Mašo Vrbica

Mašo Vrbica (Vrba kod Njeguša 1833. — Banja Luka 1898) bio je crnogorski vojvoda.

Mašo Vrbica
Mašo Vrbica (1876)
Datum rođenja	1833.
Mesto rođenja	Vrba
Datum smrti	1898.
Mesto smrti	Banja Luka

Biografija

Završio je Artiljerijsku školu u Sankt Peterburgu, a nakon povratka u Crnu Goru postavljen za njeguškog kapetana. U crnogorskoj vojsci organizovao artiljeriju, kojom je komandovao u bici na Grahovcu 1858. i u crnogorsko-turskom ratu 1862.

Za vojvodu je postavljen 1875. Bio je delegat Crne Gore pri srpskoj Vrhovnoj komandi u Srpsko-turskom ratu 1876-77 i komandovao letećim crnogorskim korom u borbama kod Aleksinca i Deligrada.

Kao ministar unutrašnjih dela 1877. komandovao je dijelom snaga u napadu na Nikšić, zauzeo Trebješku glavicu, odakle je artiljerijom podržao napad na grad, a 1878. komandovao je kolonom koja je preko Sutomora napadala Bar.

Bio je član Ujedinjene omladine srpske.

Josef Holeček (novinar) u knjizi Crna Gora u miru, iznosi nekoliko podataka o Vrbici, uglavnom u negativnom svjetlu. Zabranio je slanje privatnih pisama kurirom, jer je sumnjivu poštu otvarao, pa su Crnogorci malo koristili poštanske usluge. Pri proslavi rođenja prvenca kneza Nikole, Danila, srušio je jednom siromahu kuću topom, da isprobaju top, a kasnije će mu o trošku države napraviti novu kuću. U Baru je prevario jednog proizvođača ulja, i prisvojio sebi njegovu firmu, a kasnije je i oslobođen optužbi za taj kriminalni akt. Ipak je kasnije otpušten iz crnogorskih državnih službi. Od Holečeka je opisan, po kazivanju drugih ljudi, kao gramziv i bez ideja, koje voli da krade i predstavlja kao svoje. Prva špekulacija sa javnim radovima bila mu je oko izgradnje mosta na Zeti kod Danilovgrada. Prvi je most voda odnijela, pa se gradio drugi. Trebalo je da radnicima plaća dnevno dva cvancika, a isplaćivao je samo jedan. Drugi je stavljao sebi u džep. Smetao mu je knjažev pošteni sekretar, pa ga je naveo na krađu, da zadrže za sebe dukate koje je ruski car poklonio perjanicima. Sekretar im je dao manje iznose, a Vrbica je prijevaru odmah razglasio među perjanicima. Vatreno se zalagao da Hercegovina pripadne Austriji, i da je Crna Gora ne može braniti zbog iscrpljenosti. Time je Austriji učinio ogromnu uslugu, a Beč mu je školovao oba sina. Uveo je prostituciju na Cetinju, nagovorivši ženu pokojnog prijatelja da dve siromašne ćerke žrtvuju čast zbog domovine, koja treba u glavnom gradu da ima kupleraj, kao i svi drugi gradovi. Knjaz Nikola mu je pripremio prijevaru, da se otkrije njegova pohlepa i nepoštenje. Prisvojio je sebi zlato koje je pripadalo Nikoli, i pred svima se to otkrilo. Nikola je nagovorio jednog zlatara da mu odnese zlato nepozantog porijekla, a ovaj ga je sebi prisvojio. Kada su se suočili pred Nikolom, svi su znali pravu istinu sem Vrbice, da je to podmetnuto njemu.

U selu Maglajani, u današnjoj Republici Srpskoj je dao graditi srpski pravoslavni hram Uspenja Presvete Bogorodice. Gradnja je započela 1876. a završena 1901. godine, nakon njegove smrti. Njegove kosti su iz Banja Luke prenešene u Crnu Goru 2007. godine u rodnu Vrbu i sahranjene su ispred crkve Svete Petke. Prenos je obavljen u organizaciji Prijestonice Cetinje i Ministarstva unutrašnjih poslova i javne uprave, a predstavnici vlasti su dali Mirašu Dedeiću da ga sahrani. Knjaževina Crna Gora mu je sudila pred Velikim sudom kao izdajniku Crne Gore, za interese Austrije. Sklonio se Bosnu i Hercegovinu, koja je tada bila pod austrougarskom okupacijom.

Pavle Rovinski je naveo o Maši Vrbici da je u narodu smatran za vještog prepredenjaka. Pri gradnji puta Kotor - Cetinje 1879. tu je prolazio Grujo Bogdanov iz Cuca i zadivio se velikoj investiciji, znajući da to dosta košta. Pitao je radnike ko to plaća i dobio je odgovor da je to Mašo Vrbica. Njegov komentar je bio: Fala Bogu, na dugačak li urivak pušta njega gospodar da se napase! To je značilo da mu je data velika sloboda da se nakrade.

Literatura

• Holeček, Jozef (2002). Crna Gora u miru. CID, Podgorica. 
• Apolonovič Rovinski, Pavel (1998). Etnografija Crne Gore, tom II. CID - Podgorica.