Nebojša Kuzmanović
Nebojša Kuzmanović (Gradačac, 25. novembar 1962) srpski je autor, urednik i društveno-politički radnik. Obavlja funkciju direktora Arhiva Vojvodine. Za svoj rad dobio je nekoliko nacionalnih priznanja kao i nagrade slovačkih udruženja i Ministarstva kulture Republike Slovačke. Član je Matice srpske, Matice slovačke, Udruženja književnika Srbije, Društva književnika Vojvodine i Udruženja za kulturu, umetnost i međunarodnu saradnju „Adligat”.
Nebojša Kuzmanović | |
---|---|
Datum rođenja | 10. Oktobar 1962. |
Mesto rođenja | Gradačac, Jugoslavija |
Biografija
urediKuzmanović je poreklom iz Bobote.[1] U Osijeku je završio srednju ekonomsku školu.[2] Osnovne studije sociologije i filozofije završio je na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, gde je potom magstrirao na katedri za Srpsku i uporedno književnost sa temom „Srpsko-slovačke književne veze Rista Kovijanića“. Doktorsku disertaciju „Srpsko-slovačke književne i kulturne veze u doba romantizma“.[2]
Studirao je marksizam i diplomirao je na Katedri za sociologiju i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, kada je odsek za marksizam preimenovan. Na istom fakultetu magistrirao je na Odseku za srpsku i uporednu književnost sa temom „Srpsko-slovačke književne veze Rista Kovijanića“ a potom odbranio i doktorsku disertaciju „Srpsko-slovačke književne i kulturne veze u doba romantizma“.[2]
Radio je kao pomoć glavnog i odgovor urednika novosadskog studentskog lista „Gaudemaus“ 1988-1989 te kao urednik u Književnoj zajednici Novog Sada u periodu 1989-1994.[2]
Osnivač je izdavačke kuće „Istočnik“.[3] Vodio je istu izdavačku kuću do 1998. godine.
Kuzmanović je radio u uredništvima časopisa „Krovovi“, „Pisac“ i „Adresa“. Bio je glavni urednik „Književnog kluba DIS“ iz Bačke Palanke.[4]
Osnivač je časopisa za kulturu, književnost i umetnost Sunčanik, čiji je bio glavni urednik. Bio je i glavni urednik Društva za nauku i stvaralaštvo Logos.[2]
Svoje eseje, prikaze i druge radove Kuzmanoviću objavljuje u velikom broju srpskih i slovačkih časopisa.[2]
Obavljao je poslove referenta za kulturu, prosvetnog inspektora i načelnika za društvene delatnost opštine Bačka Palanka i pokrajinskog sekretara za Kulturu, javno informisanje i odnose sa verskim zajednicama.[3]
Učestvovao je na brojnim naučnim skupovima i konferencijama, poput okruglog stola o srpsko-izraelskim odnosima u organizaciji Centra za antiterorizam u Jerusalimu.[5]
Biran je za prvog predsednika Društva članova Matice srpske u Bačkoj Palanci. Član je Matice Srpske, Matice slovačke, udruženja Adligat, Udruženja književnika Srbije i drugih strukovnih i društvenih udruženja i organizacija.
Pisao je na temu nacionalnog identiteta u vreme pandemije Kovid-19.[6]
Prema rečima gradonačelnika Novog Sada Miloša Vučevića, Kuzmanović je značajno unapredio rad Arhiva Vojvodine i učinio ga bližim javnosti.[7] Tokom njegovog mandata građen je amfiteatar na prostoru Arhiva.[8]
Zalaže se za vraćanje starog imena gradu Zrenjaninu - Petrovgrad.[9]
Hobi mu je putovanje i planira da obiđe sve zemlje sveta.[3]
Nagrade
uredi- Oktobarska nagrade opštine Bačka Palanka za oblast društvenih delatnosti i za razvoj multikulturalnih veza i odnosa[10]
- Priznanja Opštine Trpinja (RH) za poseban doprinos u očuvanju kulturnog identiteta i povezivanju srpske etničke zajednice sa Maticom[10]
- Zlatne značke KPZ-a Srbije i Ministarstva za dijasporu Vlade Republike Srbije[10]
- Povelje Zadužbine „Petar Kočić“ iz Banja Luke za doprinos i pomoć u razvijanju međunarodne kulturne saradnje[10]
- Nagrada „Pavle Marković Adamov”, za doprinos u osvetljavanju srpsko-slovačkih veza, 2010.[10]
- „Dakovny diplom“, najveće priznanje koje dodeljuje Matica slovačka u Srbiji na Slovačkim narodnim svečanostima[10]
- Medalja „Svetozar Miletić“, koju dodeljuje Udruženje Srba u Slovačkoj[10]
- Godišnja nagrade Društva novinara Vojvodine „Dimitrije Frušić“[10]
- Plaketa Zajedničkog veća srpskih opština u Vukovaru[10]
- Oktobarska nagrada grada Novog Sada[1]
- Počasna medalja 75. godišnjice Slovačkog narodnog ustanka[11]
- Povelja Kapetan Miša Anastasijević, koju dodeljuju Univerzitet u Novom sadu, Privredna komora Vojvodine i Media Invent iz Novog Sada[2]
- Zlatna medalja za zasluge, Republika Srbija[2][12]
- Vukova nagrada (2020).[13]
Dela
urediObjavio je preko 200 stotine radova i sledeće knjige:[2]
- Boje bunila, pesme, To jest, Filozofski fakultet, Novi Sad 1989.
- Duša Srbije, zbornik beseda Nikolaja Velimirovića, I izdanje KZNS 1993, II izdanje Istočnik, Nevkoš, Oktoih, Novi Sad–Podgorica 1995; III izdanje Dobrica knjiga, Novi Sad 2000.
- Kjerkegorove sfere egzistencije, Krovovi, Sremski Karlovci 1997. godine; II izdanje: Logos– DIS, Bačka Palanka 2003.
- Imitacije, zbornik filozofskih zapisa Milana Kovačevića, Istočnik, Novi Sad i Krovovi, Sremski Karlovci 1998.
- Bočar, monografija naselja, koautor, PMF Novi Sad i MZ Bočar 1998.
- Ptolomejski obrt, knjiga antropološko-filozofskih eseja, LDIJ Veternik, 1999.
- Ka slovenskom istoliku, spisi o književnosti, Atom Bačka Palanka, Krovovi Sremski Karlovci, Kalekom Beograd 2000.
- Susretanje kultura, Srpsko-slovačke književno-kulturne veze Rista Kovijanića, Logos, DIS, Matica slovačka, Bačka Palanka 2004; II izdanje 2005.
- Bobota 1269–2005, monografija naselja, koautor, izdavači Opština Trpinja – Mesni odbor Bobota i DNS Logos, Bačka Palanka 2005.
- Vrednosne orijentacije mladih, zbornik radova, koautor, DNS Logos, Bačka Palanka 2005.
- Stretavanie kultur, Srpsko-slovačke književno-kulturne veze, prevod na slovački jezik Pavel Matuh, Matica slovačka, DNS Logos i KK DIS, Bačka Palanka 2006.
- Srbi a Slovaci, drugo izmenjeno i dopunjeno izdanje, Srpsko-slovačke književno-kulturne veze, prevod na slovački jezik Pavel Matuh, Matica slovačka, DNS Logos i KK DIS, Bačka Palanka 2008.
- Buđenje parlamentarizma, knjiga intervjua i osvrta na uvođenje parlamentarizma u Srbiju i Jugoslaviju, Logos, Bačka Palanka 2010.
- Romantizam u srpsko-slovačkim kulturnim vezama, Malo istorijsko društvo, Novi Sad; Društvo za nauku i stvaralaštvo Logos, Bačka Palanka 2011.
- Srpski istočnici. Istaknute ličnosti Vukovara, Bačke Palankei Belog Manastira, koautor, Srpski kulturni centar, Vukovar 2015.
- Srpske duhovne vertikale. Istaknute ličnosti bačkopalanačkog kraja, Gradska biblioteka, Novi Sad i Društvo članova Matice srpske, Bačka Palanka 2016.
- Nađmeđerska dolina smrti Rista Kovijanića, Prometej, Novi Sad iSpolok Srbov na Slovensku, Bratislava 2016.
- Filozofske mrvice, Prometej, Novi Sad 2016.
- Liberamicorum, ogledi i kritike o delima Nebojše Kuzmanovića, Prometej, Novi Sad 2017.
- Filozoficke omrvinky, Spolok slovenských spisovateľov, Spolok Srbov na Slovensku, Bratislava, Prometej, Novi Sad 2018.
- Gudovac – Put zločina, Arhiv Vojvodine, Novi Sad, Srpsko narodno vijeće – Arhiv Srba u Hrvatskoj, Zagreb 2019.
- Kolektivni identiteti Slovaka u Srbiji (značaj slovačkih kulturnih i prosvetnih institucija i konfesionalnog identiteta za konstruisanje i refleksije nacionalnog identiteta Slovaka u Srbiji), Obšust Kristijan, Kuzmanović Nebojša, Arhiv Vojvodine, Novi Sad 2019.
- Nađmeđer – epopeja srpskog stradanja/ Vel'ký Meder – epopéja srbského utrpenia, drugo izmenjeno i dopunjeno izdanje, Arhiv Vojvodine, Novi Sad, Prometej, *Novi Sad, Udruženje Srba u Slovačkoj, Bratislava 2020.
Galerija
uredi-
Fotografija Kuzmanovića tokom dodele državnih odlikovanja
-
Fotografija Kuzmanovića sa njegovim delima; Kuzmanović spada u red vodećih eksperata za srpsko-slovačke odnose
-
Fotografija sa jedne od tribina, sa Branom Crnčevićem
-
Fotografija sa patrijarhom srpskim gospodinom Irinejom
-
Fotografija Kuzmanovića
Reference
uredi- ^ a b Bubalo, Slavko (2020-11-10). „„Čuvanjem dokumenata čuvamo i našu istoriju“”. srbi hr (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2020-12-22.
- ^ a b v g d đ e ž z User, Super. „Dr Nebojša Kuzmanović”. Arhiv Vojvodine (na jeziku: srpski). Arhivirano iz originala 15. 01. 2021. g. Pristupljeno 2020-12-22.
- ^ a b v „MOJE PUTOVANJE IZ SNOVA: Nebojša Kuzmanović - Sjedinjene Američke Države”. Nadlanu.com (na jeziku: srpski). 2017-08-18. Pristupljeno 2020-12-22.
- ^ „Nebojša Kuzmanović Biografija”. Biografija.org (na jeziku: srpski). 2019-01-30. Pristupljeno 2020-12-22.
- ^ Lala (2019-11-22). „ARHIV VOJVODINE JEDAN OD ORGANIZATORA OKRUGLOG STOLA O SRPSKO-IZRAELSKIM ODNOSIMA”. VOJVOĐANSKE (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2020-12-22.
- ^ Lala (2020-04-26). „NACIONALNI IDENTITETI U VREME KORONE”. VOJVOĐANSKE (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2020-12-22.
- ^ „Dodeljene Oktobarska nagrada i Novembarska povelja Grada Novog Sada”. Dnevnik (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2020-12-22.
- ^ Lala (2019-08-23). „USKORO ZAVRŠETAK RADOVA NA IZGRADNjI AMFITETRA U ARHIVU VOJVODINE”. VOJVOĐANSKE (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2020-12-22.
- ^ „DR NEBOJŠA KUZMANOVIĆ: NACIONALNA POLITIKA SRBA I STRANPUTICE ŽARKA ZRENjANINA”. Petrovgrad.org (na jeziku: srpski). 2018-04-12. Pristupljeno 2020-12-22.
- ^ a b v g d đ e ž z „Biografija”. Dr Nebojša Kuzmanović (na jeziku: engleski). 2019-05-22. Pristupljeno 2020-12-22.
- ^ „SLOVAČKI NARODNI USTANAK: Počasna medalja direktoru Arhiva Vojvodine Nebojši Kuzmanoviću”. NOVOSTI (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2020-12-22.
- ^ User, Super. „The President of the Republic of Serbia Awarded the Director of the Archives of Vojvodina Dr. Nebojša Kuzmanović with a Gold Medal for His Achievements”. Archives of Vojvodina (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 15. 08. 2020. g. Pristupljeno 2020-12-22.
- ^ „Objavljena imena dobitnika Vukove nagrade”. N1. Pristupljeno 25. 2. 2021.