Milorad Milinković

српски режисер и сценариста

Milorad Milinković (Beograd, 1965) jeste srpski reditelj, scenarista i glumac. Najpoznatija su mu ostvarenja Mrtav ’ladan, Potera za sreć(k)om i Čitulja za Eskobara. Režirao je prvi srpski film snimljen u 3D tehnologiji — Peti leptir. Milinković je takođe bivši pevač, kantautor, di-džej i fudbalski komentator. Bio je vokal i gitarista rok grupe Morbidi i Mnoći i kasnije član bendova Big seks i Zmajevi.[2]

Milorad Milinković
Milinković 2017.
Datum rođenja(1965{{month}}{{{day}}})1965.(58/59 god.)
Mesto rođenjaBeograd, SR SrbijaSFR Jugoslavija
PrebivališteBeograd
ObrazovanjeMatematička gimnazija
Akademija umetnosti
UniverzitetUniverzitet u Novom Sadu
Zanimanjereditelj
scenarista
SupružnikJelena Đukić
(2005—2018)
Deca1
RoditeljiDušan Milinković
Zorka Milinković[1]

Rođen je u Beogradu. U rodnom gradu je završio Matematičku gimnaziju 1983. Upisao je Akademiji umetnosti u Novom Sadu gde je diplomirao 1991, odsek režija. Već njegov diplomski film Satan Panonski postigao je uspeh i biva pozvan kao jedini film iz bivše Jugoslavije na Bijenale u Barseloni.[3][4][5][6][7] Režirao je još mnoštvo filmskih i televizijskih ostvarenja: Rok dezerteri, Rokumenti, Kazneni prostor, Crni Gruja 2, Dangube!...

Milinković je takođe tragač u srpskoj verziji TV kviza Potera.[8][9] Takođe je bio komentator fudbalskih utakmica na kanalima Evrosporta.[10] Napisao je dve knjige: Fantom tramvaj, ili, Čudnovati doživljaji mog prijatelja Sime i njegova zaostavština u pet knjiga i Mrtav ’ladan i bez noge, ili, I posle Tita Tito.

Biografija uredi

Mladost i prvi muzički dani uredi

Otac mu je rođen u Osečini. Milinkovićev deda je bio nosilac Albanske spomenice a pradeda Đorđe Petrović je poginuo prelazeći Albaniju u Prvom svetskom ratu.[1]

Milorad Milinković je odrastao na Dorćolu. Pejorativni nadimak Debeli[11][12] je dobio još u detinjstvu jer je imao probleme s viškom kilograma. U svom oproštajnom tekstu Milanu Delči, napisao je da je u dorćolskim kafićima proveo neke nezaboravne dane sa Delčom.[13] Voleo je muziku te postaje uspešni gitarista i pevač u andergraund krugovima. Sredinom osamdesetih, tačnije 1985. godine osniva bend "Morbidi i mnoći",[14] njegov sastav su činili Mario Surjan (bivši član grupe Radost Evrope)- gitara, prateći glas; Dejan Stefanović (bivši član grupe Duh Nibor) - bas, prateći glas i Sterije Tolić - bubanj i udaraljke. Kao članovi grupe su i Mirko Milivojević (kasnije bubnjar grupe EKV) kao i Mario Šeparović i Ćurčić. Njihove pesme su "Igraj tvist na njenom licu", "Zombi", "Hit" i pesma "Put".[15] Uz bend je postojalo i udruženje Morbida pod skraćenicom SMB (Savez Morbida Beograda).[14] Posle benda Morbidi i mnoći, okušao se u grupi Big seks.[16] Jedna od njihovih najpoznatijih numera je "sedmi dan". Kasnije, ponovo je u bendu pod nazivom "Zmajevi".[17] Sa bendom 'zmajevi' izdaje album 2003 godine, a od tog istog benda u poznatoj drugoj sezoni serije "Crni Gruja" je i muzika. Najpoznatiji član benda je pored reditelja Milorada Milinkovića i producent Boca Stojiljković.[17] Posle značajnih uspeha i ostavljanja traga u muzičkom svetu, Milorad Milinković se okreće filmskom svetu i odlazi u Novi Sad na Akademiju umetnosti i upisuje odsek režija.

