Nemački jezik

западногермански језик

Nemački jezik (nem. deutsche Sprache) jedan je od jezika zapadne grupe germanskih jezika i spada među najveće svetske jezike. To je maternji jezik najvećeg broja stanovnika Evropske unije.

Nemački jezik
Deutsche Sprache, Deutsch
Izgovor[dɔʏtʃ]
Govori se u Nemačka
 Austrija
  Švajcarska
 Lihtenštajn
i u 37 drugih država.
Broj govornika
maternji: 105 miliona, sekundarni: 80 miliona (nedostaje datum)
latinica (nemački alfabet)
Zvanični status
Službeni jezik u
 Austrija
 Belgija
 Italija (Bolcano (okrug))
 Nemačka
 Lihtenštajn
 Luksemburg
  Švajcarska
 Evropska unija

Dalje zvanični jezik:
Krahule, Slovačka (Službeni jezik opštine)[1]
 Namibija (Nacionalni jezik; službeni jezik 1984–90)[2]
 Poljska (Pomoćni jezik u 22 gradskim opštinama u vojvodstvu Opolje)[3]

 Vatikan (Administrativni i upravni jezik Švajcarske garde)[4]
Priznati manjinski jezik u
RegulišeSavet za nemačku ortografiju (nemački: Rat für deutsche Rechtschreibung)
Jezički kodovi
ISO 639-1de
ISO 639-2ger (B)
deu (T)
ISO 639-3deu
Regije u svetu u kojima se govori nemački jezik

  Službeni jezik
  Ko-službeni jezik
{{{mapalt2}}}
Rasprostranjenost nemačkog jezika u Evropi
  Nemački je službeni jezik (de jure ili de facto) i prvi jezik većinske populacije
  Nemački je službeni jezik sa još nekim jezikom, ali ne i prvi jezik većinske populacije
  Nemački jezik (ili nemački dijalekt) je jezik manjine
  Nemački jezik se govori u manjinskoj populaciji, ali nije manjinski jezik

Nemačkim jezikom se govori u Nemačkoj, Austriji, Lihtenštajnu, u dve trećine Švajcarske, u dve trećine provincije Južni Tirol u Italiji, istočnim kantonima Belgije i u pograničnim delovima Danske.

U Luksemburgu (nem. Luxemburg), kao i u francuskim oblastima Alzas (nem. Elsass) i Lorena (nem. Lothringen), starosedeoci ovih oblasti govore različitim nemačkim dijalektima, dok je deo stanovništva ovladao standardnim nemačkim (posebno u Luksemburgu), mada je u Alzasu i Lorenu francuski jezik potisnuo nemački u poslednjih četrdeset godina.

Male zajednice koje govore nemačkim jezikom opstale su u Rumuniji, Češkoj, Mađarskoj, posebno Rusiji, Kazahstanu i Poljskoj, mada su masivne emigracije stanovništva nemačkog porekla iz ovih zemalja u Nemačku smanjile broj govornika u ovim zajednicama.

Van Evrope, najveće zajednice u kojima se govori nemački jezik nalaze se u SAD (u državama Severnoj i Južnoj Dakoti, Montani, Viskonsinu i Indijani; u Brazilu (oblasti Rio Grande do Sul, gde je nastao nem. Riograndenser Hunsrückisch, Sveta Katarina, Parana i Espirito Santo), u koje je migriralo milione Nemaca u zadnjih dvesta godina; ali većina njihovih potomaka ne govori nemački.

Zajednice u kojima se govori nemački se mogu takođe naći u bivšoj nemačkoj koloniji Namibiji, kao i drugim zemljama u koje su emigrirali Nemci, kao npr. Kanada, Island, Argentina, Meksiko, Paragvaj, Čile, Peru, Venecuela, Tajland i Australija.

Nemački jezik je maternji jezik oko sto miliona ljudi u Evropi (podaci iz 2004), odnosno maternji je jezik 13,3% Evropljana, što ga čini jezikom kojim se služi najviše govornika u Evropi bez Rusije, više od francuskog jezika (66,5 miliona govornika 2004) i engleskog jezika (64,2 miliona govornika 2004). Nemački je treći jezik po broju onih koji ga uče u školama, drugi po broju onih koji ga uče u Evropi, i treći u SAD (posle španskog i francuskog). Nemački je jedan od zvaničnih jezika Evropske unije, gde je treći jezik po broju onih koji ga uče (odmah posle francuskog).

Standardni nemački jezik nije nastao iz nekog dijalekta, već su ga osmislili pesnici, filozofi i drugi obrazovaniji ljudi. U 16. veku Martin Luter je preveo Bibliju na nemački, svesno spajajući karakteristike različitih dijalekata. Želeo je da što veći broj ljudi razume prevod.

Sa Geteom i Šilerom u 18. veku na vrhuncu je bila standardizacija nemačkog jezika. Sa više od 120 miliona govornika u 38 zemalja sveta, nije začuđujuće da se razlikuje upotreba nemačkog jezika. Kao i engleski, i nemački jezik je pluricentričan i sa tri glavna centra u kojima se koristi: Austriji, Nemačkoj i Švajcarskoj. U nemačkom se sve imenice pišu velikim slovom.

Istorija uredi

Zbog premeštanja stanovništva, zbog puteva komunikacija i trgovine (uglavnom reka), izolovanosti (visokih planina i nepreglednih šuma) razvili su se različite dijalekti nemačkog jezika. Ovi dijalekti, ponekad međusobno i nerazumljivi, korišćeni su u Svetom rimskom carstvu.

Kako je Nemačka bilo podeljena na mnogo država, jedino što je podsticalo standardizaciju nemačkog jezika je želja pisaca da ih što veći broj ljudi razume.

Kada je Martin Luter preveo Bibliju (Novi zavet 1521, Stari zavet 1534), svoj prevod je uglavnom bazirao na već razvijenom jeziku, koji je u to vreme bio najrazumljiviji jezik. Ovaj jezik je bio zasnovan na severoistočnim i dijalektima srednje Nemačke (okolina Hanovera) i sačuvao je puno od srednjevisokonemačkog, (za razliku od dijalekata srednje i severne Nemačke u kojima je genitiv već počeo da nestaje). U početku, uz svaku Bibliju dolazila je i lista reči koje nisu poznate u tom dijalektu i njihov prevod. Katolici su u početku odbijali Luterov prevod i pokušali su da stvore sopstveni katolički standard (Gemeines Deutsch) - koji se od „protestantskog Nemačkog“ razlikovao u sitnim detaljima. Tek je sredinom 18. veka, stvoren standard koji je dobro prihvaćen, čime se završio period ranonovovisokonemačkog.

Nemački je bio jezik trgovine i vlasti u Habzburškom carstvu, koje je okruživalo velike površine centralne i istočne Evrope. Do sredine 19. veka bio je to jezik ljudi iz gradova u najvećem delu carstva. Znanje nemačkog je značilo da je govornik bio trgovac, urbani čovek, a ne njegovu nacionalnost. Neki gradovi, poput Praga i Budimpešte (Budim), su postepeno bili germanizovani u godinama nakon njihovog ulaska pod habzburšku vlast. Drugi, poput Bratislave, su prvobitno naseljeni tokom habzburškog perioda i bili su primarno nemački u to vreme. Nekoliko gradova, kao što je Milano su ostali prvobitno ne-nemački. Međutim, većina gradova su bili primarno nemački u ovom periodu, kao što su Budimpešta, Bratislava, Zagreb, i Ljubljana, iako su bili okruženi teritorijama u kojima su se govorili drugi jezici.

Otprilike do 1800, standardni nemački je bio gotovo jedino pisani jezik. U ovom periodu, ljudi u urbanim krajevima severne Nemačke, koji su govorili dijalektima koji su se značajno razlikovali od standardnog nemačkog, učili su ga gotovo kao strani jezik i trudili se da ga izgovaraju što je sličnije moguće onome šta je napisano. Propisane smernice za izgovor su običavale da smatraju severno-nemački izgovor standardom. Ipak, stvarni izgovor standardnog nemačkog varira od regiona do regiona.

Mediji i štampana dela su gotovo uvek na standardnom nemačkom (nem. Hochdeutsch), koji razumeju u svim teritorijama na kojima se govore nemački jezici (sa izuzetkom predškolske dece u zonama u kojima se govore samo dijalekti - na primer Švajcarska — ali u eri televizije čak i predškolska deca nauče standardni nemački još pre polaska u školu).

Prvi rečnik braće Grim, koji se sastoji iz 16 delova objavljivanih između 1852 i 1960, je najsveobuhvatniji rečnik nemačkog. 1860. godine, gramatika i pravopis su se prvi put pojavili u Dudenovom priručniku. 1901, ovo je proglašeno standardnom definicijom nemačkog jezika. Zvanične izmene su učinjene tek 1998. godine, kada je nemačka pravopisna reforma stupila na snagu u svim zemljama u kojima se govori nemački. Od tada je pravopis nemačkog u tranziciji, sa obavezom da se u roku od osam godina pređe na novi pravopis. Pošto su obrazovanje i kultura, po nemačkom zakonu u nadležnosti nemačkih pokrajina, razlike u pogledima na pravopisnu reformu i dalje usporavaju sprovođenje te reforme.

Tokom sedamdesetih godina XIX veka, nemački jezik je potisnuo latinski na svim glavnim evropskim i američkim univerzitetima tog doba.

Čitanje uredi

  • ä: [ɛː]
  • ae: [ɛː]
  • ö: [øː]
  • oe [øː]
  • ü: [yː]
  • ue [yː]
  • y: [yː]
  • ß: [s]
  • ss: [s]
  • ei: [aɪ]
  • ie: [iː] (ne važi za reči Familie (porodica, familija) i za države koje se završavaju na -ien)
  • eu: [ɔʏ] (ne važi za reči Museum (muzej), Eureka (eureka), Feuilleton (članak) i reči koje se završavaju na -eur)
  • äu: [ɔʏ]
  • aeu: [ɔʏ]
  • s: [z]
  • z: [t͡s] (ne važi za reč Quiz (kviz))
  • tz: [t͡s]
  • h: između vokala i u sredini se ne čita (ne važi za reč Alkohol (alkohol) i imena Johann, Johannes)
  • ch: [ç], [χ] (kada se nalazi ispred vokala a, o i u, ali ne i kada se nalazi između dva vokala)
  • w: [v]
  • ig: [ɪç] (na kraju reči)
  • v: [f] (ne važi za pozajmljenice i reč Klavier (klavir))
  • sch: [ʃ]
  • tsch: [t͡ʃ]
  • ck: [k]
  • sp: [ʃp] (ovo pravilo uvek važi kada reč počinje na ova dva slova ili kada je na tu reč koja počinje sa ova dva slova dodat prefiks)
  • st: [ʃt] (ovo pravilo uvek važi kada reč počinje na ova dva slova ili kada je na tu reč koja počinje sa ova dva slova dodat prefiks)
  • dt: [t]
  • dsch: [d͡ʒ]
  • tion: [t͡sion] (na kraju reči, čak i kada je dodat sufiks)
  • th: [t]
  • ph: [f]
  • ng: [ŋ]
  • r: [ʁ], [ɐ] (kada se nalazi ispred samoglasnika, ali ne i kada se nalazi između dva samoglasnika)
  • qu: [kv]
  • e: kao pretposlednje slovo neke reči se ne čita, osim ako se nalazi između dva ista slova na kraju reči, ali se slabije čuje
  • e: [ə] (na kraju reči)
  • er: [ɐ] (na kraju reči) (ne važi za reč der (određeni član muškog roda), jer se čita [d͡eɐ])

Odstupanje od pravila uredi

Kada se dsch ne čita kao d͡ʒ i to uglavnom zbog građenja reči:

die Feindschaft: ˈfa͜indʃaft, jer je Feind + Schaft

Kada se ue ne čita kao yː i to uglavnom zbog građenja reči:

zuerst: t͡sueɐst, jer je zu + erst

Kada se th ne čita kao t i to uglavnom zbog građenja reči:

enthalten: ɛntˈχaltn, jer je ent + halten

Klasifikacija i srodni jezici uredi

 
Prevod Biblije Martina Lutera iz 1534.

Nemački je član zapadno-germanske grane germanskih jezika, koji je član indoevropske porodice jezika.

Susedni jezici uredi

Nemački jezik, zajedno sa holandskim kao svojim najbližim rođakom, formira čvrst i dobro definisan jezički region, koji je od drugih jezika odvojen jezičkim granicama. Njegovi susedi su: na severu frizijski i danski jezik; na istoku poljski jezik, gornjolužičkosrpski jezik, donjolužičkosrpski jezik, češki jezik, slovački jezik i mađarski jezik; na jugu slovenački jezik, italijanski jezik, friulski jezik, ladinski jezik i retoromanski jezik; na zapadu francuski jezik i holandski jezik. Sem frizijskog, nijedan od ovih jezika nije iz zapadnogermanske grupe, tako da se jasno razlikuju od nemačkog i holandskog. Iako je frizijski u bliskoj vezi sa nemačkim i holandskim, oni nisu međusobno razumljivi.

Situacija je složenija kada se uzme u vidu odnos između nemačkog i holandskog. Do skora, kroz ceo prostor na kome se govori nemačkim postojala je jezička neprekidnost (kontinuum), bez jezičkih granica. Na takvom prostoru, svaki dijalekt je razumljiv sa njegovim susedom, ali dijalekti koji su fizički udaljeni često nisu međusobno razumljivi. Nemačko-holandski kontinuum se deli na dve grupe dijalekata: niskonemački (germanski) i visokonemački (germanski) varijetet, prema tome da li se u njima javila promena suglasnika; holandski je deo dijalekata niskonemačkog. Iz političkih razloga, Nemački i Holandski dijalekti počeli su da divergiraju tokom XX veka. Takođe, u Nemačkoj i Holandiji, neki dijalekti su blizu izumiranja, jer su ih zamenili standardni nemački, odnosno holandski. Zbog toga, u toku je formiranje jezičke granice između Nemačke i Holandije.

Dok je nemački jezik na mnogo načina sličan holandskom i luksemburškom, veoma se razlikuju u izgovoru. Govorniku jedne zemlje bi bila potrebna vežba da bi naučio da razume govornika druge zemlje. Uporedite, npr:

hol. De kleinste volgroeide kameleon is 2 cm lang en de grootste kan gemakkelijk een lengte van 80 cm bereiken.
luks. Dee klengste voll ugebaute Chamäleon ass 2 cm laang, an de gréisste kann einfach eng Längt vun 80 cm erreechen.
nem. Das kleinste ausgewachsene Chamäleon ist 2 cm lang, das größte kann problemlos eine Länge von 80 cm erreichen.
Najmanji kameleon, koji je potpuno odrastao je dug 2 cm, a najveći može lako da dostigne dužinu od 80 cm.

Holanđani uglavnom mogu da razumeju pisani nemački, a Nemci koji govore niskonemačkim uglavnom mogu da razumeju pisani holandski, ali imaju problema da razumeju govorni jezik.

Zvanični status uredi

Standardni nemački je zvanični jezik u Nemačkoj, Lihtenštajnu i Austriji; jedan je od zvaničnih jezika Švajcarske (zajedno sa francuskim, italijanskim i retoromanskim jezikom) i Luksemburga (zajedno sa francuskim i luksemburškim jezikom). Koristi se kao lokalni zvanični jezik i regionima gde se govori nemački u Belgiji, Italiji, Danskoj i Poljskoj. Nemački je jedan od 24 zvaničnih jezika Evropske unije.

Nemački jezik je takođe manjinski jezik u Kanadi, Francuskoj, Rusiji, Kazahstanu, Tadžikistanu, Poljskoj, Rumuniji, Togou, Kamerunu, SAD, Namibiji, Brazilu, Paragvaju, Mađarskoj, Češkoj, Slovačkoj, Holandiji, Sloveniji, Ukrajini, Hrvatskoj, Moldaviji, Australiji, Letoniji, Estoniji i Litvaniji.

Nemački je nekad bio lingua franca srednje, istočne i severne Evrope. Uticaji iz engleskog su se u nemačkom tek skoro počeli osećati. Međutim, nemački je među najpopularnijim jezicima u svetu, i drugi po popularnosti u Evropi. 38% svih Evropljana tvrdi da mogu da se sporazumeju na nemačkom (ne uključujući ljude čiji je maternji jezik nemački). U Poljskoj, na primer, lakše je naći nekog ko dobro govori nemački nego engleski, što se može objasniti velikim prisustvom nemačkih medija na tom prostoru.

Nemački je treći jezik po zastupljenosti na internetu, iza engleskog i ruskog, sa učešćem od 5,9% veb-sajtova.

Dijalekti uredi

Izraz „nemački“ koristi se za dijalekte Nemačke, Austrije, dela Švajcarske i nekih susednih zemalja, kao i za govore kolonija i etničkih grupa koje su osnovali Nemci (npr. Nemački u SAD).

Razlike među nemačkim dijalektima su značajne. Samo su susedni dijalekti međusobno razumljivi. Za govornika standardnog nemačkog (nem. Hochdeutsch), većina dijalekata nije razumljiva.

Nemački dijalekti se dele na "niskonemački" i "visokonemački". Da li su oni različiti jezici, ne postoji tačan odgovor; međutim, tačno je da formiraju dijalektski kontinuum gde je svaki dijalekt u tesnoj vezi sa susednim dijalektom, bez obzira da li se radi o niskonemačkom ili visokonemačkom.

Govornici srpskog jezika mogli bi da budu zavarani nazivima ova dva varijeteta i da pomisle da su nazive dobili prema nekoj vrsti socijalnog vrednovanja tih idioma, gde bi visokonemački imao neku „prednost“ nad niskonemačkim. To ne može biti dalje od istine. Nazivi ova dva varijeteta nastali su prema njihovoj geografskoj distribuciji: niskonemački jezik govori se na severnoj polovini Nemačke, koja je sama ravnica, dakle - nizak teren. A visokonemački jezik govori se na jugu Nemačke i u Austriji, gde su uglavnom brda i planine, dakle - visok teren. Ukoliko i postoji neko socijalno vrednovanje ovih varijeteta, prednost će uvek biti data niskonemačkom - mada treba imati na umu da kod Nemaca, Švajcaraca i Austrijanaca to vrednovanje nije izraženo kao npr. kod govornika srpskog ili engleskog jezika (najčešće se svako, uključujući: pisce, političare, javne ličnosti, profesore, itd, uvek služi svojim rodnim dijalektom i ponosan je na njega).

U dijalektima niskonemačkog nije izvršena zamena suglasnika kao u visokonemačkom. Niskonemački jezik se deli na dve grupe: niskofranački i niskosaksonski. Niskofranački se sastoji iz holandskog jezika i flamanskog jezika, kojim se govori u Holandiji i Belgiji; niskosaksonski se sastoji iz dijalekata kojima se govori u nemačkim ravnicama i u istočnoj Holandiji. Vidi gore za razliku između nemačkog i holandskog.

Dijalekti visokonemačkog dele se na centralni nemački jezik i gornji nemački jezik. Središnji nemački dijalekti uključuju: rajnski, luksemburški, mozel frankonski, rajnsko frankonski, hesenski, tirinški i gornje saksonski, i njime se govori u severnoistočnoj Holandiji, istočnoj Belgiji, Luksemburgu, delovima Francuske, i u nemačkoj između reke Majne i severnih nizija. Standardni nemački se uglavnom zasniva na dijalektima srednje Nemačke.

Visokonemački dijalekti uključuju alemanski jezik (na primer švajcarski nemački - nem. schwizedeutsch), švapski (nem. schwäbisch), istočno frankonski (nem. fränkisch), austro-bavarski (nem. bayerisch) jezik. Njima se govori u Alzasu, južnoj Nemačkoj, Lihtenštajnu, Austriji i u delovima Švajcarske gde se koristi nemački, kao i Italije.

Visokonemački kojim govore Jevreji Aškenazi (uglavnom u bivšem Sovjetskom Savezu) imaju nekoliko jedinstvenih crta, i uglavnom se smatraju zasebnim jezicima (Jidiš).

Dijalekti nemačkog kojima se govorilo u kolonijama liče na dijalekte nemačkog kojima govore/su govorili Nemci koji su tu došli (npr. pensilvanijski nemački liči na dijalekt nemačkog zvan palatinski).

U SAD, druga generacija imigranata stvorila je nov varijetet koji je kombinacija nemačkog jezika sa gramatikom i pravopisnim pravilima engleskog. On uglavnom nije razumljiv ni za jedne, ni za druge. Govornici ga nazivaju „američki nemački“ (nem. Amerikanischdeutsch).

Standardni nemački uredi

 
Dobrodošli na Bulevar, Novi Sad (bilbord dobrodošlice na nemačkom jeziku na Bulevaru u Novom Sadu, postavljen tokom muzičkog festivala EXIT 2010).

Nemačka lingvistika dijalektima naziva samo regionalne varijetete, ne i varijetete standardnog nemačkog.

Standardni nemački je nastao ne kao dijalekt nekog posebnog regiona, već kao pisani jezik. Međutim, na nekim mestima je standardni nemački potisnuo dijalekte (posebno u velikim gradovima Nemačke i Austrije)

Standardni nemački se razlikuje po regionima, naročito među zemljama u kojima je on zvaničan jezik, u rečniku, malo u izgovoru, pa čak i gramatici. Ove razlike ne treba mešati sa razlikama u dijalektima. Iako su dijalekti u maloj meri uticali na standardni Nemački, oni se veoma razlikuju. Nemački jezik se stoga smatra pluricentričnim jezikom.

U većini oblasti, govornici koriste mešavinu jezika (dijalekte kao i standardni nemački), zavisno od situacije.

U Švajcarskoj se, naprotiv, retko koriste mešavine standardnog nemačkog i dijalekta, i standardni nemački se skoro isključivo koristi kao pisani jezik. Ovakvo stanje naziva se diglosija. Standardnim nemačkim se retko govori, npr. sa govornikom koji ne razume švajcarske dijalekte, a očekuje se da se koristi u školi.

Primer teksta uredi

Član 1 Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima:

Alle Menschen sind frei und gleich an Würde 
und Rechten geboren. Sie sind mit Vernunft und 
Gewissen begabt und sollen einander im Geist der Brüderlichkeit begegnen.

Gramatika uredi

Nemački je infleksijski jezik - što znači da se odnosi među rečeničkim elementima iskazuju promenom reči, odnosno dodavanjem nastavaka (nastavci za padež, nastavci za broj, nastavci za vreme za glagole ...).

Promena imenica uredi

Nemačke imenice spadaju u:

  • jednu od tri deklinacije
  • jedan od tri roda: srednji, ženski i muški. Završetak reči može da da informaciju o rodu; za većinu imenica rod ne zavisi od nastavka (za razliku od srpskog, gde su imenice koje se završavaju suglasnikom muškog roda, sa -a ženskog, a sa -o i -e srednjeg)
  • dva broja: jedninu i množinu (neki jezici imaju i dvojinu, npr. staroslovenski)
  • četiri padeža: nominativ, genitiv, dativ i akuzativ (sa sličnim značenjem kao i u srpskom jeziku)

Iako je nemački infleksijski jezik, u odnosu na staronemački ili islandski, broj nastavaka je znatno manji. Tri roda nestaju u množini, koji se ponaša kao četvrti rod. Sa četiri padeža i tri roda i množinom, postoji ukupno 16 kombinacija padeža i roda/broja. Dodavanje nastavaka na imenice je obavezno za genitiv muškog i srednjeg roda, ali ne za ženski rod ili množinu. Sa druge strane, nastavak je obavezan u dativu množine, osim ako se reč završava na -n ili -s. Postoje i nastavci za dativ muškog i srednjeg roda, ali se vrlo retko sreću, čak ređe nego što se npr. aorist koristi u standardnom srpskom jeziku kada bi trebalo (uglavnom se menja perfektom). Ta vrsta deklinacije se zove n-deklinacija ili slaba deklinacija.

Nemački pravopis, za razliku od drugih, zahteva pisanje imenica velikim slovom, čak iako nisu na početku reči.

Kod nemačke složenice, levi delovi reči modifikuju značenje desnih, npr. Regenschirm (srp. kišobran). Za razliku od srpskog gde se složenice sa većim brojem reči pišu odvojeno (stoga i nemamo utisak da su složenice), u nemačkom se one pišu sastavljeno, npr. Hundehütte (srp. kućica za pse).

Najduža zvanična reč u nemačkom jeziku je Donau­dampf­schiff­fahrts­elektrizitäten­haupt­betriebs­werk­bau­unter­beamten­gesellschaft (Pod-državno preduzeće za izgradnju glavnog depoa Dunavske pare) od 80 slova.

Promena glagola uredi

Nemački glagoli se menjaju prema:

  • jednoj od dve konjugacije, slaboj i jakoj. Postoji oko 200 glagola koji se nepravilno menjaju.
  • tri lica: prvom, drugom i trećem
  • dva broja: jednini i množini
  • tri načina: indikativ, kondicional i imperativ
  • dva roda: aktiv i pasiv; pasiv se deli na statički i dinamički.
  • dva prosta vremena (prezent, preterit) i 4 složena vremena (perfekat, pluskvamperfekt, futur, futur II)

Takođe postoje brojni načini da se proširi značenje osnovnog glagola korišćenjem više prefiksa.

Red reči je znatno fleksibilniji nego na primer u engleskom. Red reči se može menjati zarad suptilnih promena značenja rečenice.

Primer menjanja pravilnih glagola kommen (doći):

Lice jednina množina
1. lice ich komme wir kommen
2. lice du kommst ihr kommt
3. lice er, sie, es kommt sie/Sie kommen

Pisanje uredi

Nemački jezik je pisan latiničnim alfabetom, pored standardnih 26 latiničnih znakova, nemački poseduje tri samoglasnika sa preglasima (umlautima): Ää, Öö i Üü, kao i poseban znak za "ss" (ß) (es cet ili tvrdo S), koji se koristi posle dugih samoglasnika i diftonga i ne koristi se na početku reči (koji se ne koristi u Švajcarskoj).

Alfabet uredi

Fonetika uredi

Sličnosti sa engleskim jezikom uredi

Postoji mnogo reči koje su po obliku i značenju slične engleskom.

Nemačka reč Značenje Engleska reč koja joj je slična i znači isto
hallo zdravo hello
gut dobar, dobra good
best najbolji best
Danke Hvala Thanks
Bett krevet bed
Finger prst finger
haben imati to have
Haus kuća house
Katze mačka cat
lachen smejati se to laugh
Nacht noć night
Schiff brod ship
Boot čamac boat
singen, sang, gesungen pevati, pevaše, otpevati sing, sang, sung
Tag dan day
Wetter vreme (meteorološko) weather
wollen hteti will
Winter zima winter
Camp kamp camp
Computer kompjuter, računar computer
Mutter majka mother
Vater otac father
Bruder brat brother
Cousin [kuˈzɛ̃ː], Cousine [kuˈziːnə] rođak, rođaka cousin
Pfeife cev pipe
Sommer leto summer
Buch knjiga Book
Maus miš mouse
Bär medved bear
Elefant slon elephant
Fuchs lisica fox
Rhinozeros nosorog rhinoceros
Jahr godina year
eins jedan one
zwei dva two
drei tri three
vier četiri four
fünf pet five
sechs šest six
sieben sedam seven
acht osam eight
neun devet nine
zehn deset ten
Republik republika republic
Bäckerei pekara bakery
Polizei policija police
vergessen zaboraviti to forget
Wasser voda water
Melone dinja melon
Wassermelone lubenica watermelon
Europa Evropa Europe
Euro Evro Euro
Fuß noga foot
Ball lopta ball
Fußball fudbal football
Knie koleno knee
Kredit kredit credit
Bank banka bank
Funktion funkcija function
Apfel jabuka apple
Honig med honey
blau plava blue
grau siva grey
grün zelena green
rot crvena red
Karotte šargarepa carrot
Tomate paradajz tomato
Schuh cipela, čizma, patika shoe
Öl ulje oil
Eis led, sladoled ice, ice cream
Olive maslina olive
Milch mleko milk
Käse sir cheese
Reis riža, pirinač rice
Bohne pasulj bean
Ei jaje egg
Schulter rame shoulder
Arm ruka arm
Hand šaka hand
Haar kosa hair
Fähre trajekt ferry
fühlen, sich fühlen osetiti, osećati se to feel
schwimmen plivati to swim
reiten jahati to ride
klettern penjati se to climb
Wind vetar wind
Windsurfen jedrenje na dasci windsurfing
allein sam, sama alone
hungrig gladan, gladna hungry
durstig žedan, žedna thirsty
Kirche crkva church
Moschee džamija mosque
warm topao, topla, toplo warm
kühl hladan, hladna, hladno cool
exzellent odličan, odlična, odlično excellent
reich (sa malim nemačkim r) bogat rich
akzeptieren prihvatiti accept
Armenien Jermenija Armenia
Belarus Belorudija Belarus
Dänemark Danska Denmark
Georgien Gruzija Georgia
Niederlande Holandija Netherlands
Ukraine Ukrajina Ukraine
Horn truba, rog horn
Regen kiša rain
Sturm oluja, grmljavina storm
Regenbogen duga rainbow
Schnee sneg snow
Hagel grad hail
Regenschauer pljusak rain shower
kommen doći to come

Ako se ove reči razlikuju u ponekom suglasniku, to je zbog zamene suglasnika koja se dogodila u visokonemačkom.

Ta promena se desila u nekoliko faza:

Faza 1 Faza 2 Faza 3
Zvukovi su se menjali između

samoglasnika

Zvukovi su se

menjali na početku; posle r/l; kada su u

dvostrukom suglasniku

Zvukovi su se

menjali u svim sredinama

Zvuk u

niskonemačkom, holandskom ili engleskom

Zvuk u

visokonemačkom

Zvuk u

niskonemačkom, holandskom ili engleskom

Zvuk u

visokonemačkom

Zvuk u

niskonemačkom, holandskom ili engleskom

Zvuk u

visokonemačkom

p f p pf b p
t ss ili ß t z d t
k, (c i q u engleskom) ch k kch g k
t tz s sch
nnem. slapen nem. schlafen hol. pijp nem. Pfeife nnem. dag nem. Tag
hol. bijten nem. beißen nnem. tamm nem. zahm
engl. milk nem. Milch engl. swimming nem. Schwimmen
engl. put nem. putzen

Ove promene se nisu desile za sve reči.

Takođe, kada se u engleskom, holandskom ili niskonemačkom pojavljuju reči od 3 ili 4 slova, npr. engl. lip, u nemačkom se to poslednje slovo duplira i doda na kraju -e, pr. nem. Lippe.

U engleskom postoji sufiks za kretanje "wards" i u nemačkom isto i sično zvuči i izgleda i taj sufiks je "wärts".

U engleskom postoji sufiks less i reč free za opisivanje da tu nema, ne postoji nešto ili se odriči kao i sa srpskim prefiksom bez. U nemačkom takođe postoje takve reči, samo su obe sufiksi i to su los i frei u zavisnosti od uloge.

Postoje reči koje su po obliku slične onima u engleskom jeziku, ali razlikuju se u značenju.

Nemačka reč Prevod nemačke reči Engleska reč koja joj je

slična, a znači različito ili slično

Prevod engleske reči
Dogge doga dog pas
sich drehen vrteti se to throw baciti
ernten brati (glagol) to earn zarađivati
Gift otrov gift poklon
Hund pas hound lovački pas
Knabe dečko knave nož
Knecht sluga knight vitez
nehmen uzeti numb opijen
raten pogoditi to read čitati
ritzen grebati to write pisati
Schmerz bol smart pametan
rächen osvetiti to wreak (havoc) iskaliti (kao bes)
Tisch sto dish posuda
werfen baciti to warp izobličiti
Zeit vreme tide plima
Mais kukuruz mice miševi
bekommen dobiti become postati

Pozajmljenice uredi

U nemačkom postoji puno pozajmljenica iz drugih jezika, posebno francuskog, latinskog i grčkog, ali i drugih. Većina ovih reči imaju isto ili slično značenje kao u prvobitnom jeziku, ali neke od njih su promenile značenje. Ove reči, koje su često pozajmljivane od strane drugih jezika nazivamo internacionalizmima.

Najveći deo fonda reči nemačkog jezika potiče iz germanske grane indoevropske porodice jezika, mada nije zanemarljiv broj reči poreklom iz latinskog, francuskog, a skorije i iz engleskog jezika.

Nemačka reč Značenje Poreklo
Armee armija, vojska francuski
Arrangement aranžman (muzički) francuski
Butter puter, maslac grčki
Camp kamp engleski
Cañon kanjon španski
Chance šansa francuski
Computer kompjuter, računar engleski
Courage hrabrost francuski
Chutzpah besraman jidiš
Disposition loš položaj latinski
Feuilleton članak francuski
Futur buduće vreme latinski
Genre žanr francuski
Kaffee kafa arapski
Kukumer krastavac latinski
Mammut mamut mansijski
Mikroskop mikroskop grčki
Moskito komarac španski
Partei politička partija francuski
Party žurka, zabava engleski
Pasta testenina italijanski
Position pozicija latinski
Positiv pozitiv latinski
Psychologie psihologija grčki
Religion religija latinski
Schach šah persijski
Tabu tabu tongan
Torte torta, kolač italijanski
Velozität brzina latinski
Ziffer cifra arapski
Zigarre cigara španski

Reči slovenskog porekla uredi

Reči slovenskog porekla je malo; primer: Kartoffel (krompir) i Palatschinken (palačinke).

Nemačka reč Značenje Poreklo
Gurke krastavac istočnoslovenski i zapadnoslovenski jezici
Kartoffel krompir ruski, ukrajinski i bugarski
Krawatte kravata hrvatski
Palatschinken palačinka svi
Vampir vampir srpski
Wodka vodka ruski

Primeri nemačkih fraza uredi

Prevod Fraza IPA
nemački Deutsch /ˈdoʏtʃ/
zdravo hallo /ˈhaloː/
doviđenja auf Wiedersehen /aʊf ˈviːdəɐˌzeːn/
molim, nema na čemu, izvolite bitte /ˈbɪtə/
hvala danke /ˈdaŋkə/
taj/onaj das /das/
koliko? Wie viel? /ˌvi ˈfiːl/
da ja /ˈjaː/
ne nein /ˈnaɪn/
koliko je sati? Wie spät ist es?

Wie viel Uhr ist es?

/ˌvi ˈʃpɛˈt ɪst əs/,

/ˌvi ˈfiːl ʊːɐ ɪst əs/

gde je toalet? Wo ist die Toilette? /ˈvoː ˈɪst diː to̯ɪˈlɛtə/
zdravica prosit
prost
/ˈpʁoːzit/
/ˈpʁoːst/
Da li govoriste engleski/srpski? Sprechen Sie Englisch/Serbisch? /ˈʃpʁɛçən ˈziː ˈɛŋlɪʃ/zeɐbɪʃ/
Ne razumem Ich verstehe nicht /ˈɪç fɛɐˈʃteːə ˈnɪçt/
Izvinite Entschuldigung /ɛntˈʃʊldɪgʊŋ/
Ne znam Ich weiß es nicht /ˈɪç ˈvaɪs əs ˈnɪçt/

Nazivi za nemački jezik u drugim jezicima uredi

Zbog burne istorije Nemačke i nemačkog jezika, imena koja su drugi narodi izabrali za ovaj jezik variraju više nego kod većine drugih jezika.

Uopšteno, imena za nemački jezik se mogu podeliti u pet grupa po svom poreklu:

1. Od protogermanske reči za narod: 2. Od imena germanskog plemena: 3. Od imena saksonskog plemena:
4. Od staroslovenske reči „nem“ ("mutav"): 5. Od imena alemanskog plemena: 6. od reči dodeliti

Osnovni pojmovi uredi

  • Hallo - zdravo
  • Guten Morgen - dobro jutro
  • Guten Tag - dobar dan
  • Guten Abend - dobro veče
  • (Auf) Wiedersehen - doviđenja
  • Wie geht's (Wie geht es dir/Wie geht's dir) - kako si/ste, kako ide
  • Danke - hvala
  • Bitte - molim, izvoli/izvolite, nema na čemu
  • Ich heiße - Ja se zovem
  • Ich bin ... (Jahre alt) - Ja imam ... godina
  • ja - da
  • nein - ne

Kada se uglavnom obraća starijoj ili nepoznatoj osobi, u nemačkom se uglavnom javi sa Guten Tag.

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ „EUROPA - Allgemeine & berufliche Bildung - Regional- und Minderheitensprachen der Europäischen Union - Euromosaik-Studie”. Pristupljeno 15. 4. 2013.  Arhivirano na sajtu Wayback Machine (5. jun 2008)
  2. ^ style="background:#F99;vertical-align:middle;text-align:center;" class="table-no"|Ne „Deutsch in Namibia” (PDF) (na jeziku: nemačkom). Supplement of the Allgemeine Zeitung. 18. 8. 2007. Arhivirano iz originala (PDF) 28. 5. 2016. g. Pristupljeno 23. 6. 2008. 
  3. ^ „Map on page of Poish Ministry of Interior and Administration (MSWiA)”. Pristupljeno 15. 4. 2013.  Arhivirano na sajtu Wayback Machine (19. jul 2012)
  4. ^ „Verein Deutsche Sprache e.V. - Prominente Mitglieder und Ehrenmitglieder”. Pristupljeno 15. 4. 2013.  Arhivirano na sajtu Wayback Machine (4. jul 2009)

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi

Rečnici i prevođenje uredi

Gramatika uredi