Википедија

Ngorongoro

Светска баштина

Ngorongoro je kaldera ugašenog vulkana u istoimenom distriktu (površine 14.036 km² s 174.278 stanovnika 2012. god.) regiona Aruša u Tanzaniji koja se nalazi 180 km zapadno od grada Aruša.[3][4][5][6][7]

Ngorongoro zaštićeno područje
Pogled na krater
Map showing the location of Ngorongoro zaštićeno područje
Map showing the location of Ngorongoro zaštićeno područje
LokacijaAruša region, Tanzanija
Koordinate3° 12′ S 35° 27′ E / 3.200° J; 35.450° I / -3.200; 35.450
Površina8.292 km2 (3.202 sq mi)[1]
Uspostavljen1959
PosetilacaPreko 500.000 godišnje[2]
Upravno teloTanzanijska nacionalna uprava parkova
TipPrirodna
Kriterijumi(iv)(vii)(viii)(ix)(x)
Označen1979 (3. zasedanje)
Referenca br.39
Država Tanzanija
RegionAfrika
Ugrožen1984–1989

Njegovih 8.288 km² uz Nacionalni park Serengeti je zaštićeno područje još od 1959. godine[8]. Ovo područje je 1979. godine upisano na UNESKO-vu Spisak mesta Svetske baštine u Africi zbog zaštite njegovog jedinstvenog biodiverziteta i mnogih ugroženih životinjskih vrsta, ali i dokaza o ranom pristustvu hominina od pre oko 3,6 miliona godina[9]. Naime, prostrane ravnice oko kratera pripadaju klancu Olduvaj koji je poznat kao "kolevka čovečanstva" jer su tu pronađeni najstariji ostaci prvih hominina, kao što su Paranthropus boisei i Homo habilis. U području ekosistema Ngorongoro obitava oko 40.000 pripadnika plemena Masaji i nalazi se smeštaj za turiste Ngorongoro Wildlife Lodge, a uz njega je rezervat Makva i rezervat prirode Masaji Mara, površine 320 km², a u kom je lov dozvoljen, a postoji i mogućnost obilaska balonom.

Istorija i geografija uredi

 
Karta „visoravni kratera” s kalderom Ngorongoro u sredini

Šire područje kratera Ngorongoro pripada geografskom području poznatom kao "visoravan kratera", koje je deo Velike rasedne doline. Krater Ngorongoroa je najveća kaldera na svetu, površine 260 km² i dubine 610 m, i pretpostavlja se da je nastala urušavanjem vulkana visokog od 4.500-5.800 metara pre oko 2,5-3 miliona godina[10]. U središtu se nalazi sezonsko slano jezero koje Masaji zovu Makat (Magadi), što znači "so", a koje se napaja iz potoka Munge i izvora Ngoitokitok koji napaja i istoimeno močvarno područje.

Lovce-sakupljače zamenili su stočari pre nekoliko hiljada godina. Mbulu[11] su došli u ovo područje pre oko 2.000 godina i pridružili su im se Datuge oko 1700. godine. Obe grupe su iz tog područja proterali Masaji tokom 1800-ih.[12][13]

Nije poznato da su Evropljani kročili u krater Ngorongoro sve do 1892. godine kada ga je posetio Oskar Bauman. Dva nemačka brata (Adolf i Fridrih Sidentopf) su se bavila poljoprivredom u krateru do izbijanja Prvog svetskog rata, nakon što su zemlju zakupili od administracije Nemačke istočne Afrike. Braća su redovno organizovala streljačke zabave da zabavljaju svoje nemačke prijatelje. Takođe su pokušali da isteraju krda gnuova iz kratera.[1][12][10]