Diplomski rad osvaja nagradu uredi

S obzirom na to da je mnogo godina proveo u muzici, to je imalo uticaja i na njegov diplomski rad nad Akademiji umetnosti. Njegov diplomski rad[18] o Ivici Čuljku, nadimak Kečer 2, vinkovačkom pankeru, lokalnoj legendi, poznatom po mističnom i ekscentričnom ponašanju,[19][20][21] je zapravo dokumentarac[22] kojim je Milinković pokazao svoj veliki dar režiranja. Diplomski film[3] "Satan Panonski" nosi istoimeni pseudonim koji je Ivica Čuljak sam skovao od pogrdnih imena koji su mu upućivali njegovi sugrađani.[23] Film počinje[5] u Studentskom kulturnom centru 23. maja 1990. godine ekscentričnim ponašanjem Satana Panonskog, koji se na sceni seče i valja, dalje u filmu je njegov razgovor na radio stanici B92 29. maja 1990. godine, a završava u bolnici Popovača.[18][5] Ovo je jedini film snimljen za života Satana Panonskog, ujedno i diplomski rad studenta Milorada Milinkovića u klasi profesora Vlatka Gilića. Ovo je jedini film iz bivše Jugoslavije koji je bio pozvan na Barselonski bijenale.[6][24] Međutim, Milinković ne odlazi na taj značajni kulturni događaj.[24]

Pozorišne predstave uredi

Milorad Milinković je režirao sledeće pozorišne predstave: Happy night (Milenko Bodirogić, 1992, Beogradsko dramsko pozorište); Beogradske priče (Aleksandar Barišić, 1993, SKC); Zigi, zvezdana prašina (Marija Soldatović, 1995, Bitef Teatar); Ljubavnik (Harold Pinter, 1998, Jugokoncert-Bitef Teatar); Pastorala (Radoslav Pavlović, 2007, Favi Teatar).[25]

Prvi film uredi

 
Film - Mrtav Ladan 2002. godine.

Snimio je svoj prvi dugometražni film 2002. godine pod nazivom "Mrtav'Ladan", za koji je tri godine ranije napisao scenario.[26] Scene za film su rađene u Banatskoj ravnici - Vršcu.[27] Debitantska crnohumorna komedija ostvarila je veliki hit. Prvobitni radni naslov filma "Mrtav'Ladan" je bio "Čovek u ljubičastom odelu".[28] Film je imao preko 300.000 gledalaca,[29] tako da se procenjuje da ga je videlo više miliona ljudi. Po ukupnoj gledanosti u domaćim bioskopima zauzeo je drugo mesto, odmah iza filma Zona Zamfirova.[30] Pošto je iza sebe, te godine, ostavio sva domaća ostvarenja, usledila je i TV serija, a do sada je reprizirana četiri puta.[30] Film je toliko uspešno prihvaćen u narodu da je čak i jedna poslastičarnica[31] u Banjaluci nazvana "Mrtav'Ladan". Milinković kaže da se nada da će se desiti nastavak filma u 2014. godini. Sve će biti jasnije početkom godine - kaže Milorad, dodajući da je scenario već napisan. "Film će se snimati u celom regionu" - kaže za "Blic" Milinković. "U nastavku filma planira se i dosta glumaca iz Hrvatske. Ja nisam jugonostalgičar, već sam realan. Radujem se svakoj vrsti umetničke saradnje sa kreativnim ljudima kojima je film na prvom mestu" - kaže Milinković.[32] Za nastavak filma zaslužna je i produkcija "Livada film"[33] iz Zagreba koja je želela da radi nastavak ovog filma. Za sada radni naslov filma je "Ladno mrtav". Nesumnjivo, može se primetiti da su filmovi "Vikend sa Barnijem"[34] (1989) režisera Ted Kočefa i "Nevolje sa Harijem"[35] (1955) Alfreda Hičkoka,[26] imali uticaj na Milinkovićev film "Mrtav'Ladan".

Drugi film i nije baš „Srećka“ uredi

 
Film - Poter za sreć(k)om 2005. godine.

