Muzej Vojvodine

музеј који се налази у Новом Саду

Muzej Vojvodine u Novom Sadu je najveća muzejska ustanova u AP Vojvodini. Osnivač Muzeja je Skupština AP Vojvodine, a osnivačka prava vrši Vlada AP Vojvodine. Svoju delatnost obavlja u nekoliko istorijskih zdanja u Novom Sadu i njegovoj okolini. Sedište ustanove i deo stalne postavke iz arheologije, istorije - do 1867. godine kao i etnologije je u Dunavskoj ulici broj 35. U Dunavskoj 37 deluje Odeljenje novije istorije sa stalnom postavkom 20. veka do maja 1945. godine. Depandanse ima u Čelarevu (u rekonstrukciji), Kulpinu (izložba stilskog nameštaja, niz izložbi iz istorije poljoprivrede) i u Bačkom Jarku (etno-kuća „Brvnara”).

Muzej Vojvodine
Muzej Vojvodine
Glavna zgrada Muzeja Vojvodine,
Osnivanje26. oktobar 1847.
LokacijaNovi Sad
 Srbija
Vrstamuzej
Broj predmeta400.000
PrevozJGSP Novi Sad
AdresaDunavska 35
Veb-sajtwww.muzejvojvodine.org.rs

Tri kasnoantička paradna šlema iz 4. veka predstavljaju jedinstvene primerke svoje vrste na području Evrope i decenijama se izdvajaju kao neformalni zaštitni znak Muzeja.

Muzej Vojvodine obavlja poslove matične delatnosti za sve ustanove zaštite pokretnih kulturnih dobara, muzeje, galerije i zbirke u sastavu, na području Vojvodine, odnosno nadzor nad njihovim stručnim radom.

Redovna muzejska publikacija Rad Muzeja Vojvodine izlazi od 1952. godine, i njena osnovna funkcija je objavljivanje rezultata delatnosti muzejskih radnika i ustanova u Vojvodini, kao i rezultata njihovog naučnoistraživačkog i stručnog rada.

Istorija uredi

 
Tabla muzeja
 
Zgrada muzeja 1900. godine

Muzej Vojvodine nosilac je tradicija čiji počeci su vezani za Maticu srpsku, u vreme njenog delovanja u Pešti. U Letopisu Matice srpske, 1825. godine, objavljena je ideja o potrebi osnivanja muzejske zbirke. Nakon osnivanja Matice Srpske građani postaju vođeni idejom očuvanja nacionalnog identiteta i počinju samoinicijativno da poklanjaju predmete i starine iz bogate istorije srpskog naroda. Ideja je pretočena u stvarnost 14. oktobra (po starom kalendaru) 1847. godine, kada je doneta odluka o osnivanju Srpske narodne zbirke ili Muzeuma „gde će se čuvati sve starine i znamenitosti“. Želja osnivača bila je da Muzeum postane „ogledalo života našega naroda u krajevima u kojima on živi“.

Prva muzejska zbirka nastala je , pored ostalog i iz bogate zaostavštine mađarskog plemića srpskog porekla Save Tekelije. Muzej je prvi put otvoren za javnost, pod imenom Muzej Matice srpske 9. jula 1933. godine, u Novom Sadu.

U nastojanju da se stvori centralni muzej sa delokrugom rada za celu Vojvodinu, iz Muzeja Matice srpske izdvojen je deo materijala i 30. maja 1947. godine osnovan Vojvođanski muzej, kao muzej kompleksnog tipa, sa brojnim zbirkama iz arheologije, etnologije, istorije, istorije umetnosti, zoologije, botanike, geologije-paleontologije i mineralogije-petrografije. Muzej je tada dobio i zadatak stručnog nadzora nad svim muzejima u Vojvodini. Odgovarajući prostor Vojvođanski muzej dobio je tek 1974. godine uselivši se u zgradu bivšeg suda, podignutu 1896. godine po nacrtima budimpeštanskog arhitekte Đule Vagnera.

