Motet (lat. motetus, ital. mottetto) je forma vokalne muzike koja se pojavila u 13. veku. Ovaj termin je u istoriji označavao različite muzičke oblike: različit tekst za različite glasove i ritam koji se ponavlja u drugom glasu (izoritmija) su karakteristike ranih moteta (do 15. veka); kasniji moteti (od 15. veka) su tipična duhovna muzika u kojoj se glasovima mogu pridružiti i instrumenti.

Reč motet verovatno potiče od francuske reči („mot“ = reč) koja opisuje povezanost ove muzičke forme sa tekstom.

Tekstovi uredi

U početku je većina tekstova moteta bila na latinskom jeziku, dok su neki sadržali tekst na francuskom. Bilo je moguće i kombinovati oba jezika u istoj kompoziciji. Tekstovi su uglavnom bili duhovni, a postojali su i takozvani „državni moteti“ sa svetovnom tematikom. U periodu 17-20. veka, u motetima su počeli da se pojavljuju narodni jezici, obično prevodi Biblije ili duhovne pesme.

Forma uredi

Prvi moteti u 13. veku bili su kratki. Izoritmički moteti iz 14. i 15. veka mogu se po ponovljenom ritmu u drugom glasu deliti u deonice. Od oko 1500. imitacija je postala najvažniji stilski element moteta; za svaki deo teksta komponovao bi se poseban muzički motiv koji se ponavlja u više glasova. Od baroknog doba moteti su mogli da se sastoje iz više stavova.

Broj glasova se od Renesanse povećavao u motetima, slično drugim muzičkim oblicima. U 13. veku bilo je puno dvoglasnih moteta, u 16. veku petoglasni i šestoglasni moteti su postali pravilo, a od 1550. nastajali su moteti sa osam do dvanaest glasova (venecijansko višeglasje). Motete u vreme baroka je pratio celokupni orkestar, i u njima je učestvovao samo jedan solistički glas.

Kompozitori uredi

Značajni kompozitori moteta bili su:

Spoljašnje veze uredi