Posle prvog uspešnog filma, usledio je drugi ne tako, po mišljenju kritičara, uspešan film. Dimitrije Vojnov, filmski kritičar, kaže: ”Potera za sreć(k)om”, naime, nije samo neuspeo film. Ona je neoprostiv primer drskog javašluka koji se ne može zakloniti uglednim i popularnim imenima koja se oko njega vrte. Ovaj film je povreda ugleda za svakog učesnika… Da je ovo Holivud, pa da su naši filmski autori plaćenici koji rade šta im se naruči, “Srećko” bi mogao stajati kao manje slavna stavka u njihovim karijerama. Međutim, ovde gde se autorski i komercijalni film prepliću, gde su po pravilu najgledaniji i najomiljeniji kvalitetni filmovi, gde nam ti isti glumci sa pozorišne scene za maltene veći novac prikazuju neku umetnost, gde se stalno nešto kao bore za svoju umetnost i bolje uslove, bitan je i ugled, a novac definitivno nije dovoljno veliki da sve opravda…ni Milorad Milinković, koji nesumnjivo jeste jedan od dobrih čuvara beogradskog duha, neko vreme neće moći da povrati ikakav rediteljski kredibilitet”.[36] Slušaoci radija 021, kada ih je voditelj Jovan Stojanović pitao: “Po vašem mišljenju, koji je najgori domaći film ikada snimljen?” U nizu nabrajanja loših filmova, naveli su i drugi film Milorada Milinkovića.[traži se izvor] Rotten Tomatoes ocenjuje film niskom ocenom.[37] Međutim, režiser Milorad Milinković, na filmskom festivalu u Herceg Novom, na sve kritike odgovorio je da je nameravao da snimi “limunadu”, ali ne u pežorativnom značenju, već kao žanr koji publika voli, a kritika potcenjuje.[38] Film je bio na takmičenju dvadesetog filmskog festivala u Herceg Novom 2006. godine.[39] Devet filmova je bilo u konkurenciji Herceg Novom, među njima i ”Potera za sreć(k)om”. Potrebno je naglasiti da je to prvi srpski film koji je snimljen u inostranstvu posle deset godina.[40] Deo filma je sniman na Krfu, gde je učestvovalo i troje grčkih glumaca a to su Hristos Savas, Aleksandros Katehis i Despina Janopoulous.[41][42]

Oglas u kome traže dvojicu autora stvarne čitulje uredi

 
Film - Čitulja za Eskobara 2008. godine

Premijera filma „Čitulja za Eskobara“ je održana 13. marta 2008. godine.[traži se izvor] Jedna od zanimljivosti koja je vezana za ovaj film je podatak da su producenti uouči premijere filma objavili oglas u kome su tražili dvojicu autora stvarne čitulje, njihov identitet se tražio jer predstavlja segment nastanka inspiracije filma.[43] Naime kada je čuveni kralj droge Pablo Eskobar ubijen, Dejan Jelovčić i Davor Obradović jesu momci koji su 1993. godine platili čitulju na stranicama najstarjijeg lista na Balkanu Politika.[44] Ovi akteri i danas žive u Beogradu.[44] Milinković je rekao “Znam da su momci bili na premijeri i odgledali film.”[45] Reditelj u ovom filmu načinje i temu promene pola, u vezi sa time razgovarao je i sa psiholozima, da bi otkrio kako prolaze ljudi kroz sve to.[45]

Za tri nedelje ovaj film je videlo 80,000 gledalaca.[45] Miloradov dugometražni igrani film “Čitulja za Eskobara” je nastao u produkciji “Pink Film Internationala”.[46] U ovom filmu, što je retkost za domaći film, postojao je kasting direktor.[47] To je bio Slobodan Šuljagić kojem je poveren i posao izvršnog producenta. Milinković kaže “... da je posao kasting direktora i te kako potreban i da donosi rezultate. To bi trebalo da ima u vidu svaka ovdašnja filmska produkcija”.[47] Dejan Dabić profesionalni filmski kritičar prokomentarisao je film sledećim rečima “... iako je Milinković i ranije potvrdio da je zanatski precizan reditelj, da dobro radi s glumcima, njemu je ovaj film jednostavno iskliznuo, tako da pomalo cinično deluje distributerska najava - “da ovaj film još niste videli.”[48] Borislav Anđelić, filmski kritičar, rekao je da je do sada to najambiciozniji film ovog reditelja. Uz podršku sve moćnije produkcije Pink-a, reč je o njegovom najkompleksnijem filmskom projektu, ali nije ostvario višestruke ciljeve.[49] Priča ima dodirnih tačaka s filmovia Taj divni život Frenka Kapre[50] i Igrom plakanja Nila Džordana.[51][52][53]

Aplauzi na premijeri — urodio sok od kleke uredi

 
Zduhač znači avantura 2011. godine

Milorad Milinković ovoga puta se publici predstavio tinejdžerskom muzičkom komedijom, a premijerno[54] je prikazana 5. aprila 2011 godine u Centru “Sava”. Mnogobrojna publika pozdravila je burnim aplauzom reditelja, autorsku ekipu i glumački ansambl. Dragan Bjelogrlić je izjavio ”Milorad Milinković se, za razliku od mnogih, slaže sa njim, i ne prikazuje svakodnevnicu onakvom kakva jeste, već pokušava da laganim temama zabavi i ulepša sat i po vremena svakom gledaocu”.[traži se izvor] Jelisaveta Orašanin je rekla da “To je opušten i duhovit film, bez nasilja i psovki”.[55] Milinković je o svom filmu rekao “Lično volim filmove koji su zabavni i duhoviti, ali koji imaju i ono nešto što ih čini drugačijim i daje im dublju notu, nešto zbog čega film ne zaboravite čim izađete iz bioskopske sale, već vam u malom mozgu ostaju slike ili pitanja ili emocije. Sad, ja se nadam da je ovaj film takav”.[55] Takođe “nastaviće dobar talas vraćanja publike u bioskope i vere u domaći film”,[56] ističe Milinković. U svom filmu imao je i glumce debitante, a osim originalne muzike koju je pisao Dragoljub Marković, ima mnogo pesama svih bendova iz regiona. U filmu je nastupila i Banjalučka grupa “Sopot”. Filmu je bio potreban bend, pa su ih pozvali. Bend je izjavio da je ovo omladinski film, pun humora i tinejdžerske romantike koji tera publiku da se dobro zabavi i opusti. “Film je relaksirajući, a za razliku od većine ostvarenja koji se snimaju na ovim prostorima i koja tretiraju ratnu tematiku, te “teške” teme, ovde nema ni “ R” od reči “rat”, što nam je posebno drago, jer smo mi bend koji kroz svoj rad i filozofiju propagira vrednosti i odnose među ljudima kao što su mir, ljubav, razumevanje”.[57] Zduhač obiluje muzikom i autentičnim snimcima sa Demofesta. Ono što ga svakako uzdiže na nivo kultnog filma jesu obrade folk hitova na rok melodije koje je uradio glumac Marko Gvero.[58] Dubravka Lakić, filmski kritičar, komentariše “Jedno je sigurno - Trebinje i Banja Luka u novom filmu... izgledaju kao preslikani sa najlepših panoramskih razglednica, i ukoliko je ovo bio strateški cilj ovog filma, on je sasvim postignut”.[59] Milorad Milinković sasvim dobro komunicira sa bioskopskom publikom. Očigledno da je urodio plodom rediteljski sok od kleke. Lik iz naslova - Zduhač je mitološko biće, čovek sa darom da se u snu bori za dobro, istovremeno je i lik u video igrici koju igraju glavni junaci. Film je urađen uz inovativnu primenu HD tehnologije. Film je sniman najviše u Banjaluci i Trebinju, a manjim delom u Beogradu.

Privatan život uredi

Bio je oženjen srpskom glumicom Jelenom Đukić,[60][61] s kojom ima ćerku Divnu.[62]

Bio je jedan od potpisnika podrške listi Aleksandar Vučić — Srbija ne sme da stane pred parlamentarne izbore u Srbiji 2023.[63]

Galerija uredi

Filmografija uredi

Filmovi uredi

Filmovi koje je režirao Milorad Milinković
God. Naziv Žanr Nagrada
1990-e
1990. Rok dezerteri dokumentarni
1990. Satan Panonski dokumentarni
1998. Secret of Aleksandar S. dokumentarni
2000-e
2002. Mrtav ’ladan[a] komedija
2005. Potera za sreć(k)om komedija
2008. Čitulja za Eskobara[a] komedija, kriminalni
2010-e
2011. Zduhač znači avantura[a] komedija
2014. Peti leptir[a] porodični, avantura
2018. Patuljci sa naslovnih strana[a] komedija
2020-e
2023. Što se bore misli moje[a] drama
//. Gromovnik u pripremi
//. Bila je tako lijepa u pripremi
  1. ^ a b v g d đ Takođe i scenarista.

TV serije uredi

TV serije koje je režirao Milorad Milinković
Naziv serije Vreme prikazivanja Napomene
Rokumenti 1994—1995.
Kazneni prostor 2002—2003.
Crni Gruja 2 2004—2005.
Dangube! 2005. takođe i scenarista
Ljubav i mržnja 2007—2008.
Samo večeras 2011.
Nadrealna televizija 2012—2013.
Dojč kafe 2016.
Kljun[a] 2020. tvorac
Ljubavni zalogaji 2021. takođe i tvorac
Složna braća — Next Đeneration 2021—2022.
Knez Mihailo 2024.
Sumpor 2024.
  1. ^ Milinković nije bio deo režiserske ekipe, već je osmislio ideju za film u saradnji sa Srđanom Dragojevićem.

Kao glumac uredi

God. Naziv Uloga Napomena
2000. Zemlja istine, ljubavi i slobode
2001. Munje!
2002. Mrtav ’ladan telohranitelj nekreditovan
2003. Kazneni prostor
2003. Lisice TV reditelj
2013. Nadrealna televizija
2018. Nemanjići — rađanje kraljevine kovač epizoda: „Kod Kulina bana”
2018. Tražim bioskop za ozbiljnu vezu glumi samog sebe
2022. Kamiondžije d. o. o. Milinković
2023. Složna braća — Next Đeneration matičar epizoda „Rat i mir”
2023. Izolacija realizator

Reference uredi

  1. ^ a b Jovica Krtinić (26. 11. 2020). „Poreklo Milorada Milinkovića”. poreklo.rs. Pristupljeno 9. 1. 2021. 
  2. ^ „Naša tema: Svestrani i produktivni muzičari kod nas”. musicpocket.org. Arhivirano iz originala 13. 12. 2023. g. Pristupljeno 13. 12. 2023. 
  3. ^ a b Nme.Com. „NME Videos”. Nme.Com. Pristupljeno 11. 2. 2016. 
  4. ^ „SATAN PANONSKI, DORF '11 - Srbija, 1990. | Filmovi”. Art-kino. 13. 3. 2011. Pristupljeno 11. 2. 2016. 
  5. ^ a b v „abraxas 365 dokumentarci: Satan Panonski - dokumentarac (1990)”. Abraxas365dokumentarci.blogspot.com. 20. 5. 2011. Pristupljeno 11. 2. 2016. 
  6. ^ a b „13. Bijenale mladih umjetnika Evrope i Mediterana ...- Mladi.Info”. Yumpu.com. 13. 4. 2013. Pristupljeno 11. 2. 2016. 
  7. ^ „Potera Za Srećkom - Autori”. Systementertainment.com. Pristupljeno 11. 2. 2016. 
  8. ^ „Intervju: Milorad Milinković-Debeli - Srpski R’n’R: gdje je, kakav je i što dalje s njim? - Intervjui - RiRock.com © - glazbeni internet magazin” (intervju). Rirock.com. Pristupljeno 11. 2. 2016. 
  9. ^ „Filmski Centar Srbije”. Fcs.rs. Arhivirano iz originala 16. 02. 2016. g. Pristupljeno 11. 2. 2016. 
  10. ^ Veljko Ivanović (16. 12. 2018). Tragač” i komentator Milorad Milinković: Prenosimo Bundesligu zbog tog silnog „ić” koje se čuje”. Blic sport. Pristupljeno 9. 1. 2021. 
  11. ^ PAVLOVIĆ, Davor (23. 6. 2008). „Milorad Milinković Debeli: Živimo neku vrstu crne komedije”. Nezavisne.com. Pristupljeno 11. 2. 2016. 
  12. ^ http://www.balkanmedia.com/milorad-milinkovic-debeli-kako-uloviti-srecu-cl4491.html
  13. ^ „Milan Delčić – POZDRAV | UK Parobrod”. Ukparobrod.rs. Архивирано из оригинала 16. 02. 2016. г. Приступљено 11. 2. 2016. 
  14. ^ а б „Debeli i njegov bend”. Blic.rs. 29. 11. 2015. Приступљено 11. 2. 2016. 
  15. ^  od lajso taj Sub 23 Nov 2013 - 12:13 (23. 11. 2013). „Morbidi i mnoći”. Roknostalgija.8forum.net. Приступљено 11. 2. 2016. 
  16. ^ „Milorad Milinković”. Tvarenasport.com. Архивирано из оригинала 16. 02. 2016. г. Приступљено 11. 2. 2016. 
  17. ^ а б „Vesti dana - Kurir Dnevne novine”. Arhiva.kurir-info.rs. Приступљено 11. 2. 2016. 
  18. ^ а б „Palić u Vinkovcima | SEEcult.org Portal za kulturu jugoistočne Evrope”. Seecult.org. Приступљено 11. 2. 2016. 
  19. ^ „Satan Panonski: umjetnik, đavo ili oboje? - Vijesti.me[[Категорија:Ботовски наслови]]”. Архивирано из оригинала 15. 02. 2016. г. Приступљено 10. 01. 2014.  Сукоб URL—викивеза (помоћ)
  20. ^ Autor: Rozita Vuković, Drago Hedl (4. 5. 2010). „Biografija braće Čuljak: Satan se rezao žiletom i bio na robiji sa starijim Vladom”. Jutarnji.hr. Архивирано из оригинала 16. 02. 2016. г. Приступљено 11. 2. 2016. 
  21. ^ „Satan Panonski sjekao se od krivnje jer je ubio čovjeka - Večernji.hr”. Vecernji.hr. Приступљено 11. 2. 2016. 
  22. ^ „Satan Panonski - Satan Panonski, (1990) - Film info - Moj Film”. Moj-film.hr. Приступљено 11. 2. 2016. 
  23. ^ „SvaĹĄtara Muzika: Satan Panonski biografija”. Svastara.com. Приступљено 11. 2. 2016. 
  24. ^ а б http://www.screenfest.org.rs/2008/bilten%204.pdf
  25. ^ Ime *. „Pastorala”. FaVI. Приступљено 11. 2. 2016. 
  26. ^ а б „Vesela crna komedija”. Blic.rs. 20. 12. 2015. Приступљено 11. 2. 2016. 
  27. ^ JOVANOVIĆ, Jelena. „Vršac popularan kao Holivud | Srbija”. Novosti.rs. Приступљено 11. 2. 2016. 
  28. ^ http://www.balkanmedia.com/mrtav-ladan-zavrseno-snimanje-cl996.html
  29. ^ Bojan Milenkovic for www.onomatopejaideja.com. „Onomatopeja Ideja”. Onomatopeja Ideja. Приступљено 11. 2. 2016. 
  30. ^ а б „Pet članova žirija odlučuje o pobjedniku | BL!N Magazin”. Banjalukain.com. Архивирано из оригинала 10. 01. 2014. г. Приступљено 11. 2. 2016. 
