Miloš Glišić (Požega, 27. februar 1910.Beograd, 17. jul 1946) bio je jugoslovenski i srpski oficir.

Miloš Glišić
Drazaglisictrial46.jpg
Miloš Glišić na Beogradskom procesu, 1946
Lični podaci
Datum rođenja(1910-02-27)27. februar 1910.
Mesto rođenjaPožega, Kraljevina Srbija
Datum smrti17. jul 1946.(1946-07-17) (53 god.)
Mesto smrtiBeograd, FNRJ
Mesto ukopaNepoznato
ObrazovanjeVojna akademija Univerziteta odbrane u Beogradu
Porodica
Deca2
Vojna karijera
VojskaJugoslovenska vojska
Jugoslovenska vojska u otadžbini
Učešće u ratovimaDrugi svetski rat

Glišić je završio Vojnu akademiju u Beogradu 1933. godine, a od 1940. radio je u Generalštabu. 27. marta 1941. bio je jedan od prozapadno orijentisanih srpskih vojnih oficira koji su izvršili državni udar i poništili potpis trojnog pakta. Nakon invazije Osovine na Jugoslaviju pridružio se četnicima Dragoljuba Mihailovića i učestvovao u ustanku protiv nemačkih okupacionih snaga. Krajem 1941. postao je komandant Požeškog četničkog odreda.

Početkom 1942. postaje komandant Sandžačkog četničkog odreda sa komandom u Novoj Varoši i prihvata da ga legalizuje Vlada narodnog spasa.[1] U avgustu 1942. Glišića je uhapsio, zatvorio i mučio Gestapo jer je sabotirao nemačke pokušaje da razoruža svoju jedinicu i pojačao komunikaciju sa Mihailovićem. Oktobra 1942. odveden je u koncentracioni logor Mauthauzen gde je bio do kraja Drugog svetskog rata. 1946. godine ga je OZNA uhapsila i sudila zajedno sa Mihailovićem, drugim istaknutim ličnostima četničkog pokreta i Nedićevog režima. U julu 1946. njih devetoro, među kojima i Glišić, proglašeni su krivim za saradnju sa okupatorom i ratne zločine. Streljan na nepoznatoj lokaciji u Beogradu.

Rani život uredi

Glišić je rođen 27. februara 1910. godine u Požegi od majke Stanke i oca Stojadina. Bio je oženjen i imao dvoje dece.[2]

Glišić je bio student Vojne akademije u Beogradu u periodu 1927—33.[3] Posle odgovarajućeg školovanja 1940. godine radio je u operativnom odeljenju Generalštaba KJ sa činom kapetana.[4] Glišić je bio jedan od učesnika državnog udara koji je 27. marta 1941. izvela grupa prozapadno orijentisanih srpskih vojnih oficira koji su bili protivnici vojnog saveza sa silama Osovine.[5]

Drugi svetski rat uredi

Početkom Drugog svetskog rata Glišić postaje član štaba Požeškog četničkog odreda i ubrzo unapređen u čin majora.[6]

Glišić je predstavljao četnike na pregovorima sa komunistima održanim u prvoj polovini avgusta 1941. godine u selu Godovik, Užička Požega.[7] Komunistički vođa Čolović uhapsio je Glišića posle neuspešnih pregovora.[8]

Prema nekim izvorima, 16. oktobra 1941. Glišić, tadašnji namesnik Vučka Ignjatovića, učestvovao je u zajedničkom partizanskom i četničkom napadu na nemačke snage kod Knića u kome je poginulo 10 nemačkih vojnika, a 26 ranjeno.[9]

Hvatanje od strane Gestapoa uredi

Glišića je 2. avgusta 1942. uhapsio Gestapo jer su otkrili da je sabotirao razoružavanje odreda i slušao naredbe Draže. Ispitivan i mučen je u beogradskoj centrali Gestapoa[10] da bi otkrio gde se nalaze Mihailović i Broz. Kada je odbio, Nemci su ga 18. oktobra 1942. odveli u koncentracioni logor Mauthauzen-Gusen.

Hapšenje od OZNE uredi

 
Glišić, šesti s leva, stoji pri čitanju sudske presude

Nakon puštanja iz koncentracionog logora, Glišić je ostao u Austriji do januara 1946. godine kada je pokušao da ilegalno uđe u Jugoslaviju kod Maribora. OZNA ga je uhapsila.[11]

Celom svetu poznata je notorna činjenica da su Nemci tamo (logor Mauthauzen) slali samo svoje neprijatelje. I zaista, ja sam često zažalio što nisam onda streljan, što nisam prošao kroz dimnjak krematorijuma...

Milošu Glišiću, logorašu Mauthauzena broj 3.472 je suđeno i osuđen je na smrt na Beogradskom procesu 1946. Streljan je u Beogradu na nepoznatom mestu 17. jula 1946. godine.

Reference uredi

  1. ^ Živković 2017: "... Dodajmo i da se legalizovani četnički odred majora Glišića, pri vladi Milana Nedića, takođe zvao „Sandžački vojni četnički odred“ "
  2. ^ The trial of Dragoljub-Draža Mihailović stenographic record and documents from the trial of Dragoljub-Draža Mihailović.
  3. ^ Živković 2017: "... Vojnu akademiju je završio tokom 1927–1930. godine. "
  4. ^ Živković 2017: "... Generalštabnu pripremu završio je 1940. godine, posle koje je ostao u operativnom odeljenju Generalštaba JV "
  5. ^ Živković 2017: "... Bio je među oficirima koji su izvršili prevrat 27. marta "
  6. ^ Pajović, Radoje; Željeznov, Dušan; Božović, Branislav (1987). Pavle Đurišić, Lovro Hacin, Juraj Špiler. Centar za informacije i publicitet. str. 105. ISBN 978-86-7125-006-1. 
  7. ^ Institut 1982
  8. ^ Pilčević 1971
  9. ^ Karapandžić 1958
  10. ^ Živković 2017: "... Pod optužbom da održava veze sa JVuO-m i sabotira razoružavanje Sandžačkog vojno-četničkog odreda, GESTAPO ga je uhapsio početkom avgusta 1942. godine. Sproveden je u Ratni dom u Beogradu gde je saslušavan i mučen. "
  11. ^ Živković 2017: "... Nije se vratio u Jugoslaviju, već se zadržao u Austriji. Početkom januara 1946. godine ilegalno se ubacio u Jugoslaviju kod Maribora, ali je ubrzo zarobljen od strane OZN-e. "