Mozak u bačvi

Mozak u bačvi (engl. Brain in a vat) u filozofiji je scenario koji se koristi u raznim misaonim eksperimentima namijenjenim izvlačenju određenih osobina ljudskog shvatanja znanja, stvarnosti, istine, uma, svijesti i smisla. To je moderna inkarnacija zlog demona, misaonog eksperimenta Renea Dekarta, a koja potiče od Gilberta Harmana.^[1] Uobičajeno za mnoge priče o naučnoj fantastici, on predstavlja scenario po kojem bi ludi naučnik, mašina ili drugi entitet mogao ukloniti mozak osobe iz tijela, odložiti ga u bačvu tečnosti koja bi ga održavala u životu i povezati njegove neurone žicama sa superračunarom koji bi mu pružao električne impulse, one koje mozak normalno prima.^[2] Prema takvim pričama, računar bi tada simulirao stvarnost (uključujući odgovarajuće odgovore na mozgov sopstveni izlaz), a „bestjelesni” mozak bi i dalje mogao imao sasvim normalna svjesna iskustva, poput onih sa „tjelesnim” mozgom, a da oni nisu povezani sa predmetima ili događajima u stvarnom svijetu.

Vidi još

Reference

^ Harman, Gilbert (2016). Thought (na jeziku: engleski). Princeton University Press. str. 5. ISBN 978-1-4008-6899-5. Pristupljeno 26. 6. 2021.
^ Putnam, Hilary (1999). „Brains in a Vat” (PDF). Knowledge: Readings in Contemporary Epistemology (na jeziku: engleski). Oxford University Press: 1—21. Pristupljeno 26. 6. 2021.

[1] Harman, Gilbert (2016). Thought (na jeziku: engleski). Princeton University Press. str. 5. ISBN 978-1-4008-6899-5. Pristupljeno 26. 6. 2021.

[2] Putnam, Hilary (1999). „Brains in a Vat” (PDF). Knowledge: Readings in Contemporary Epistemology (na jeziku: engleski). Oxford University Press: 1—21. Pristupljeno 26. 6. 2021.

[1]

[2]