Nedeljne informativne novine, poznatiji pod skraćenicom NIN ili Nin, je nedeljni list koji izlazi u Srbiji.

NIN
Naslovna strana NIN-a br. 2167, 10. jul 1992.
Tipnedeljnik
VlasnikJelena Drakulić Petrović[1]
IzdavačPolitika a. d. (1958—2007)
Ringijer d. o. o (2009—2023)
Jelena Drakulić Petrović (2023—danas)
Glavni urednikAleksandar Timofejev
Osnivanje26. januar 1935.
7. januar 1951. (ponovo počeo da izlazi)
Jeziksrpski
GradBeograd
ZemljaSrbija
ISSN0027-6685
Veb-sajtnin.rs

Istorija uredi

Prvi broj NIN-a izašao je u Beogradu 26. januara 1935. Posle 26 brojeva zabranjen je septembra 1935. NIN je ponovo počeo da izlazi 7. januara 1951. godine u Beogradu, a 26. juna 2008. godine je izašao njegov jubilarni 3.000 broj.

Užu redakciju sačinjavali su Svetozar Popović-Milić i Vojislav Vučković koji su pred tadašnjim vlastima fingirali kao vlasnici to jest urednici lista. Veselin Masleša bio je odgovoran za list pred Komunističkom partijom, a članovi kolegija bili su Jovan Popović, Oto Krstanović i Božidar Adžija. Oko NIN-a su se okupili Đorđe Andrejević Kun, Čedomir Minderović, Oto Bihali Merin, Dušan Matić, Aleksandar Vučo, Hugo Klajn, Radovan Zogović, Mirko Kujačić, Mirko Banjević, Ljuba Popović, Noe Živanović, Dragan Beraković, Nikola Petrović i Đurđe Teodorović. Stvarna redakcija bila je u stanu Jovana Popovića u Beogradskoj ulici, zvanična, za vlasti, u Cvijićevoj ulici u Beogradu kod Svetozara Popovića. Od 26. januara 1935. do 7. septembra 1935. izašlo je 26 brojeva a onda je policija Kraljevine Jugoslavije onemogućila dalje izdavanje NIN-a.

Šesnaest godina po posle štampanja prvog broja NIN-a grupa novinara Mladog boraca, omladinskog lista založila se za pokretanje novog lista i 7. januara 1951. godine, novi NIN je ponovo pokrenut. Novi NIN je nastao u nacionalizovanoj sobi za spavanje bivšeg vlasnika beogradskog dnevnog lista Pravda Manojla Sokića u Vlajkovićevoj ulici br. 8 na 1. spratu u stanu pretvorenom u redakciju. To je tada pripadalo Izdavačkom preduzeću Glas. NIN-ovom imenu kumovao je Moša Pijade. Po izrazu, NIN je u to vreme bio takozvani opinien magazin — list u kome su dominirali komentari i reportaže.

U tom periodu okosnicu redakcije sačinjavali su Stevan Majstorović, Najdan Pašić, Era Ratković, Tika Lešić, Miša Habul i drugi. Posle perioda samostalnog delovanja NIN 1958. godine ulazi u novinsko-izdavačku kuću Politika. Na njusmagazinsku formulu i na kolornu štampu NIN je prešao 4. aprila 1971. godine. Idejni tvorac i realizator te promene je Frane Barbijeri, tadašnji glavni urednik i Sergije Lukač, osnivač katedre za novinarstvo na Fakultetu političkih nauka u Beogradu. NIN od tada neguje žurnalističku sintezu, a od novinarskih formi najviše koristi članak, ali je u izvesnoj meri zadržana i komentatorska, opinion forma.

Zbog obračuna Saveza komunista s liberalima Barbijeri je smenjen, ali je njusmagazinska formula zadržana. Posle kraće krize između 1973 i 1975. u periodu kada je glavni urednik bio Dragan Marković u NIN je došla nova generacija novinara Bogdan Tirnanić, Mirko Klarin, Stevan Nikšić, Milan Milošević, Teodor Anđelić, Aleksandar Tijanić, Slobodanka Ast, Zoran Jeličić, Dušan Veličković. U tom periodu NIN je imao najveći tiraž u svojoj istoriji koji je dostizao 180.000 prodatih primeraka 1981.

Posle Osme sednice CK SKJ u NIN-u je 1987-88. otvoren novi partijski slučaj, smenjuje se tadašnji uređivački kolegijum, a dve godine kasnije iz njega izlazi grupa novinara koja sa grupom beogradskih disidenata osniva redakciju nedeljnika Vreme. Godine 1992. u NIN-u izbija štrajk, posle koga se on izdvaja iz Izdavačke kuće Politika 1995. godine i deluje samostalno. U martu 2009. Novinsko-izdavačko preduzeće NIN prodato je za 810 hiljada evra kompaniji Ringier, koja poseduje i list Blic.

NIN je do 2023. bio u vlasništvu srpskog ogranka kompanije Ringier, a posle je prešao u ruke Jelene Drakulić Petrović, a glavni i odgovorni urednik Milan Ćulibrk je rekao da dokle god on bude bio na tom mestu, NIN će biti i dalje opozicioni medij.[2]

Glavni i odgovorni urednici uredi

  1. Veselin Masleša
  2. Najdan Pašić
  3. Stevan Majstorović
  4. Đorđe Radenković
  5. Frane Barbijeri
  6. Dragan Marković
  7. Mirko Đekić
  8. Teodor Anđelić
  9. Stevan Nikšić
  10. Dušan Veličković
  11. Milivoje Glišić
  12. Stevan Nikšić
  13. Milo Gligorijević
  14. Slobodan Reljić
  15. Srđan Radulović
  16. Nebojša Spaić
  17. Milan Ćulibrk
  18. Aleksandar Timofejev

NIN-ova nagrada uredi

U januaru svake godine, specijalni žiri NIN-a bira najbolji roman objavljen u proteklih godinu dana i nagrađuje ga NIN-ovom nagradom, koja je jedno od najvećih priznanja u oblasti savremene književnosti za autore iz Srbije.

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ „Jelena Drakulić Petrović nova vlasnica NIN-a”. RTS. 28. 8. 2023. Arhivirano iz originala 28. 8. 2023. g. 
  2. ^ Milovanović, Bojana (28. 8. 2023). Ne umem i neću da pravim drugačiju vrstu novina”: Ćulibrk posle vesti da Ringier više nije vlasnik NIN-a”. Nova portal. Arhivirano iz originala 28. 8. 2023. g. 

Spoljašnje veze uredi