Miha Madijev de Barbazanis (oko 1284. - posle 1358.) je bio hrvatski hroničar.

Miha Madijev
Datum rođenja1284
Datum smrti1358

Biografija uredi

Bio je usledni splitski građanin, unuk Mihe Madijeva, savremenika Tome Arhiđakona. Majka mu je bila ćerka humskog kneza Andrije Miroslavljevića, sina Miroslava Zavidovića, odnosno sinovca Stefana Nemanje. U Splitu je Miha obavljao sudske i upravne funkcije. Pomenut je 1312. godine u Splitskom statutu kao jedan od plemića zaduženih za nadzor rada potestata. Bio je član veća koje je Split predalo Mlečanima 1327. godine. Na položaju sudije nalazio se i 1357. godine kada je Split vraćen pod vlast ugarskog kralja. Pominje se poslednji put početkom 1358. godine. Imao je sina Madija, koji je igrao važnu ulogu u zbacivanju mletačke vlasti nad Splitom 1357. godine.

Delo uredi

Miho Madijev je napisao delo O podvizima rimskih careva i papa (De gestis romanorum imperatorum et summorum pontificum), od koga je sačuvan samo drugi deo. Delo je pisano u obliku hronike evropske istorije, a najviše pažnje posvećeno je odnosima bribirskih knezova i dalmatinskih gradova. Interesovao se i za borbu Gvelfa i Gibelina u Italiji. Važan je istorijski izvor za hrvatsku istoriju od 1290. do 1330. godine, a daje nam i određene podatke o istoriji srednjovekovne Srbije. Madijev, npr. jedini uz Grigorija Camblaka pominje učešće Simonide u donošenju odluke kralja Milutina da oslepi sina Stefana 1314. godine.

Izvori uredi

Spoljašnje veze uredi