Godine 1921, doneta je prva uredba o očuvanju divljači, koja je ograničila lov na osobe sa dozvolom širom Tanzanije. Godine 1928, zabranjen je lov na svim zemljištima unutar ivice kratera, osim na nekadašnjim farmama Sidentopf. Uredbom o nacionalnom parku iz 1948. (primenjenom 1951. godine) stvoren je Nacionalni park Serengeti (SNP). Ovo je, međutim, izazvalo probleme sa Masajima i drugim plemenima, što je rezultiralo Uredbom o zaštićenom području Ngorongoro (1959) koja je odvojila zaštićeno područje od nacionalnog parka.[14] Masajski stočari koji žive u Nacionalnom parku Serengeti su sistematski premeštani u Ngorongoro, povećavajući populaciju Masaja i stoke koja živi u krateru.[15][7]‍:48 Uprava za očuvanje oblasti Ngorongoro je osnovana Zakonima o parku za divljač (razni amandmani) 1976 godine, i poseduje većinu zemljišta zaštićenog područja Ngorongoro, uključujući i krater. Područje je 1979. godine postalo lokacija Uneskove svetske baštine, prvobitno upisana zbog svog prirodnog značaja.[16] Zatim je dobio status mešovitog nasleđa 2010. godine.[17] Njegovo kulturno priznanje proizilazi iz „izuzetno dugog niza ključnih dokaza vezanih za ljudsku evoluciju i dinamiku čovek-okolina... uključujući fizičke dokaze o najvažnijim merilima u ljudskom evolucionom razvoju“. Ovo priznanje, međutim, nije uključilo masajaku zajednicu, te otuda dugogodišnji sukob oko korišćenja i upravljanja parkom.[18][19] Zakon o očuvanju divljih životinja iz 2009. dodatno je ograničio ljudsku upotrebu kratera Ngorongoro i stvorio pravni okvir za političko obespravljenje i prisilno raseljavanje tradicionalnih stočara.[7]‍:57–59 Međunarodna unija za očuvanje prirode (IUCN) traži rešenja za ublažavanje sukoba i poboljšanje zajedničkih napora u pravcu očuvanja sa lokalnim stanovništvom.[20]

Zemljište zaštićenog područja je višenamensko i jedinstveno, jer je to jedino zaštićeno područje u Tanzaniji koje štiti divlje životinje dok dozvoljava ljudsko stanovanje. Korišćenje zemljišta se kontroliše kako bi se sprečili negativni efekti na populaciju divljih životinja. Na primer, kultivacija je zabranjena na svim nivoima osim egzistencijalnih.[21]

Biodiverzitet uredi

Istočna strana kratera je uglavnom prekrivena planinskom šumom, dok je manje strma istočna strana sušnija i uglavnom prekrivena travama i pokojim drvetom akacija. U njemu živi oko 25.000 velikih sisara (uglavnom gnuovi i zebre) i grabežljivaca (nekad najveća koncentracija lavova u Africi), te oko 500 vrsta ptica. Od ostalih sisara na ovom području tu su: crni nosorog (jako ugrožen), afrički slon, nilski konj, afrički bivo, leopard, gepard, žirafa i mnogo vrsta manjih sisara.

Iako se smatralo da se životinje iz kratera ne mogu seliti i da je ekosistem Ngorongoroa zatvoren zidinama kaldere, svake godine u maju i junu velika krda gnuova i zebri iz Ngorongoroa (oko 20% ukupnog broja životinja) se uputi prema zapadnim velikim trajnim močvernim područjima Serengetija. Nakon suša 1961. i 1962. godine, usled nedostatka vode rojevi muva pecara (Stomoxys calcitrans) su se pojili krvlju lavova čija se populacija zbog rana i bolesti smanjila sa 70 na desetak. Njihov broj je godinama bio ugrožen zbog međusobnog parenja bliskih srodnika, i oporavio se tek 2001. godine, kada ih je bilo 62. No, iste godine nastupila je suša koja se ponovila 2002. i ponovio se isti problem s mušicama[22]. Nakon suše, naučnici su predložili program kontrolisanih požara, do 20% pašnjaka, kako bi se kontrolisao broj pojedinih vrsta u krateru[23]. Takođe je Masajima dozvoljena ispaša stoke unutar kratera, ali moraju ući i izaći u istom danu.

