Narodnooslobodilačka armija
Narodnooslobodilačka armija (人民解放军, Rénmín Jiěfàngjūn) je glavna oružana sila Narodne Republike Kine.
Narodnooslobodilačka armija | |
---|---|
中国人民解放军 | |
Amblem Zastava | |
Osnovana | 1. avgusta 1927. |
Vidovi vojske | Vidovi Kopnena vojska Mornarica Vazduhoplovstvo Drugi artiljerijski korpus Narodna policija |
Vođstvo | |
Centralne vojna komisija | Si Đinping podpredsednik: general Džang Džošia general Hi Veidong |
Ministar odbrane | Dong Jun |
Brojno stanje | |
Vojno sposobni | od 18 |
Broj raspoloživih za vojnu službu | 385.821.101 muškaraca, godina 16-49 (2010 - procena) 363.789.674 žene (2010. - procena), godina 15—49 |
Broj sposobnih za vojnu službu | 318.265.016 muškaraca, godina 16-49 (2010 - procena) 300.323.611 žena, godina 16-49 (2010. - procena), godina 15—49 |
Broj godišnje stasalih za vojnu službu | 10.406.544 muškaraca (2010. - procena) 9.131.990 žena (2010. - procena) |
Aktivni sastav | 2.035.000 (2022)[1][2] (1. u svetu) |
Rezervni sastav | 500.000[1][2] |
Troškovi | |
Budžet | 293 milijardi $[3] (2022) |
Procenat BDP | 1,70 % (2022) |
Industrija | |
Strani dobavljači | Rusija Francuska[4] |
Godišnji uvoz | Rusija |
Godišnji izvoz | Pakistan, Venecuela, Iran, Indonezija, Kambodža |
Vrhovni glavnokomandujući Narodnooslobodilačke vojske je predsednik Centralne vojne komisije NR Kine Si Đinping.
Istorija uredi
Narodnooslobodilačka armija osnovana je 1. avgusta 1927. godine kao kineska Crvena armija, oružane snage Komunističke partije Kine. Osnivanje armije bilo je rezultat raskida savezništva između partije Kuomintang i KP Kine. Borci armije učestvovali su u Dugom maršu 1934—1935. godine i u Drugom svetskom ratu protiv japanskog okupatora. Nakon 1945, sada preimenovana u višemilionsku Narodnooslobodilačku armiju, pobedila je oružane snage Kuomintanga u građanskom ratu do 1949. godine. Jedinice Narodnooslobodilačke armije narednih su decenija učestvovale u Korejskom ratu, Kinesko-indijskom ratu, Kinesko-vijetnamskom ratu i ostalim sukobima.
Profesionalizacija armije izvršena je krajem 1970-ih u sklopu tzv. Četiri modernizacije. Poslednjih decenija, Narodnooslobodilačka armija se transformisala iz višemilionske armije u profesionalnu vojsku baziranu na kvaliteti kadrova.
Učešće u većim sukobima i događajima uredi
- 1927 – 1949: Kineski građanski rat
- 1937 – 1945: Drugi kinesko-japanski rat
- 1949: Incident na Jangceu (bitka protiv britanskih brodova na reci Jangce)
- 1950 – 1951: Bitka kod Čamdoa (napad na Tibet)
- 1950 – 1954: Korejski rat (pod zastavom Kineske narodne dobrovoljačke armije)
- 1954 – 1955: Prva tajvanska kriza
- 1958: Druga tajvanska kriza
- Okobar – novembar 1962: Kinesko-indijski rat
- 1967: Pogranični incidenti sa Indijom
- 1965 – 1970: Vijetnamski rat (oko 320.000 kineskih vojnika služili su u Severnom Vijetnamu)
- 1969 – 1978: Kinesko-sovjetski pogranični sukob
- 1974: Bitka kod ostrva Parasel
- 1979: Kinesko-vijetnamski rat
- 1986 – 1988: Pogranični incidenti sa Vijetnamom
- 1989: Protesti na trgu Tjenanmen
- 1995 – 1996: Treća tajvanska kriza
- 1997: NOA preuzima kontrolu nad Vojnom odbranom Hongkonga
- 1998: NOA preuzima kontrolu nad Vojnom odbranom Makaa
Organizacija uredi
Vojne oblasti uredi
Na teritoriji Kine ukupno postoji sedam vojnih oblasti:
- Vojna oblast Šenjang
- Vojna oblast Peking
- Vojna oblast Lančou
- Vojna oblast Džinan
- Vojna oblast Nandžing
- Vojna oblast Kvangčou
- Vojna oblast Čengdu
Izvori uredi
- ^ a b IISS 2010, p. 398–404
- ^ a b „Military Strength of China”. Globalfirepower.com. Pristupljeno 3. 1. 2019.
- ^ The SIPRI Military Expenditure Database Arhivirano na sajtu Wayback Machine (3. maj 2012), SIPRI
- ^ „China / Aircraft / Jianjiji / Fighter”. GlobalSecurity.org.