Milošev konak u Gornjoj Crnući

објекат и непокретно културно добро у Моравичком управном округу, Србија

Milošev konak u Gornjoj Crnući, naseljenom mestu na teritoriji opštine Gornji Milanovac, predstavlja nepokretno kulturno dobro kao i spomenik kulture od izuzetnog značaja. Reč je o čuvenom konaku koji je knez Miloš Obrenović podigao na imanju svoga očuha Radovana Marinkovića. Ova građevina je od velike važnosti i zbog toga što je u njoj doneta odluka o podizanju Drugog srpskog ustanka. Milošev konak je jedan od objekata kojim rukovodi gornjomilanovački Muzej rudničko-takovskog kraja.

Milošev konak u Gornjoj Crnući
Milošev konak u Gornjoj Crnući
Opšte informacije
MestoGornja Crnuća
OpštinaGornji Milanovac
Država Srbija
Vreme nastanka1813.
Tip kulturnog dobraSpomenik kulture od izuzetnog značaja
Nadležna ustanova za zaštituZavod za zaštitu spomenika kulture Kraljevo
www.zavodkraljevo.rs

Doseljenje u Gornju Crnuću uredi

Nakon neuspeha Prvog srpskog ustanka 1813. godine, knez Miloš je odlučio da ostane u zemlji. Preciznije rečeno, povukao se iz sela Brusnice. U potrazi za sigurnim domom, svoju porodicu prvo je odveo u manastir Nikolje kod kuma igumana Hadži-Atanasija. Posle neuspešnog pokušaja da pridobije Užice, knez Miloš se sa porodicom iz manastira uputio u pećinu pored sela Šarani u Takovu gde je proveo jesen i početak zime 1813. godine. Zatim su se preselili u kuću Đorđa Ljubičića ispod Kablara. Tokom proleća sledeće godine Obrenovići su na kratko živeli u Šaranima i tamo se u marta meseca rodila Jelisaveta – Savka, četvrto dete u porodici. Bili su se smestili u dom Đorđa Matkovića (na osnovu pojedinih izvora nije potpuno sigurno da li je reč o Đorđu – neki hroničari tvrde da je možda reč o Sretenu ili Marku). Strah, napetost i nesigurnost bili su razlozi zbog kojih je Miloš porodicu poveo na jugoistok Rudnika, tačnije u selo Gornja Crnuća.[1]

Izbijanje Drugog srpskog ustanka uredi

Iz ovog konaka knez Miloš je na Cveti 1815. godine izašao u vojvodskom odelu i sa srpskim barjakom okupljenom narodu izgovorio čuvene reči: „Evo mene, a eto vam rata s Turcima”. Po oslobođenju konak je nekoliko godina služio kao dvor i administrativni centar slobodne Srbije, ali i dalje su u izvesnom periodu konakom i kneževim imanjem upravljali dvorski kneževi koji su bili iz ovog mesta.

Pored toga, jedna od najznačajnijih ustaničkih skupština zasedala je upravo u Gornjoj Crnući 19. decembra 1815. godine i izabrala Miloša Obrenovića za „vrhovnog kneza i pravitelja naroda srpskog”, postavila nahijske knezove, članove Narodne kancelarije i donela prvi budžet Srbije.

Gornja Crnuća se može smatrati prvom ali privremenom prestonicom Srbije. Knez Miloš je tu živeo sa svojom porodicom od 1814. do 1818. godine, sve dok mesto prestonice nije zauzeo Kragujevac.

Zadužbina velikog čelnika Radiča Postupovića, srednjovekovni manastir Vraćevšnica koji je tokom ustanaka imao značajnu duhovnu i političku ulogu, nalazi se u blizini Gornje Crnuće.

Opis uredi

Milošev konak tipična je brvnara „osaćanka” podignuta na strmom predelu. Nije poznato ko je bio graditelj. Reč je o dvodelnoj brvnari koja se sastoji od „kuće” tj. ognjišta, sobe sa zidanom peći, podruma ispod sobe i doksatom uz nju.[2] U dvorištu pored kuće nalazili su se i pomoćni objekti: vajat, čardak, pušnica i ambar.

Četvorovodni strmi krov bio je od drveta, sa visokim dimnjakom i velikom strehom, pokriven drvenim daščicima – šindrom.

Stalna postavka uredi

Unutar konaka nalazi se stalna postavka pod nazivom „Srpska kuća u prvoj polovini XIX veka”. Tu rekonstrukciju pokućstva sačinjavaju eksponati iz perioda Drugog srpskog ustanka – autentični predmeti korišćeni u to vreme, kopije dokumenata, fotografske reprodukcije, dela primenjene umetnosti i sl.

Galerija uredi

Izvori uredi

  1. ^ Mandić, Irena; Brajović, Milan; Marušić, Aleksandar (2020). Konak kneza Miloša u Gornjoj Crnući. Gornji Milanovac: Muzej rudničko-takovskog kraja. str. 7—8. ISBN 978-86-82877-87-5. 
  2. ^ Mandić, Irena; Brajović, Milan; Marušić, Aleksandar (2020). Konak kneza Miloša u Gornjoj Crnući. Gornji Milanovac: Muzej rudničko-takovskog kraja. str. 10. ISBN 978-86-82877-87-5. 

Spoljašnje veze uredi