Nacionalni park Bvindi

Nacionalni park Bvindi je park u jugozapadnom delu Ugande. Park je deo šume Bvindi i stacioniran je na granici sa Demokratskom Republikom Kongo, a u njegovoj nesporednoj blizini nalazi se i Nacionalni park Virunga. Prostire se na površini od 331 km², a u njemu se nalaze niske šume, koje su izuzetno nepristupačne. Park je deo Unesko Svetske baštine.[1][2]

Nacionalni park Bvindi
IUCN kategorija II (nacionalni park)
Pogled na park
Mapa sa lokacijom zaštićene oblasti Nacionalni park Bvindi
Mapa sa lokacijom zaštićene oblasti Nacionalni park Bvindi
MjestoKanugu distrikt  Uganda
Najbliži gradKabale
Koordinate1° 3′ 24.914″ S 29° 42′ 24.041″ E / 1.05692056° J; 29.70667806° I / -1.05692056; 29.70667806
Površina331 km²
Osnovano1991. godine
Upravljačko tijeloUgandske uprave za divlje životinje
Nacionalni park Bvindi
Svetska baština Uneska
Zvanično ime
  • Bwindi Impenetrable National Park Edit this on Wikidata
MestoUganda Uredi na Vikipodacima
Koordinate1° 03′ J; 29° 43′ I / 1.05° J; 29.72° I / -1.05; 29.72
KriterijumiPrirodni: VII, X
Referenca682
Upis1994. (-1976. sednica)

Raznolikost vrsta karakteristika je ovog parka. Park je stanište za 120 vrsta sisara, 348 vrsta ptica, 200 vrsta leptira, 27 vrsta žaba, a nastanjuju ga i kameleoni, gekoni i mnoge ugrožene vrste.[3]
Park ima gotovo najveći broj vrsta šuma od svih ostalih u istočnoj Africi, sa više od 1000 cvetnih biljnih vrsta, 163 vrsta stabala i 104 vrsta paprati. Na prostoru nižih nadmorskih visina nalaze se dve ugrožene vrste biljaka — Lovoa swynnertonii i Brazzeia longipedicellata.

Park je stanište za vrstu Colobus, šimpanze i veliki broj ptica kao što su kljunorozi i turakoi. Nastanjuje ga 400 bvindi gorila, što je polovina svetske populacije ugroženih vrsta planinskih gorila. Postoji 14 grupa gorila koje turisti mogu videti, u sektorima Buhoma, Ruhija, Rušaga i Nikito, a svi su pod upravom Ugandske uprave za divlje životinje.

Istorija uredi

 
Pogled na šumu u i najveći tačku parka
 
Jedna od reka parka
 
Bvindi gorila u parku
 
Tura kroz šumu

Godine 1932. dva dela bvindi šuma proglašena su za rezervate prirode. Severni deo je bio označen kao rezervat Kajonza, a južni kao rezervat Kastora.[3][4] Ovi rezervati imali su kombinovana područja površine 207 km², da bi 1942. godine bili uvećani i zatim preimenovani u Centralnu šumu.[3][4] Novo područje bilo je površine 298 km² i pod zajedničkom kontrolom ugandske Vlade i šuma Ugande.[3][4][5][3][5]
Godine 1966. druge dve šumske rezerve postale su glavne rezerve sadašnjeg parka i tako povećale njegovu površinu na 321 km². Park je nastavio da se razbija kao šumski rezervat.[5]
Godine 1991. Nacionalni park Bvindi je zajedno sa Mgahinga rezervatom za gorile i parkom Ruvenzori proglašen za nacionalni park, a njegovo ime je postalo Nacionalni park Bvindi.[3][6][5]

Park je delimično osnovna iz razloga da bi zaštitio niz vrsta unutar njega, naročito planinskih gorila.[7] Organizovanje parka imalo je veliki uticaj na narod Tva, koji je iseljen iz šume i više im nije dozvoljeno da ulaze u park i pristupaju svojim resursima.[4] Praćenje gorila postala je turistička aktivnost u aprilu 1993. godine, a park je postao popularna turistička destinacija.[3]
Godine 1994. parku je pripojeno još 10 km² i on je upisan na listu Svetske baštine.[3][4] Godine 2003. kupljeno je zemljište pored parka od 4,2 km².[8] Park nastanjuje i 350 vrsta ptica i više od 200 vrsta leptira.[3] Riblje vrste u rekama i tokovima parka nisu popisane.[9]

