Небески досег

Nebeski doseg (engl. Heaven's Reach) je naučnofantastični roman Dejvida Brina iz 1998. To je poslednja knjiga u seriji od šest knjiga o tzv. „naprednom univerzumu“ koji je osmislio sam pisac (prethodni roman je „Obala beskraja“).

Nebeski doseg
korice knjige
Nastanak
Orig. naslovHeavens Reach
AutorDejvid Brin
Jezikengleski jezik (original)
Sadržaj
Žanr / vrsta delafantastika
Lokalizacijanegde u svemiru
Izdavanje
IzdavačSpectra
Datum1998.
Prevod
PrevodilacAleksandar B. Nedeljković

Radnja uredi

 UPOZORENjE:Slede detalji zapleta ili kompletan opis radnje!

Zemlja i sve njene kolonije su napadnute i njenim stanovnicima preti opasnost od potpunog istrebljenja. Mnoge razumne, ali ekstremne rase u pet galaksija žele Zemljanima da naplate neke stare dugove, ali i da iskoriste priliku koja se ukazala zbog novonastalih uslova u svemiru. Očajni, stanovnici Zemlje šalju poruku svim narodima vaseljene o istini koju je otkrio njihov svemirski brod sa delfinskom posadom „Brazdač“, a koja je ozbiljno uzdrmala temelje uverenja sa kojim su živeli milionima godina. Za to vreme, sam „Brazdač“ pokušava da pobegne od opasnih progonitelja koji žele njihove tajne samo za sebe, pa upada u još veće opasnosti i avanture, konačno otkrivajući razlog svog stradanja i plan koji su od početka sa njima imale transcedentalne rase, najmoćnije i na vrhu evolucije sapijencije...[1]

Kritike uredi

Na sajtu The SF Site Featured Review data je detaljna kritika ovog dela. U uvodnom delu autor najpre hvali pisca kako majstorski stare ideje, poput putovanja brzinama većim od brzine svetlosti i svemirske federacije, ume da učini originalnim. Njegova ideja o uzdizanju rasa u svemiru je jedna od najoriginalnijih ideja tokom osamdesetih godina dvadesetog veka. Takođe, autor navodi kao retku osobinu pisca da je on uspeo da poveže naučnu fantastiku sa literarnim zahtevima, što njegovo pisanje čini dobrim. Uzevši to u obzir, treći deo trilogije ne zadovoljava kriterijume koje je sam pisac postavio tokom prethodnog rada. Jedan od problema je što ovo delo naprosto ne može da se čita nezavisno od prethodna dva. Likova je toliko mnogo, što ljudi, što delfina, majmuna i vanzemaljaca, da je jako teško propratiti sve te manje zaplete. Za razliku od toga, glavna radnja je opisana kao dosadna i spora. Doduše, autor ne opovrgava da je knjiga zabavna i da mnogo više otkriva o uzdizanju rasa nego prethodne dve, ali sve to na račun zapleta i strukture.[2] Autor sajta Infinity Plus: Heaven's Reach by David Brin je dao slično viđenje o mnoštvu likova i napornoj radnji, upoređujući je sa gimnastičkim bravurama kakve ne bi izvela ni Nađa Komaneči.[3] I na sajtu Ossus Library je data vrlo detaljna kritika knjige. Autor zaključuje da je knjiga pravi haos, mada se tako ne doživljava u toku samog čitanja. Ona vodi do nekakvog klimaksa, ali ne zadovoljavajućeg. Takođe ukazuje na neke nedoslednosti, odnosno nelogičnosti u knjizi. Na primer, transcedentne rase se uključuju u problem razdvajanja galaksija, mada je u nekom delu knjige napisano da one žive između njih. Za razliku od prethodnog, po mišljenju autora ovog sajta, ova knjiga je nekako isključena od prethodnih. U ovom delu je dato mnogo više o događajima koji potresaju univerzum i zahtevaju verske perspektive, a manje o aspektima svemira kroz karaktere likova, što je bilo prisutno u prethodnim delovima i što autor smatra boljim rešenjem.[4] Posetioci sajta GoodReads su knjigu ocenili raznoliko, počevši od vrlo niskih ocena sa komentarima da delo nije kvalitetno i da se pisac naprosto izgubio i nije imao pravu ideju kako da završi trilogiju, pa do najboljih ocena i komentara da se radi o veoma maštovitom delu, ludoj naučnofantastičnoj avanturi i najistaknutijem ostvarenju tvrdog SF-a.[5]

Prevodi uredi

  •   francuski: Le Grand défi („Najveći izazov“), 1999.
  •   nemački: Am Grenzpunkt der Ewigkeit („Na granici večnosti“), 1999.
  •   ruski: Nebesnыe prostorы („Nebesko prostranstvo“), 2003.
  •   španski: Los Límites del Cielo („Nebeski doseg“), 2000.

Izvori uredi

Literatura uredi

  • Brin, D. 1999. Nebeski doseg. Polaris. Beograd.