Mileva Radulović Rašić
Mileva Radulović Rašić (dev. Mišković; Zemun, 14. oktobar 1844 — Beograd, 15. oktobar 1909) bila je srpska dramska glumica.
Mileva Radulović Rašić | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 14. oktobar 1844. |
Mesto rođenja | Zemun, Austrijsko carstvo |
Datum smrti | 15. oktobar 1909.65 god.) ( |
Mesto smrti | Beograd, Kraljevina Srbija |
Zanimanje | dramska glumica |
Porodica | |
Supružnici | Nikola Rašić Radulović |
Biografija i karijera uredi
Prvi suprug joj je bio glumac Nikola Rašić, a drugi poznati beogradski vojni marveni lekar Radulović.[1] Osnovnu školu završila je u Zemunu, a nakon toga pohađala je devojačku školu u Novom Sadu, gde je debitovala 1863. godine, što je zabeležila štampa.[2] Njena sestra Anastazija Mišković takođe je bila glumica.
U Srpsko narodno pozorište je došla iz vršačkog diletantskog društva, oktobra 1862. godine, kada je odigrala volonterski Katicu u Molijerovim Pomodarkama, a 1. februara 1863. primljena je u stalni angažman; 30. oktobra 1868. prešla je u Narodno pozorište u Beogradu.[3][4]
Od 1871. do 1874. bila je članica Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, odakle je u dva maha, 1872. i 1873, gostovala u Beogradu.[5] U sezoni 1874/75. nastupala je u putujućoj družini Đorđa Peleša, a od oktobra 1875. je ponovo stupila u Narodnom pozorištu u Beogradu i u njemu ostala do kraja svoje glumačke karijere, gde je bila jedna od najcenjenijih glumica.[6][7]
Za vreme srpsko-turskog rata 1876/77. bila je na frontu kao dobrovoljna bolničarka.[8][9] Dvadesetpetogodišnjicu svog umetničkog rada proslavila je 17. januara 1889. ulogom Baba-Hrke u komičnoj opereti Vračara, a 30. marta 1899. 35-ogodišnjicu kao Gospođa Bonivar u Duploj punici.[6][10]
Odlikovana je Ordenom Svetog Save V i IV reda.[11] Bila je uzorna u umetničkoj i radnoj disciplini, svestrano brižljivo studiozna, stvaralački uvek lepo nadahnuta i po prirodi dinamična, izrazito realistična i prirodna karakterna i komična glumica, u svakoj ulozi nova, inventivna, originalna, tipski i izražajno zanimljiva, sposobna da igrom ispuni scenu, živeći na njoj u punoj meri i istinito. Ona je na scenu u igri uvek donosila nove, neobične i zanimljive umetničke sadržaje.[6][12]
Recenzent Dragomir Janković isticao je još 1889. sa oduševljenjem da ne zna „za drugu glumicu i glumca ovde koji bi se mogli izjednačiti s njom u savršeno naturalističkoj igri. Dajte joj bilo koju ulogu, ona će načiniti od nje nešto prijatno i originalno“. Ona je, sem toga, pevala lepim i jakim altom u operetama i u komadima s pevanjem i bila vrlo zapažena pored istaknute pevačice Marije Cvetićke. D. Janković ju je hvalio kao prototip domorodne „subrete koja sebi nema ravne“.[6]
U medijima je zabeleženo da je Mileva, kao žena vojnog marvenog lekara stanovala na Topčideru, iako već starica, odlazila je sa predstava po noći, putovala dvokolicama, mrznući se na snegu i kiši, a sutradan opet bila na probi u pozorištu.
Uloge uredi
- Katica (Pomodarke)
- Majstorica (Vampir i čizmar)
- Mekićka (Vojnički begunac)
- Sokolovićka (Inkognito)
- Punica (Prkos)
- Ana (Šaran)
- Seljanka (Stari baka i njegov sin husar)
- Marta (Niz bisera)
- Dragićka (Prvi sastanak)
- Mati Barbo (Cvrčak)
- Jevrosima (Đurađ Branković)
- Donja Leonsija (Lek od punica)
- Gospođa Menije (Pariski koloter)
- Milerova žena (Spletka i ljubav)
- Edita (Doktor Roben)
- Vlajko (Zidanje Ravanice)
- Fatima (Miljko Mrkonić)
Reference uredi
- ^ A., Gostovanje Srpskog narodnog pozorišta u Beogradu, Srbija, Bgd, 1867, br. 39, s. 1
- ^ Mileva Radulović Rašić teatroslov.mpus.rs 2. 11. 2023.
- ^ Srbsko narodno pozorište, Danica, 1863, br. 16, s. 253
- ^ Radnja oko narodnog pozorišta. Sednica pozorišnog odseka, Srbski dnevnik, 23. V 1863
- ^ Srbsko narodno pozorište, Matica, 1865/66, br. 2, s. 44-45
- ^ a b v g RAŠIĆ-RADULOVIĆ Mileva Srpsko narodno pozorište 2. 11. 2023
- ^ Dr Z. Petrović, Ponešto o Rašićima, Pozorište, NSad, 1972, br. 1, s. 16-17.
- ^ 28. decembra „Šaran“ od J. Jovanovića, Srbobran, NSad, 30. XII 1864
- ^ Srbsko narodno pozorište, Danica, 1863, br. 37, s. 592
- ^ Vinkovci, u utornik 7. julija „Vampir i čizmar“, Srbski dnevnik, 19. VII 1864
- ^ Izveštaj Jovana Đorđevića o stanju u Srpskom narodnom pozorištu 1865. g., LMS, 1959, knj. 384, s. 364
- ^ U četvrtak 11. oktobra: „Pomodarke“, vesela igra od Molijera, preveo L. Telečki, Javor, 1862, br. 30, s. 240