U martu 1999. godine bivši gerilci Ruande došli su u park i kidnapovali 14 stranih turista i njihovog vodiča iz štaba parka, oslobodili šest i ubili preostalih osam. Izveštaji su pokazali da je nekoliko žrtava mučeno, a jedna žena silovana. Ugandski vodič bio je polivan benzinom, a potom zapaljen.[10][11]

Geografija i klima uredi

Najbliži grad parka je Kabale, koji se nalazi 29 km jugoistočno.[3] Park je sastavljen od dva bloka šuma koje su povezane koridorm. Odlika parka je nasleđe prethodnog upravljanja, a ostao je nepromenjen zbog zašitite koja datira iz 1932. godine.[4] Postoje poljoprivredna zemljišta u blizini granica parka, a taj predeo nekad je bio prekriven šumom.[12][5][9]
Park obuhvata uske doline sa rekama koje se kroz njih prepliću, kao i strma brda. Nadmorska visina u varira od 1190 do 2607 metara, a 60 odsto parka ima nadmorsku visinu preko 2000 metara.[13][3] Kroz park protiču reke Ivi, Munjaga, Ihizo, Išaša i reka Nengere, koja se uliva u Edvardovo jezero.[4][3]

Bvini ima tropsku klimu.[3] Godišnja srednja temperatura se kreće od najmanje 7 do 15 °C, do maksimalno 20 do 27 °C.[13] Godišnja količina padavina kreće se od 1.400 do 1.900 milimetara. Maksimalna količina padavina je od marta do aprila i od septembra do novembra. Šuma u parku ima važnu ulogu u regulisanju okruženja i klime u okolini.[6][12] Visoke količine evapotranspiracije iz vegetacije šume povećavaju padavine izvan parka. Takođe smanjuju eroziju zemljišta, što je ozbiljan problem u jugozapadnoj Uganndi, smanjuju mogućnosti poplava i osiguravaju da rečni tokovi nastavljaju da protiču i tokom suša.[12][14]

Biodiverzitet uredi

Šume Bvindi nacionalnog parka su stare i biološki bogate.[6] Veliki broj biljnih i životinjskih vrsta nastanjeno je u parku, zbog čega je pod okriljem Uneska.[3][4] Među šumama istočne Afrike, Bvindi ima neke od najbogatijih populacija drveća, sitnih sisara, ptica, gmizavaca i leptira.[4][12][4]

U parku postoji više od 220 vrsta drveća i više od sto vrsta paprati.[3] Ugrožene vrste drveća koja su pronađena u parku su braon mahagonije.[15] Smatra se da park Bvindi ima jednu od najbogatijih fauna u istočnoj Africi.[3]
Procenjeno je da postoji 120 vrsta sisara u parku, od kojih su 10 primati, a više od 45 vrsta su mali sisari.[16][13] Park je važan za očuvanje endemskih vrsta koja se nalaze na zapadnim planinskim delovima.[15]
Zajedno sa planinskim gorilama, vrste u parku uključuju običnu šimpanzu, Cercopithecus lhoesti, afričkog slona, Pseudocalyptomena graueri, Papilio leucotaenia, Colobus, Cercopithecus ascanius, Chlorocebus pygerythrus, Hylochoerus meinertzhageni i male vrste antilopa.[15][17]

Planinske gorile uredi

U parku živi oko 340 planinskih gorila, poznate i kao bvindi gorile i one čine skoro polovinu populacije svih planinskih gorila u svetu.[18][6] Ostatak populacie planinskih gorila nastanjen je blizini planinskog venca Virunga.
Popis gorila u parku iz 2006. godine pokazao je da se njihov broj povećao u odnosnu na popis iz 1997. godine, ali bolest, lov i gubitak staništa predstavlja najveću pretnju za gorile.[19][20][18]

Metode i broj istraživanja populacije gorila u Bvindi nacionalnom parku zaostaje u odnosu na istraživanja o gorilama Nacionalnog parka Virunga. Kreg Stanford izvršio je istraživanja u parku Bvindi, na kojem se pokazalo da je ishrana bvindi gorila obimnija nego kod onih u Virungi. Takođe je otkriveno da gorile iz Nacionalnog parka Bvindi dnevno imaju veće aktivnosti od gorila iz Virunga nacionalnog parka, naročito danju kada traže voće.