Galerija uredi

Reference uredi

  1. ^ a b "The historical ecology of the large mammal populations of Ngorongoro Crater, Tanzania, east Africa", Mammal Review, authored by Louise Oates and Paul A. Rees, 2012
  2. ^ „Dar registers "three wonders"”. Daily News (Tanzania). 20. 8. 2012. Arhivirano iz originala 22. 9. 2012. g. Pristupljeno 28. 1. 2013. 
  3. ^ „Ngorongoro”. Lexico UK English Dictionary. Oxford University Press. Arhivirano iz originala 2020-03-22. g. 
  4. ^ „Ngorongoro Crater”. The American Heritage Dictionary of the English Language (5th izd.). Boston: Houghton Mifflin Harcourt. 2014. Pristupljeno 2. 8. 2019. 
  5. ^ „Ngorongoro Crater”. Merriam-Webster Dictionary. Pristupljeno 2. 8. 2019. 
  6. ^ 'Tourism is a curse to us', Guardian, 6 September 2009
  7. ^ a b v Laltaika, Elifuraha (2013). „Pastoralists' Right to Land and Natural Resources in Tanzania” (PDF). Oregon Review of International Law. 15 (1): 43—62. ISSN 1543-9860. Pristupljeno 12. 6. 2017. 
  8. ^ Robert M. Poole, Heartbreak on the Serengeti Arhivirano 2012-06-29 na sajtu Archive.today, National Geographic, februar 2006, pp. 4. (jezik: engleski) pristupljeno 7. novembra 2011.
  9. ^ Ngorongoro na zvaničnim stranicama UNESCO-a (jezik: engleski) prisutpljeno 7. novembra 2011.
  10. ^ a b Pavitt, Nigel (2001). Africa's Great Rift Valley. New York: Harry N. Abrams, Incorporated. str. 135—139. ISBN 978-0-8109-0602-0. 
  11. ^ "Mbulu", Information about northern Tanzania: a personal scrapbook of "cuttings" from published sources
  12. ^ a b Northern Tanzania: The Bradt Safari Guide with Kilimanjaro and Zanzibar, authored by Phillip Briggs, 2006, pages 197, 198 ISBN 1-84162-146-3
  13. ^ „Hanby, Jeannette & Bygott, David: Ngorongoro Conservation Area”. ntz.info. Pristupljeno 2023-01-01. 
  14. ^ „Ngorongoro Conservation Area | Tanzania”. Wild Safari Guide (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-02-04. 
  15. ^ Robert M. Poole. „Heartbreak on the Serengeti”. National Geographic. str. 4. Arhivirano iz originala 29. 6. 2012. g. Pristupljeno 21. 2. 2008. 
  16. ^ Homewood, K. M.; Rodgers, W. A. (2004). Maasailand Ecology: Pastoralist Development and Wildlife Conservation in Ngorongoro, Tanzania. Cambridge University Press. ISBN 9780521607490. 
  17. ^ Centre, UNESCO World Heritage. „34 COM 8B.13 - Decision”. UNESCO World Heritage Centre (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2022-08-09. 
  18. ^ ICOMOS, UNESCO (2010). „Advisory Body Evaluation ICOMOS (Ngorongoro Conservation Area)”. 
  19. ^ Melubo, Kokel; Lovelock, Brent (2019-03-04). „Living Inside a UNESCO World Heritage Site: The Perspective of the Maasai Community in Tanzania”. Tourism Planning & Development. 16 (2): 197—216. ISSN 2156-8316. S2CID 134262021. doi:10.1080/21568316.2018.1561505. 
  20. ^ Hodgetts, Timothy; Lewis, Melissa; Bauer, Hans; Burnham, Dawn; Dickman, Amy; Macdonald, Ewan; Macdonald, David; Trouwborst, Arie (2. 6. 2018). „Improving the role of global conservation treaties in addressing contemporary threats to lions”. Biodiversity and Conservation. 27 (10): 2747—2765. ISSN 0960-3115. PMC 6435094  . PMID 30996533. doi:10.1007/s10531-018-1567-1. 
  21. ^ Boone, Randall B.; Galvin, Kathleen A.; Thornton, Philip K.; Swift, David M.; Coughenour, Michael B. (2006-12-01). „Cultivation and Conservation in Ngorongoro Conservation Area, Tanzania”. Human Ecology (na jeziku: engleski). 34 (6): 809—828. S2CID 56251977. doi:10.1007/s10745-006-9031-3. Pristupljeno 2021-02-04. 
  22. ^ Deadly insects plagued Crater, Arusha Times Reporters 10. ožujka 2001. (jezik: engleski) pristupljeno 7. novembra 2011.
  23. ^ R.D. Estes, J.L. Atwood i A.B. Estes, Downward trends in Ngorongoro Crater ungulate populations 1986–2005 Arhivirano na sajtu Wayback Machine (7. septembar 2016): Conservation concerns and the need for ecological research, Biological Conservation (Elsevier), 2006. (jezik: engleski) Preuzeto 7. studenog 2011.

Literatura uredi

  • Ngorongoro Conservation Area Arhivirano na sajtu Wayback Machine (15. novembar 2008) at the UNEP World Conservation Monitoring Centre
  • Deocampo, D.M., 2004. Hydrogeochemistry in the Ngorongoro Crater, Tanzania, and implications for land use in a World Heritage Site. Applied Geochemistry, volume 19, p. 755-767
  • Deocampo, D.M., 2005. Evaporative evolution of surface waters and the role of aqueous CO2 in magnesium silicate precipitation: Lake Eyasi and Ngorongoro Crater, northern Tanzania. South African Journal of Geology, volume 108, p. 493-504.

Spoljašnje veze uredi

 
Ngorongoro na Vikimedijinoj ostavi.
Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Нгоронгоро&oldid=27674110”