Мртвачка глава
Mrtvačka glava[1] (lat. Acherontia atropos) je vrsta noćnog leptira iz porodice veštica ili ljiljaka (lat. Sphingidae).[2]
| Mrtvačka glava | |
|---|---|
| |
| Acherontia atropos ♀ gornji deo tela | |
| |
| Acherontia atropos ♀ donji deo tela | |
| Naučna klasifikacija | |
| Carstvo: | |
| Tip: | |
| Klasa: | |
| Red: | |
| Porodica: | |
| Potporodica: | |
| Pleme: | |
| Rod: | |
| Vrsta: | A. atropos
|
| Binomno ime | |
| Acherontia atropos (Linnaeus, 1758)
| |
| |
| Areal mrtvačke glave
tokom cele godine
moguća rasprostranjenost tokom leta
| |
| Sinonimi | |
|
Lista
| |
Rasprostranjenje i stanište uredi
Mrtvačka glava ima široko rasprostranjenje jer je migrantska vrsta, a nativna je za tropska i subtropska područja Afrike, na jugu Evrope i u Zapadnoj Aziji. Naseljava otvorena staništa poput poljoprivrednog zemljišta.[3]
Opis uredi
Životni ciklus uredi
Broj generacija zavisi od geografskog područja i populacione dinamike u nativnim zemljama. Mlade gusenice su zelene, a posteriorni rog tipičan za porodicu ljiljaka je izuzetno dugačak i crn. Kako se gusenica hrani i raste, menja se i struktura roga, koji postaje prekriven mnogobrojnim tuberkulama. Zrela gusenica može biti zelena, smeđa ili žuta. Markirana je kosim, tamnim markacijama a integument je dorzalno posut crnim tačkicama. Smeđa gusenica je bez markacija i beličasta u predelu torakalnih segmenata. Finalna dužina je oko 12 centimetara. Sreću se u letnjim mesecima. Gusenica proizvodi zvuk nalik kliktanju u toku hranjenja, pomoću mandibula. Ovu osobinu koristi i kada je ugrožena, ali je ujed bezopasan za čoveka.[4]
Odrasle jedinke uredi
Raspon krila je do 120 mm, a ženke su krupnije od mužjaka. Prednja krila su u kontrastu sa svetlim i jarkim donjim krilima. Ponašanje adulta je jedinstveno u odnosu na ostale pripadnike reda insekata. Zbog još uvek nerazjašnjenih razloga, mrtvačka glava ima sposobnost proizvodnje specifičnog zvuka zahvaljujući vibriranju vazduha u farinksu između inhalacije i ekshalacije.[5]
Nastanak imena uredi
Mrtvačka glava je ime dobila po šari na gornjem delu leđa, koja podseća na ljudsku lobanju. Iako može da izazove manju štetu u usevima gajenih biljaka, poptuno je bezopasna. Ipak, svoje mesto u pop kulturi našla je na promotivnom posteru čuvenog filmskog ostvarenja Kad jaganjci utihnu iz 1991. godine.
Ishrana uredi
Odrasle jedinke se hrane nektarom iz cveća ili medom. Gusenice se hrane krompirom (lat. Solanum tuberosum), paradajzom (lat. Solanum lycopersicum) i ostalim biljkama iz porodice pomoćnica (lat. Solanaceae).
Izvori uredi
- ^ „Biološka raznovrsnost Srbije”. bioras.petnica.rs. Arhivirano iz originala 08. 01. 2018. g. Pristupljeno 07. 01. 2018.
- ^ „Acherontia atropos (Linnaeus, 1758) | Fauna Europaea”. fauna-eu.org. Pristupljeno 2020-12-13.
- ^ Hawk Moths (Lepidoptera: Sphingidae), Springer-Verlag, Pristupljeno 2020-12-13
- ^ „Bestimmungshilfe des Lepiforums: Acherontia Atropos”. www.lepiforum.de. Pristupljeno 2020-12-13.
- ^ Brehm, Gunnar; Fischer, Martin; Gorb, Stanislav; Kleinteich, Thomas; Kühn, Bernhard; Neubert, David; Pohl, Hans; Wipfler, Benjamin; Wurdinger, Susanne (2015-07-17). „The unique sound production of the Death’s-head hawkmoth (Acherontia atropos (Linnaeus, 1758)) revisited”. The Science of Nature (na jeziku: engleski). 102 (7): 43. ISSN 1432-1904. doi:10.1007/s00114-015-1292-5.
