (na jeziku: španski). Ministry of Economy and Public Finance. Pristupljeno 7. 10. 2010. 
  4. ^ Barceloux, Donald (3. 2. 2012). Medical Toxicology of Drug Abuse: Synthesized Chemicals and Psychoactive Plants. John Wiley & Sons. ISBN 978-1-11810-605-1. 
  5. ^ „South American 'mate' tea a long-time Lebanese hit”. Middle East Online. Arhivirano iz originala 12. 03. 2014. g. Pristupljeno 11. 3. 2014. 
  6. ^ Goodfriend, Anne (2. 3. 2006). „Yerba maté: The accent is on popular health drink”. USA Today. str. 1. Pristupljeno 29. 5. 2011. 
  7. ^ Del Techo, Ximénez, Nicolás, Bartolomé, Martín; Dobrizhoffer (1967). Tres encuentros con América, Asunción, p. 40. editorial del Centenario. 
  8. ^ Ganson, Barbara (ur.). „The Guaraní and Their Legacy”. Oxford Bibliographies. Pristupljeno 25. 3. 2021. 
  9. ^ „The Guaraní and Their Legacy”. 
  10. ^ Preedy, Victor R. (2013). Tea in Health and Disease Prevention. Academic Press. str. 165—6. ISBN 9780123849373. „The Indians known as the Guarani began drinking yerba mate in the region that now includes Paraguay, southern Brazil, southeastern Bolivia, Northeastern Argentina and Uruguay. 
  11. ^ „Regional History of Yerba Mate”. www.yerba-mate.com. Pristupljeno 30. 10. 2019. 
  12. ^ „History of Mate”. Establecimiento Las Marías. Arhivirano iz originala 12. 11. 2011. g. Pristupljeno 8. 11. 2011. 
  13. ^ „segundoenfoque”. 9. 2. 2018. Arhivirano iz originala 10. 02. 2018. g. Pristupljeno 13. 7. 2018. 
  14. ^ „As Consumption Stagnates in South America, will Yerba Mate Move North?”. 19. 10. 2016. Arhivirano iz originala 24. 11. 2017. g. Pristupljeno 23. 6. 2017. 
  15. ^ Conran, Caroline; Conran, Terence; Hopkinson, Simon (2001). The Conran Cookbook. Conran-Octopus. ISBN 978-1-84091-182-4. 
  16. ^ Sanders, Kerry. „Next time you're in Argentina, try a cup of mate”. MSNBC. str. 1. Arhivirano iz originala 1. 10. 2012. g. Pristupljeno 29. 5. 2011. 
  17. ^ „¡Al gran mate argentino salud! 30 de noviembre: Día Nacional del Mate en la Argentina”. INSTITUTO NACIONAL DE LA YERBA MAT. Pristupljeno 25. 1. 2021. „El Congreso de la Nación Argentina, sancionó en diciembre de 2014 la Ley 27.117, la cual establece que el día 30 de noviembre de cada año se celebre el “Día Nacional del Mate”, en homenaje al caudillo Andrés Guacurarí y Artigas, conocido popularmente como “Andresito”. 
  18. ^ Barrionuevo, Alexei (9. 2. 2010). „Clamping Down on the Kaleidoscope of Rio's Beaches”. The New York Times. New York City. Pristupljeno 30. 8. 2014. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi