Мустафа (film)

Mustafa je turski biografski dokumentarac iz 2008. godine o Mustafi Kemalu Ataturku, osnivaču i prvom predsedniku Republike Turske, koji je napisao i režirao Can Dundar. Film, koji se kontroverzno koncentriše na Ataturkov lični život, prvi je dokumentarac koji pokriva Ataturkov život od njegovih ranih godina do smrti. Objavljen je na Dan Republike 2008. godine, kako bi se poklopio sa 85. godišnjicom osnivanja Republike Turske. [1] [2] [3]

Mustafa
Žanrdokumentarni
RežijaCan Dundar
MuzikaGoran Bregović
Godina2008.
Zemlja Turska
Jezikturski
Veb-sajtwww.mustafa.com.tr
IMDb veza

Produkcija

uredi

U pripremi za produkciju napravljen je detaljan pregled literature o knjigama napisanim o Ataturku, domaćim i međunarodnim novinama i diplomatskim pismima. Dundar i njegov tim dobili su poseban pristup mnogim nacionalnim i međunarodnim arhivama, uključujući i one u kabinetu predsednika i Generalštabu, otkrivajući nekoliko ranije neviđenih fotografija, memoara, specijalnih pisama i rukopisa Ataturka koji su korišćeni u produkciji. [4]

Film je sniman tokom devet meseci na lokacijama uključujući Solun, Bitolj, Berlin, Damask, Sofiju, Karlsbad i Istanbul, mesta gde je Ataturk živeo, a neke scene su snimane u sobi u kojoj je rođen i u kojoj je umro. U dokumentarcu su korišćene njegove lične stvari, memoari, sedište u kome je radio, kuće u kojima je živeo, dokumenti koje je ostavio, pesme koje su mu se dopale i primedbe koje je izgovorio. [4]

Goran Bregović je komponovao muziku za film, koji je bio veoma hvaljen. [4]

Radnja

uredi
 Upozorenje: Slede detalji zapleta ili kompletan opis filma!

Dokumentarac govori o Ataturkovom životu sa objektivne tačke gledišta i pokušava da pruži saosećajan prikaz priče iz stvarnog života. Film ga odvaja od poznatih stereotipa i predstavlja ga kao čoveka koji ima strahove, slabosti, želje i ideale. To je prvi film koji oslikava privatnu stranu vođe, koji je, prema rečima autora filma, ostao usamljen uprkos tome što je bio među gomilom.

Glumci

uredi
  • Jetkin Dikiiler
  • Bahadir Jazići
  • Kemaletin Kanli
  • Ulaš Kanli
  • Nazan Gezer
  • Saadet Ozen
  • Sadet Turker
  • Nejat Semerci
  • Selin Soilu
  • Mustafa Sutku

Izdanje

uredi

Festivalske projekcije

uredi

Prijem

uredi

Tokom prve nedelje prikazivanja u Turskoj, film je prikazan u više od 200 bioskopa. Videlo ga je 772.694 ljudi u prvih 12 dana. Neki od njegovih kritičara koristili su medije da obeshrabre ljude da to vide.

Recenzije

uredi

Dundar je, prema recenzentu Emine Jildirm, „veoma poštovan novinar i jedan od najcenjenijih stručnjaka za republičku istoriju“ koji „istražuje, koristeći obimne arhive i pažljivo izrađene rekonstruisane scene, a ne samo politička, ali lična iskušenja i nevolje osnivača moderne Turske, podržane pronicljivo artikulisanim narativom i dirljivom muzikom Gorana Bregovića“, ali „osim nekoliko anegdota, njegov film ne predstavlja ništa što već ne znamo o Ataturku“. „U rekonstrukcijama se koriste različiti glumci u različitim periodima života Mustafe Kemala, ali nikada jasno ne vidimo lica glumaca, koja su skrivena u mekim senkama u kinematografiji filma, ovekovečujući pojam Ataturka kao „nadljudske figure“ koja je izvan mesa i kostiju“, nastavlja Jildirim, „Ali šta ja govorim? Bog zna, šta bi bilo da je Dundar pokušao da preduzme smelije korake i sve što je otkrio tokom svojih istraga podelio sa nama? Verovatno film koji bi bio konzerviran.“ [2]

