Motiv (lat. motus — „pokret”) u muzici označava najmanju ritmičko-melodijsku celinu koja se može izdvojiti iz nekog dela tj. najmanju smislenu celinu muzičkog izražavanja.

Motiv po pravilu čine najmanje dva tona, jer se njima najlakše postiže potrebna minimalna izražajnost. Postoje i odstupanja od ovog pravila, pri čemu se motiv može sastojati i iz jednog tona, koji je na primer dinamički naglašen. Maksimalnu dužinu motiva je teže definisati, ali se kreće u granicama nečeg što se da sagledati u „jednom pogledu“. Veći motivi se daju razdvojiti na delove koji se još nazivaju submotivima.

Isti motiv se u muzičkom delu može javiti više puta sa varijacijama, a muzičko delo najčešće čini više motiva, njihova razrada i spajanje.

Spoljašnje veze uredi