Planinske gorile su ugrožena vrsta i ima ih oko 650 u čitavom svetu. [5] U zarobljeništvu nema planinskih gorila, dok su šezdesetih i sedamdesetih godina 20. veka hvatane kako bi započeli razmnožavanja u zatočeništvu, gde međutim nije preživela nijedna beba gorila.[19]

Zaštita parka uredi

Parkom rukovodi Ugandska uprava za divlje životinje, državna organizacija. Park ima potpunu zaštitu, iako danas zajednice u blizini parka mogu pristupiti nekim svojim resursima.[3]

Područja koja se graniče sa parkom imaju visoku gustinu naseljenosti, više od 300 ljudi po kvadratnom kilometru živi u okolini parka. Neki od ljudi koji žive u ovim oblastima su među najsiromašnijim ljudima u Ugandi. Veliki broj stanovnika i siromaštvo, kao i poljoprivredne prakse stavljaju veliki pritisak na šumu Bvindi i predstavljaju jednu od najvećih pretnji parku.[4] Devedeset odsto ljudi zavisi od poljoprivredne proizvodnje.[4]
Pre stvaranja Bvindi kao nacionalnog parka 1991. godine, ovaj predeo je označen kao šumski rezervat, a propisi o pravu pristupa šumi bili su liberalniji i retko primenjivani.[6] Lokalno stanovništvo se tada bavilo lovom i sečom šume, a to se zaustavilo kada je ovaj predeo proglašen kao nacionalni park, zbog bogatog biodiverzuteta i pretnji uništavanja životne sredine.[5] Državne agencije su tada povećale zaštitu i kontrolu nad parkom. Pristup stanovništva u šumu nije bio dozvoljen. Ovo zatvaranje pristupa uzrokovalo je velika nezadovoljstva i konflikea među lokalnim zajednicama i vlastima.[5] Najviše pogođen ovom odlukom bio je narod Tva koji je lovio i sakupljao plodove u šumi.[21] Uprkos istorijiskim tvrdnjama naroda Tva, da poseduju prava na ovo zemljište, oni su ipak iseljeni.[5] Veliki broj ljudi izgubio je svoja zemljišta i mogućnost da u šumi, skuplja plodove i lovi.[5]

Turizam uredi

Turisti mogu posetiti park svaki dan tokom godine, iako su uslovi u parku lođiji tokom kišne sezone. Park je na udaljenoj lokaciji, a putevi su u lošem stanju.[4][22] U oblasti gde se nalazi nacionalni park postoji bolnica, koja pruža zdravstvenu zaštitu za 40.000 ljudi u toj oblasti, kao i turistima.[23]
Praćenje gorila je glavna turistička atrakcija parka i ona stvara veliki prihod za Upravu za divlje životinje Ugande.[6] Turisti koji žele da prate gorile moraju prvo dobiti dozvolu. Odabrane porodice gorila su naviknute na ljudsko prisustvo, a broj posetilaca je čvrsto kontrolisan kako bi se sprečili rizici za gorile i degradaciju staništa. Nekoliko turističkih kompanija kao što su Bambu i Ekoturs mogu rezervisati dozvole za praćenje gorila za potencijalne posetioce Bvindi nacionalnog parka.[24] Gorile retko reaguju na turiste, a postoje pravila kako bi se smanjio rizik od bolesti koje mogu da pređu od njih na gorile.[19] Uganda, Ruanda i Demokratska Republika Kongo su jedine zemlje na svetu gde je moguće posmatrati planinske gorile.[16] Tura kroz šumu uključuje šetnju do vodopada, posmatranje majmuna i ptica.[22]