Kontroverze

uredi

Kada je Mustafa pušten u distribuciju, prema recenzentu Emrahu Guleru, „to je podelilo naciju na dvoje, pri čemu je jedna grupa hvalila film zbog prikaza Ataturka kao ljudskog bića bez presedana, dok je druga kritikovala Dundarove pokušaje da svrgne vođu. sa svog postamenta. Kontroverza je, naravno, uspela za film. Više od pola miliona ljudi je gledalo Mustafu u prvoj nedelji, što je činjenica koja je pomogla drugim Ataturkovim projektima da krenu napred." Kasnije on navodi da su „puštena dva filma o Ataturku, Zbogom i Današnja lekcija, Ataturk, pri čemu je svaki film gledalo oko milion ljudi. [5]

„Film je izazvao toliko kontroverzi i debata zbog svog alternativnog pogleda na svog protagonista da je Dundar morao biti ostario najmanje 10 godina zbog svih uvreda koje je morao da trpi od armije novinara, kolumnista, istoričara, političara, itd.“, rekla je o kontroverzi recenzent Emin Jildirm. „Ako mene pitate“, nastavio je, „mislio sam da se film na kraju graniči sa osrednjošću i da nam zapravo ne govori ništa što već ne znamo o Ataturku — bio je veliki vođa, bio je vizionar, osnovao je nacija od gotovo zibara, i, da, imao je naklonost prema damama i uživao je u njegovim pićima. Niko nikome nije rekao da vodi svoju ili njenu decu da pogledaju film ako će to biti problem. Ali kvaka je, baš kao što stara poslovica kaže, da nema lošeg publiciteta osim vaše sopstvene čitulje, i kao takav, Dundaru mora barem laknuti kada vidi da je njegov film privukao 1,1 milion gledalaca.“ [3]

Ataturkova lična priča nije dobro poznata na Zapadu. Kritika je zasnovana na nivou njegovog prikaza u filmu. To je u velikoj meri simpatičan prikaz. Film je uključivao scene koje ga prikazuju podložnog depresiji i da voli žene i alkohol. Tvrdi se da su ove scene degradirale istorijski značaj i da su služile interesima islamista. Dundarov film izazvao je burnu nacionalnu debatu.

Dundar je rekao da film otkriva lice istinskog i osetljivog lidera. Turski ministar kulture je takođe rekao u odbranu: „Bio je ljudsko biće kao i mi ostali, sa svojim nadama, razočarenjima, svojim demonima i trenucima sreće“.

Prof. Ahmet Erkan i prof. Orhan Kural, šefovi grupa za borbu protiv pušenja, podneo je žalbu tvrdeći da je pušenje i teška konzumacija u filmu reklama kompanija za proizvodnju cigareta.

Dundar je svedočio pred Tužilaštvom u Ankari u decembru 2008. u vezi sa navodima o promovisanju pušenja i vređanju Ataturkovog nasleđa. [6]

Turksel, glavni turski provajder mobilnih telefona, povukao se iz ugovora o sponzorstvu, tvrdeći da nemaju saznanja o činjenici da će se film koncentrisati na Ataturkov lični život.

Reference

uredi
  1. ^ a b Swan, Suzanne (2008-10-12). „Antalya receives the world at its Golden Orange and Eurasia film festivals”. Today's Zaman. Arhivirano iz originala 8. 10. 2012. g. Pristupljeno 2010-08-09. 
  2. ^ a b Yıldırım, Emine (2008-10-29). „Determined minds on the big screen with 'Devrim' and 'Mustafa'. Today's Zaman. Arhivirano iz originala 8. 10. 2012. g. Pristupljeno 2010-08-09. 
  3. ^ a b Yıldırım, Emine (2008-12-28). „Move over Hollywood, the Turks are coming”. Today's Zaman. Arhivirano iz originala 8. 10. 2012. g. Pristupljeno 2010-08-09. 
  4. ^ a b v „Atatürk's life on silver screen again”. Hürriyet Daily News. 2008-09-17. Pristupljeno 2010-08-09. 
  5. ^ Güler, Emrah (2010-07-16). „Turkish cinema hopes to cash in on political turmoil”. Hürriyet Daily News. Pristupljeno 2010-08-11. 
  6. ^ „Dündar testifies over insulting Atatürk, tobacco advertising”. Today's Zaman. 2008-12-22. Pristupljeno 2008-12-22.  [mrtva veza]

Spoljašnje veze

uredi