  31. ^ Loš, Tatjana. „Milorad Milinković: Na Balkanu nikad mira | Scena”. Novosti.rs. Приступљено 11. 2. 2016. 
  32. ^ V.Đurić. „"Ladno mrtav": Sprema se nastavak filma „Mrtav ladan. Blic.rs. Приступљено 11. 2. 2016. 
  33. ^ 14:11 30. Maj 2013. (30. 5. 2013). „LADNO MRTAV: Snima se drugi deo filma “Mrtav ladan” | Telegraf – Najnovije vesti”. Telegraf.rs. Приступљено 11. 2. 2016. 
  34. ^ „RTS :: Vikend sa Barnijem” (на језику: (језик: српски)). Rts.rs. Приступљено 11. 2. 2016. 
  35. ^ „Nevolje s Harijem - Arhiva” (на језику: (језик: српски)). Filmski.Rs. Архивирано из оригинала 04. 03. 2016. г. Приступљено 11. 2. 2016. 
  36. ^ „Vesti dana - Kurir Dnevne novine”. Arhiva.kurir-info.rs. Приступљено 11. 2. 2016. 
  37. ^ „Potera za Srec(k)om (2005)”. Rotten Tomatoes. 6. 10. 2005. Приступљено 11. 2. 2016. 
  38. ^ „Novine broj 1064 - Vesti iz kulture - Culture, Arts and Entertainment News - Novine Toronto”. Novine.ca. Приступљено 11. 2. 2016. 
  39. ^ „DEVET FILMOVA U KONKURENCIJI U HERCEG NOVOM | SEEcult.org Portal za kulturu jugoistočne Evrope”. Seecult.org. Приступљено 11. 2. 2016. 
  40. ^ „Potera Za Srećkom - O Filmu”. Systementertainment.com. 6. 10. 2005. Приступљено 11. 2. 2016. 
  41. ^ „Potera Za Srećkom - Glumačka Podela”. Systementertainment.com. Приступљено 11. 2. 2016. 
  42. ^ „'Potera za sreć(k)om' od danas u bioskopima”. Blic.rs. 18. 12. 2015. Приступљено 11. 2. 2016. 
  43. ^ „"Čitulja za Eskobara" donosi nagradu | Mondo Portal”. Mondo.rs. 13. 2. 2008. Архивирано из оригинала 16. 02. 2016. г. Приступљено 11. 2. 2016. 
  44. ^ а б Radenović, Adelarda (14. 2. 2008). „Press Online :: Džet set :: JA SAM AUTOR ČITULJE ZA ESKOBARA!”. Pressonline.rs. Архивирано из оригинала 16. 02. 2016. г. Приступљено 11. 2. 2016. 
  45. ^ а б в B. N. „Čitulja samo povod | Kultura”. Novosti.rs. Приступљено 11. 2. 2016. 
  46. ^ „"Čitulja za Eskobara" u martu [s2]”. Popboks. 21. 2. 2008. Архивирано из оригинала 05. 03. 2016. г. Приступљено 11. 2. 2016. 
  47. ^ а б „Intervju: MILINKOVIĆ: Drugačija i neočekivana krimi priča - Dnevnik”. Naslovi.net. Приступљено 11. 2. 2016. [мртва веза]
  48. ^ „YU FIPRESCI - Medjunarodna federacija filmskih kriticara”. Sfipresci.org. Приступљено 11. 2. 2016. 
  49. ^ „FIPRESCI Srbija - Medjunarodna federacija filmskih kriticara”. Sfipresci.org. Приступљено 11. 2. 2016. 
  50. ^ „Snima se nastavak "Divnog života". B92.net. 19. 11. 2013. Приступљено 11. 2. 2016. 
  51. ^ „Nil Džordan snima mračnu komediju | Zanimljivosti”. Nadlanu.com. 3. 8. 2010. Приступљено 11. 2. 2016. 
  52. ^ „ČITULJA ZA ESKOBARA – Milorad Milinković - Dobar film [s2]”. Popboks. Архивирано из оригинала 05. 03. 2016. г. Приступљено 11. 2. 2016. 
  53. ^ „The Crying Game (1992) Prolog”. Prolog.rs. Приступљено 11. 2. 2016. 
  54. ^ „Premijerno prikazan film "Zduhač znači avantura". Nadlanu.com. Приступљено 11. 2. 2016. 
  55. ^ а б [1]
  56. ^ Milorad Milinković: Zduhač znači avantura | Scena | Novosti.rs
  57. ^ “Avantura” nam se isplatila | Planeta | Novosti.rs
  58. ^ „Архивирана копија”. Архивирано из оригинала 10. 01. 2014. г. Приступљено 10. 01. 2014. 
  59. ^ Политика Online
  60. ^ „Razvela se od tragača iz „Potere“, a sada ima novu ljubav: Marko je divan FOTO”. nova.rs. Приступљено 28. 10. 2021. 
  61. ^ „Jelena Đukić: Milorad i ja već tri godine nismo zajedno”. nova.rs. 4. 2. 2021. Приступљено 28. 10. 2021. 
  62. ^ V.Đ.Đ. „Milorad Milinković i Jelena Đukić dobili ćerku Divnu”. Blic.rs. Приступљено 11. 2. 2016. 
  63. ^ „Ovo je spisak ljudi koji su podržali listu „Aleksandar Vučić – Srbija ne sme da stane“: Među njima Dragan Stojković Piksi, Nikola Jokić, Nikola Pejaković…”. Danas. Приступљено 8. 12. 2023. 

Спољашње везе uredi