Momir iz Lučice ili Momir od Lučice je bio srpski revolucionarni komandant, koji je učestvovao u Prvom srpskom ustanku (1804–13).

Biografija

uredi

Rođen je u Lučici, u to vreme u sastavu Požarevačke nahije u Smederevskom sandžaku („Beogradski pašaluk”).

Bio je knez pre ustanka. Pridružio se ustanku na početku, 1804. godine, i okupio narod u Pomoravlju i Stigu. Učestvovao je u opsadi Požarevca (1804), opsedajući grad od Morave do Salakovca. Njegov šanac se nalazio u Gornjoj Mali. Momir i Milenko Stojković očistili su od Osmanlija južni deo Požarevačkog okruga.[1] Posle oslobođenja Požarevca, Karađorđe ga je postavio za kneza Moravske knežine.

Paulj Matejić je isprosio ruku Momirove kćeri za sina Budimira i oni se venčavaju. Njegov sin Ivo Momirović bio je vojvoda.

Momir je imao dvorac u Lučici, ograđen palisadom.

Smatra trećim, posle Milenka Stojkovića i Petra Dobrnjca, najznačajnijim revolucionarom u Prvom srpskom ustanku iz požarevačkog kraja, po hrabrosti, ugledu i učešću.[2]

Reference

uredi
  1. ^ „Monografija o selu bogate prošlosti - Društvo - Dnevni list Danas” (na jeziku: srpski). 2010-11-11. Pristupljeno 2022-12-22. 
  2. ^ Manojlović 2005, str. 25.

Literatura

uredi