Iz okrilja Vojvođanskog muzeja kasnije su proizašle ustanove zadužene za zaštitu spomenika kulture i prirode: Muzej radničkog pokreta i narodne revolucije, Muzej grada Novog Sada, Pokrajinski zavod za zaštitu spomenika kulture Vojvodine, Pokrajinski zavod za zaštitu prirode, Pozorišni muzej Vojvodine i Poljoprivredni muzej Vojvodine.

 
Kustos-pedagog muzeja Slađana Velendečić tumači deci značaj kasnoantičkih šlemova u zbirci muzeja
 
Noć muzeja u Muzeju Vojvodine

Muzej radničkog pokreta i narodne revolucije, koji je osnovan 1956. godine, transformisan je u Muzej socijalističke revolucije i, na kraju, u Istorijski muzej Vojvodine. Bio je smešten je u namenski izgrađenoj zgradi koju je 1959. projektovao arhitekta Ivo Vitić.

Konačno, 20. maja 1992. godine Vojvođanski muzej sjedinio se sa Istorijskim muzejom Vojvodine u jedinstvenu ustanovu pod nazivom Muzej Vojvodine.

U okviru Muzeja Vojvodine nalazi se i biblioteka, čiji fond čini literatura vezana za sve oblasti kojima se bavi Muzej, a to su arheologija, etnologija, istorija, istorija umetnosti, numizmatika i muzeologija, odnosno literatura koja omogućava sistematsko proučavanje istorije Vojvodine.

Ovde se nalazi Arheobotanička bašta Muzeja Vojvodine.

Stalne postavke uredi

Muzej Vojvodine pred javnost izlazi sa kompleksno izrađenom stalnom postavkom koja, u kontinuitetu od osam hiljada godina, prezentuje razvitak ljudskog društva na današnjem tlu Vojvodine. Na prostoru od 3.000 m2 predstavljeno je 6.000 reprezentativnih eksponata iz arheologije (od paleolita do antike), istorije i istorije umetnosti (od XV do druge polovine 20. veka) i etnologije. Stalna postavka pruža sintetičku sliku milenijumske prošlosti ovog kraja. Izloženi predmeti svedoče o trajanju ljudskih zajednica i kultura od paleolita i mezolita do prvih ljudskih tragova kod Iriga starih oko 70.000 godina, preko starčevačke, vinčanske i drugih neolitskih kultura, višeslojne Gomolave, Feudvara i Kalakače, do mitskih vremena stare Grčke i velelepnih spomenika imperijalnog Rima, od seoba naroda do smena etničkih zajednica – slovenskih, ugarskih, srpskih i drugih naroda. Prvi deo stalne postavke prati obimna monografija „Muzej Vojvodine“. Drugi deo stalne postavke, koji govori o prošlosti Vojvodine od sredine 19. veka do sredine XX.

Depandansi uredi

U uspostavljanju razgranate muzejske mreže stvoreni su depandansi – Etno-park "Brvnara" u Bačkom Jarku i Muzejski kompleks Kulpin u okviru koga su Poljoprivredni muzej i Izložba stilskog nameštaja.

Međunarodna saradnja uredi

U oblasti međunarodne saradnje Muzej je razvio saradnju sa inostranim muzejskim ustanovama kroz različite forme saradnje: razmena izložbi i stručnjaka, učešće na međunarodnim stručnim skupovima i u zajedničkim istraživačkim projektima. Sa partnerskim muzejima su potpisani protokoli o saradnji i to po važećim međunarodnim kodeksima koje propisuje ICOM. Partnerski muzeji su: Muzej Banata iz Temišvara (Rumunija), Centralni muzej Podunavskih Švaba iz Ulma (Nemačka), Muzej planinskog Banata iz Rešice (Rumunija) i Muzej grada Rijeke (Hrvatska). Sa ovim institucijama saradnja je sveobuhvatna i pokriva sva polja delokruga rada Muzeja. Putem razmene muzejskih izdanja Muzej održava veze sa 192 kulturne institucije iz 29 zemalja.[1]

Galerija uredi

 

Vidi još uredi

Izvori uredi

Literatura uredi

  • ICOM-Srbija, časopis Nacionalnog komiteta Međunarodnog Saveta Muzeja - br. 3 - decembar 2013; ISSN 2217-7531

Spoljašnje veze uredi