Mini bar
Mini bar je mali frižider, obično apsorpcioni hladnjak, koji se obično nalazi u hotelskim sobama ili sobama kruzera na krstarenjima. Osoblje hotela puni ga pićima i grickalicama koje gost može kupiti tokom boravka. Opremljen je inventarom robe, sa cenovnikom. Gostu se naplaćuje roba koja se potroši prilikom odlaska iz hotela. Neki noviji mini barovi koriste infracrvenu vezu ili druge automatizovane metode za snimanje kupovine. Oni otkriju svako uzimanje pića ili grickalica i skidaju pare sa kartice gosta. To se radi da bi se sprečio gubitak proizvoda i sprečila krađa.[1][2]
Mini bar je obično napunjen malim bocama alkoholnih pića, soka, flaširane vode i bezalkoholnih pića. U njemu se takođe mogu naći slatkiši, kolači, krekeri i druge grickalice. Cene su uglavnom visoke u poređenju sa sličnim ili istim artiklima kupljenim u prodavnici, jer gost plaća pogodnost neposrednog pristupa kao i održavanje bara. Cene se razlikuju, ali nije neuobičajeno da jedna limenka bezalkoholnog pića košta 6—10 američkih dolara. Zbog pogodnosti usluge u sobi i mini bara, cene koje se naplaćuju gostu su mnogo veće od onih u hotelskim restoranima ili prodavnicama.[2] Pošto je flaširana voda postala popularna kod gostiju na kruzerima i u hotelima od dvehiljaditih godina, postoji „ambijentalno postavljanje” takvih proizvoda koji se naplaćuju izvan mini bara.[3]
Prvi mini bar na svetu predstavio je u hotelu Hilton u Hong Kongu menadžer Robert Arnold, 1974. godine.[4] U mesecima nakon njegovog uvođenja prodaja pića u sobi povećala se za 500%, a ukupni godišnji prihod hotela Hilton u Hong Kongu porastao je za 5%. Sledeće godine je korporacija Hilton uvela koncept mini bara u svim svojim hotelima.[5]
Od dvehiljadedesetih godina mini barovi postaju sve manje popularni kod gostiju, a mnogi hoteli su ovu karakteristiku eliminisali iz svojih soba. Potrebno je mnogo vremena da osoblje ponovo skladišti tradicionalni inventar mini barova i precizno nadgleda njegovu upotrebu, a greške su dosta česte.[3] Neki gosti uspeli su da se igraju tradicionalnim sistemom mini bara, kao što su zamena ili pražnjenje boca, konzumirajući tako pića, a nakon toga podneli zahtev za promenu sobe i osporavali troškove mini bara tokom odjave iz hotela.[2][6] Neki noviji mini barovi koriste infracrvenu vezu ili druge automatizovane metode za snimanje kupovina, otkrivanje uklanjanja pića ili grickalica iz njih i automatski naplaćuju uslugu preko kreditne kartice gosta, čak i ako se stavka ne potroši.[1]
Od apsorpcijske rashladne jedinice do kompresora uredi
Obično se mini bar rashladna jedinica razlikovala od standardnih frižidera, koristeći apsorpcionu tehnologiju. Italijanska kompanija prvi je proizvođač mini barova, a ona je postavila jedan u spejs-šatl agencije Nasa, 1982. godine. Hladnjačka jedinica kompresora, pored tajmera i eutektičke ploče omogućava uštedu više energije u poređenju sa tradicionalnim apsorpcionim mini barom.[7]
Reference uredi
- ^ a b „Creating a Refreshment Profit Center” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 25. 5. 2010. g.
- ^ a b v „Why mini-bars are disappearing from hotel rooms”. Stuff.
- ^ a b „Avoid a maxi bill, keep away from the mini bar”. Stuff.
- ^ „Ask Mr. Know-It-All: What is the history of the hotel minibar?”. Arhivirano iz originala 18. 5. 2015. g.
- ^ „The Rise and Fall of the Hotel Mini-Bar”.
- ^ „Don't pay for the minibar: hotel insider's secrets revealed”. 22. 5. 2013.
- ^ „Compressor minibars”.
Spoljašnje veze uredi
- Koliko gosti u hotelima koriste mini-bar? Arhivirano na sajtu Wayback Machine (15. jul 2020)