Majanski hijeroglifi

Majanski hijeroglifi ili Majanski glifi bili su sistem pisanja u prekolumbovskom periodu na području civilizacije Maja.

Natpis u Majanskim glifovima iz mesta Naranjo, koji se odnose na vladavinu kralja Itzamnaj K'avila, 784—810
Majanski glifovi.

Ovaj mezoamerički sistem pisanja je u znatnoj meri dešifrovan. Najraniji nađeni Majanski zapisi iz 3. veka p. n. e. su nađeni u San Bartelu, Gvatemala.[1][2] Ovo pismo je bilo u neprekidnoj upotrebi do nakon prispeća španskih konkistadora u 16. veku (a čak i kasnije u izolovanim oblastima kao što je Taijasal). Majansko pismo je koristilo logograme zajedno sa setom slogovnih glifa, što je u nekoj meri slično po funkciji modernom japanskom pismu. Rani evropski istraživači 18. i 19. veka koji ga nisu razumeli, majansko pismo su nazvali „hijeroglifima“ jer im je ono ličilo na egipatske hijeroglife, sa kojima majansko pismo nije srodno.

Struktura uredi

Majansko pismo se sastoji od visoko razvijenih glifa, koji su obično upisivani na obojenu keramiku, zidove ili papir od kore drveta, urezivani u drvetu, klesani u kamenu, ili liveni gipsanom malteru. Urezani i liveni glifi su bojeni, ali je se boja retko održala. Oko 90% majanskog pisma se danas može čitati sa varijabilnom određenošću, što je dovoljno da se stekne sveobuhvatana predstava o njegovoj strukturi.[3]

Danas se može raspoznati i pročitati oko tri četvrtine majanskih glifa. Majansko pismo je logo-slogovno majanski glifi su se obično pisali u blokovima u po dva reda i čitali se na sledeći način:

 
Majanski natpisi su najčešće pisani u kolonama dva glifa širokim. Svaka takva kolona se čita sleva nadesno, odozgo nadole

Izvori uredi

  1. ^ K. Kris Hirst (6. 1. 2006). „Maya Writing Got Early Start”. Science. Arhivirano iz originala 07. 06. 2013. g. Pristupljeno 15. 03. 2011. 
  2. ^ „Symbols on the Wall Push Maya Writing Back by Years”. The New York Times. 10. 1. 2006. Pristupljeno 12. 5. 2010. 
  3. ^ Harri Kettunen & Christophe Helmke (2008). „Introduction to Maya Hieroglyphs” (PDF). Arhivirano iz originala (pdf) 08. 08. 2014. g. 

Dodatna literatura uredi