Galerija uredi

Reference uredi

  1. ^ Bwindi Impenetrable National Park profile on UNESCO's World Heritage website
  2. ^ Bwindi Impenetrable National Park, UNESCO World Heritage Site listing
  3. ^ a b v g d đ e ž z i j k l lj m n nj „Bwindi Impenetrable National Park, Uganda”. Protected Areas and World Heritage. United Nations Environment Programme, World Conservation Monitoring Centre. septembar 2003. Arhivirano iz originala 10. 5. 2008. g. Pristupljeno 8. 7. 2008. 
  4. ^ a b v g d đ e ž z i j k l Korbee, Dorien (mart 2007). „Environmental Security in Bwindi: A focus on farmers” (PDF). Institute for Environmental Security. Arhivirano iz originala (PDF) 30. 08. 2008. g. Pristupljeno 8. 7. 2008. 
  5. ^ a b v g d đ e ž z i Namara, Agrippinah (jun 2006). „From Paternalism to Real Partnership with Local Communities? Experiences from Bwindi Impenetrable National Park (Uganda)”. Africa Development. XXXI (2). 
  6. ^ a b v g d đ Blomley, Tom (2003). „Natural resource conflict management: the case of Bwindi Impenetrable and Mgahinga Gorilla National Parks, southwestern Uganda” (PDF). Ur.: Peter A. Castro, Erik Nielsen. Natural resource conflict management case studies: an analysis of power, participation and protected areas. Rome: Food and Agriculture Organization of the United Nations. [mrtva veza]
  7. ^ Adams, William Mark (2001). Green Development: Environment and Sustainability in the Third World. Routledge. str. 266. ISBN 0-415-14765-4. 
  8. ^ „A brief history of IGCP”. International Gorilla Conservation Programme. Arhivirano iz originala 20. 2. 2008. g. Pristupljeno 8. 7. 2008. 
  9. ^ a b Gurrieri, Joe; Jason Gritzner; Mike Chaveas. „Virunga – Bwindi Region: Republic of Rwanda, Republic of Uganda, Democratic Republic of Congo” (PDF). United States Department of Agriculture. str. 18. Arhivirano iz originala (PDF) 4. 7. 2009. g. Pristupljeno 8. 7. 2008. 
  10. ^ „Uganda tourists 'butchered'. BBC. 3. 3. 1999. Pristupljeno 27. 10. 2011. 
  11. ^ „Court finds Rwandan guilty of murdering tourists 7 years ago”. IRIN. UN Office for the Coordination of Humanitarian Affairs. 9. 1. 2006. Pristupljeno 30. 7. 2008. 
  12. ^ a b v g Lanjouw, Annette (2001). „Beyond Boundaries: Transboundary Natural Resource Management for Mountain Gorillas in the Virunga-Bwindi Region”. Biodiversity Support Program, World Wildlife Fund. Pristupljeno 8. 7. 2008. 
  13. ^ a b v Eilu, Gerald; Joseph Obua (2005). „Tree condition and natural regeneration in disturbed sites of Bwindi Impenetrable Forest National Park, southwestern Uganda”. Tropical Ecology. 46 (1): 99—111. 
  14. ^ Gurrieri, Joe; Mike Chaveas; Jason Gritzner (2005). Virunga – Bwindi Region: Republic of Rwanda, Republic of Uganda, Democratic Republic of Congo. USDA Forest Service. str. 9. 
  15. ^ a b v IUCN/WCMC (1994). World Heritage Nomination - IUCN Summary Bwindi Impenetrable National Park (Uganda) (PDF). str. 51. 
  16. ^ a b Hodd, Michael (2002). East Africa Handbook: The Travel Guide. Footprint Travel Guides. ISBN 978-1-900949-65-1. 
  17. ^ „Bwindi Impenetrable National Park”. National Parks and Safaris. Uganda Tourist Board. Arhivirano iz originala 5. 6. 2008. g. Pristupljeno 8. 7. 2008. 
  18. ^ a b „Mountain Gorilla Population Rebounds in Uganda”. LiveScience.com. Arhivirano iz originala 4. 7. 2008. g. Pristupljeno 3. 5. 2007. 
  19. ^ a b v „About IGCP”. International Gorilla Conservation Programme. Arhivirano iz originala 17. 1. 2008. g. Pristupljeno 8. 7. 2008. 
  20. ^ „Mountain Gorilla Census – 2006 Bwindi Report” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 29. 09. 2020. g. Pristupljeno 01. 09. 2018. 
  21. ^ AFRICA: Land rights and pygmy survival Arhivirano 2009-06-28 na sajtu Wayback Machine, IRIN Africa, UN Office for the Coordination of Humanitarian Affairs.
  22. ^ a b „Bwindi Impenetrable National Park”. Uganda Wildlife Authority. Arhivirano iz originala 14. 5. 2008. g. Pristupljeno 8. 7. 2008. 
  23. ^ Bwindi Community Hospital website Arhivirano 2008-02-02 na sajtu Wayback Machine
  24. ^ Bamboo Ecotours and Gorilla Tracking at Bwindi Impenetrable National Park

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi