Nikodim Svetogorac

Nikodim Svetogorac
Nikodim Svetogorac
	Nikodim Svetogorac
Datum rođenja	1749
Mesto rođenja	Naksos
Datum smrti	14. jul 1809. (59/60 god.)
Mesto smrti	Kareja

Nikodim Svetogorac ili Nikodim Agiorit (grč. Νικόδημος ο Αγιορείτης) svetovno ime Nikola Kalivursi, 1749, ostrvo Naksos — 14. juli 1808, Sveta gora) — svetogorski monah, bogoslov i svetitelj pravoslavne crkve.

Biografija uredi

Prepodobni Nikodim Svetogorac rodio se 1749. godine na kikladskom ostrvu Naksos.^[1] Njegovi roditelji Antonija i Anastasije Kalivursi bili su pobožni ljudi. Pri krštenju nadjenuli su mu ime Nikola. Više obrazovanje dobio je u maloazijskom gradu Smirni, gdje je svršio bogoslovske nauke i učio strane jezike. Učestala ugnjetavanja hrišćana u Izmiru, primoravaju ga da se vrati na rodni Naksos. Tamošnji mitropolit Antim uzima ga za sekretara. Privučen opisima nekoliko monaha, Nikola 1775. godine odlazi na Svetu goru. U manastiru Dionisijat prima monaški postrig s imenom Nikodim. Živio je uobičajenim monaškim životom, a isticao se krotošću i smirenošću. Preminuo je 1808. godine i pokopan je u keliji Skurteon u Kareji.

Glava prepodobnog Nikodima čuva se u Kareji, a ostatak moštiju u Manastiru svetog Nikodima Svetogorca u grčkoj oblasti Gumenica. Prepodobni Nikodim pribrojen je svetiteljima ukazom carigradskog patrijarha Atinagore 31. maja 1955. Praznuje se 1/14. jula.

Bogoslovski i spisateljski rad uredi

Godine 1777. mitropolit Makarije (Notaras) je posjetio Svetu goru i tom prilikom je zamolio Nikodima da pregleda prije štampe zbirku svetotačkih tekstova „Filokalija“ (Dobrotoljublje). S time započinje njegovo glavno monaško poslušanje — prevođenje, pisanje i izdavanje duhovne literature. Prepodobni Nikodim napisao je i pripremio za štampu mnoštvo knjiga. Njegova glavna djela su: „Γυμνάσματα πνευματικά" (Venecija, 1800) — niz uputstava za duhovni trud i podvizavanje; „Πηδάλιον" ili Zakonopravilo (sm.); „Νέον ’Εκλόγιον" (Venecija, 1803); „Χρηστοήθεια χριστιανών" (Venecija, 1803); „Εξομολογηταριον" ili učenje o ispovijesti; „Tumačenje sedam sabornih poslanica“ (Venecija, 1806); „Nova Ljestvica“ — „Νέα Κλιμαξ" (Carigrad, 1844); „’Εορτοδρόμιον" — objašnjenje pojedinih kanona koji se poju na gospodnje i bogorodičine praznike; „Νέος Συναξαριστης" (Venecija, 1819) — žitija svetitelja za cijelu godinu. Sa latinskog je preveo i dopunio knjigu fra Lorenca Skupolija „Il combattimento spirituale" (Duhovna borba). Tako redigovana knjiga postala je pravi bestseler duhovne literature u pravoslavnim zemljama. Na ruski jezik preveo ju je sveti Teofan Zatvornik pod imenom „Nevidimaя branь", a na srpski jezik je prevedena pod imenom „Nevidljiva borba“ tridesetih godina 20. vijeka.

Reference uredi

^ „Prepodobni Nikodim Svetogorac”. spc.rs.

Literatura uredi

Speake, Graham (2018). „A History of the Athonite Commonwealth: The Spiritual and Cultural Diaspora of Mount Athos”. Cambridge, UK: Cambridge University Press.
Эnciklopedičeskiй slovarь Brokgauza i Efrona, elektronsko izdanje na više kompakt-diskova, Mulьtimedia-izdatelьstvo „Adept“, Moskva 2002.
Эnciklopedičeskiй slovarь russkoй civilizacii, elektronsko izdanje.
sv. Nikodim Svetogorac i sv. Makarije Korintski DUŠEKORISNA KNjIGA O ČESTOM PRIČEŠĆIVANjU SVETIM HRISTOVIM TAJNAMA

[1] „Prepodobni Nikodim Svetogorac”. spc.rs.

[1]